Lou Reed: New York – Deluxe Edition (Sire, 1989. / Rhino, 2020.)
Slušajući "New York" više od trideset godina od izlaska, teško se oteti dojmu nevjerojatne svježine i aktualnosti kojom i danas zrači. Slavljen kao Reedov povratak u formu nakon nekoliko slabijih pokušaja u smjeru komercijalnog radio friendly rocka tipičnog za osamdesete, album danas zvuči kao neizbježni dio kataloga punog uspona i padova, no uvijek obilježenog izrazitim autorskim karakterom. Glazbeno namjerno rudimentaran, oslonjen na sirovi gitarski zvuk kojem se Reed vraćao kroz cijelu karijeru i koji je očigledno smatrao svojim primarnim glazbenim izrazom, "New York" svoju prljavštinu predstavlja kao neminovni dio šarma, kulisu za priče iz naslovnog grada. Reed je ovim albumom obilježio kraj osamdesetih, razdoblja u kojem se pomirio sa svojim kultnim statusom, ali i dobom Reaganove vladavine i epidemije AIDS-a, nimalo naklonjenom bilo kojoj vrsti autsajderstva. Opisima rasnih nereda, sukoba marginalaca i aspirirajućih kapitalista, junacima raznih rasa, rodnih i seksualnih orijentacija, ovaj album zvuči kao šaka u oko tadašnjem puritanizmu, što je opet vrlo aktualno. Živi bonus materijal s mahom sjajnih koncertnih nastupa u sklopu promocije albuma pokazuje i Reedovu grintavu, reakcionarnu i tehnofobnu stranu vidljivu u ruganju elektronskoj glazbi. No to je samo jedna u nizu osobina kompleksnog, ciničnog autora čije su mane i vrline oblikovale jednu od najživotnijih i živopisnijih diskografija u povijesti rocka.
Prince: Sign O' The Times – Super Deluxe Edition (Warner, 1987. / 2020.)
Monumentalno reizdanje "Sign O' The Times" podsjetnik je ne samo na album koji će mnogi okarakterizirati kao Princeov definitivni trenutak, nego na detaljan uvid u kaotični kreativni proces koji je obilježio njegov izričaj. Nastao kao sažetak čak tri odbačena projekta, "Sign O' The Times" predivno je raštrkano i eklektično svjedočanstvo koliko pop-glazba može biti nepredvidljiva, transgresivna i uzbudljiva. Djelo je to istinskog glazbenog poliglota, čovjeka koji je vladao brojnim žanrovima i formama pjesama, a nije se bojao pogrešaka, eksperimenata pa čak ni amaterskih trenutaka. Takav pristup daje albumu izrazito labav osjećaj koji, unatoč očekivanim produkcijskim zastarjelostima u zvuku, zvuči izrazito aktualno, čak i buntovno u usporedbi s robotiziranim standardnom tadašnje, a i današnje pop-glazbe. Prihvaćajući tehnologiju kao produžetak umjesto kao kavez vlastite osobnosti, Prince je stvorio djelo koje ljudskost tretira neodvojivo od konteksta civilizacije i zajednice čak i onda kad je kritizira kao u fenomenalnoj naslovnoj pjesmi ili proširuje njezine zadane norme kao u "If I Was Your Girlfriend".
New Order: Power, Corruption & Lies – Definitive Edition (Factory, 1983. / Rhino, 2020.)
Baš kao i Joy Division, ali i kasniji britanski bendovi poput The Smithsa ili Stone Rosesa, New Order su imali bizarnu logiku izostavljanja singlova koji su pratili pripadajući album sa samog izdanja. Prošlogodišnje reizdanje njihovog sjajnog drugog albuma ne pokušava ispraviti tu tvrdoglavost vjerojatno zato što već postoje brojne kompilacije singlova i ranijih reizdanja pa umjesto legendarnih singlova poput "Blue Monday" i "Confusion" nudi bonus disk koji prati nastajanje albuma kroz demo snimke i žive izvedbe. "Power, Corruption & Lies" naznačio je izlazak iz sjene Joy Divisiona, iako je zadržao mnoge odlike njihovog poliritmičnog, sugestivnog postpunka. Bernard Sumner je vokalno gledano tada još pod golemim utjecajem Iana Curtisa, no pjesme sve više izlaze iz teritorija koji je obilježio raniji tragično okončan bend. Bilo da se radi o poletnim pjesmama poput "Age Of Consent", čija zarazna gitarska linija zvuči kao nacrt indie rocka za sljedeća tri desetljeća, ili počecima ozbiljnijeg inkorporiranja elektroničkih utjecaja u zvuk benda u pjesmama poput "5 8 6" ili "Ultraviolence", "Power, Corruption & Lies" je upečatljiv album koji je proširio ideju onoga što gitaristički bend može biti. U tom smislu spajanja organskog i elektronskog ostaje ne samo ultimativno ostvarenje New Ordera, nego i jedan od najboljih primjera electro rocka.
