U samom centru Sarajeva Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH) priprema novi muzejski i društveni prostor koji će se zvati "Reporter's House". U sklopu tih priprema polovinom decembra organizirana je izložba pod nazivom "Last Despatches". Bazirana je na dugogodišnjem istoimenom serijalu posvećenom novinarima i novinarkama i drugim medijskim radnicima i radnicama koji su ubijeni tokom i neposredno nakon rata u bivšoj Jugoslaviji. U okviru programa organiziran je panel o digitalnom nasilju nad ženama na kojem su sudjelovale novinarka i urednica magazina Elle iz Srbije Iva Parađanin, zastupnica SDP-a u Parlamentu Federacije BiH Lana Prlić i novinarka Al Jazeere Balkans Dalija Hasanbegović Konaković.

Panel o digitalnom nasilju održan je između dva bitna događaja, a ujedno ih je i povezao – nakon slučaja još nedokazanog samoubistva jutjuberke Kristine Kike Đukić, koja je godinama trpjela onlajn zlostavljanja, kao i vala ispovijesti žena na Twitteru, pod heštegom #nisamprijavila, o zlostavljanjima koje su doživjele od muškaraca. Jedan od glavnih problema u vezi digitalnog nasilja je taj da se ono uglavnom ne percipira kao nasilje jer se dešava u digitalnom prostoru. Na to je ukazala i Iva Parađanin.

- Digitalno nasilje jeste vrsta nasilja koje ostavlja posledice koje mogu da se dese kao i kod nasilja u realnom prostoru - istaknula je, podsjećajući na primjer jutjuberke Kike.

- Znali smo da je godinama trpjela sajber buling, koji niko nije osuđivao. Mediji su čak jedva dočekali da naprave klikabilan naslov, da potpaljuju vatru umesto da osude. Uloga medija je bitna i ovi slučajevi nam samo dokazuju koliko je digitalno nasilje normalizovano. Imamo preslikanu situaciju u onlajn svetu gde se krivica traži u ženama. Smatra se da čim neka osoba istupi u javni prostor, mora da bude pripremljena na takve stvari, jer se to dešava - zaključila je Iva Parađanin.

Jedna od osoba u javnom prostoru je i Dalija Hasanbegović Konaković, i to ne samo kao novinarka, već i kao supruga političara, što je čini dvostrukom metom. Prije dvije godine sama je doživljavala napade sa lažnih profila. Kad je odlučila da ne šuti o tome, tad je izašla iz uloge žrtve.

- To je najvažnija lekcija koju sam naučila. Kad je krenulo, bila sam šokirana. Cilj napada je bio da se našteti mom suprugu preko mene kao lakše mete i da na taj način pokušam uticati na njega - objašnjava novinarka Al Jazeere.

Radilo se o seksističkom iživljavanju, na što je bila potpuno nepripremljena.

- To je bila neka vrsta onlajn silovanja, osjećala sam se kao da me zlostavljaju. Tad sam bila na početku trudnoće. To me zaista pogodilo. Ja koja ništa nisam uradila, osjećala sam se osramoćeno, a nisam nikome o tome govorila. Šutjela sam, što je bila moja najveća greška, jer sam osjećala da sam nečim to zaslužila - rekla je Dalija Hasanbegović Konaković.

U međuvremenu je trudnoća prekinuta spontanim pobačajem. Napadi su se nastavili, a onda je odlučila da progovori o svemu.

- Zaista nisam željela da iznosim intimne stvari, ne želite to da podijelite, ali jednostavno sam prelomila, podijelila i to je bilo vraćanje moći meni - zaključuje.

Lana Prlić je bila na udaru nakon snimaka u kojima poziva na vakcinisanje protiv korona virusa. Preko 30.000 uglavnom vulgarnih komentara ostavljeno je ispod poziva na njenoj Facebook-stranici.

- Svi imamo milion identiteta, ali svi oni koji nam šalju uvrede zaboravljaju da ste majka, nečija prijateljica, djevojka, supruga i, opet govorim, majka jer to ima najveći uticaj na djecu - kazala je Lana Prlić.

Ni ona nije bila pripremljena za sve što je uslijedilo nakon javnog poziva.

- Niko vas ne može pripremiti na to. To prelazi svaku crvenu liniju, bez imalo morala, kodeksa i ljudskosti u svemu tome. I ono što me najviše strah u ovoj priči je da mi gubimo tu nit ljudskosti, mislimo da imamo pravo nekome nešto reći i sasvim normalno otići na spavanje i zaspati kao beba nakon što smo uputili salve uvreda i komentara. Ujutru ta osoba može ustati i lijepo zagrliti svoju ženu, dijete, unuku itd. Zašto? Zato što svi misle da virtuelno nije stvarno - istaknula je Prlić.

- Strašno je to, a strašno je što misle i da je to sastavni dio posla. Dosta ljudi mi je reklo da sam javna osoba, da moj život mora biti javan. Neko je dobro rekao: "Jesam javna osoba, ali nisam javni toalet da svako može da dođe da prospe šta želi" - dodala je Prlić.

Njihovo obraćanje policiji nije dovelo do procesuiranja nasilnika. Zabrinjava ih da iza tih profila, od koji su neki i lažni, ipak stoje stvarni ljudi iz njihovih gradova, možda čak i dio obitelji, susjedi... Neki od njih su, kako je kazala, čak slali mejlove, ne skrivajući identitet, što opet nije bilo dovoljno za procesuiranje.

- Imamo puno ime i prezime čovjeka, znamo gdje živi i nađemo se u situaciju da možda mi treba da preuzmemo stvari u svoje ruke. Vidimo da ljudima prekipi pa krenu da sami iznesu pravdu, nažalost, često na pogrešan način jer nemaju više izbora - zaključila je.

Izložba pod nazivom "Last Despatches" (Foto: Dejan Kožul)

Slično je uradila i sama nakon što je na Facebooku objavljena adresa njenog boravka u Sarajevu, zajedno sa slikom.

- Shvatila sam da to nisu nepoznati ljudi. To su ljudi iz mog bliskog okruženja. Zovnula sam policiju i rekla da je to direktno ugrožavanje moje sigurnosti jer je objavljena moja adresa na Facebooku. Rekli su da ne mogu ništa uraditi dok se ne desi nešto. Reko': "Jel' mene treba neko ubiti, silovati...?"

Policija je nudila da pošalju patrolu ispred.

- Meni je to sramoćenje, gore nego bilo šta drugo. To targetira dodatno jer se kaže: Evo, ona je tu - smatra Prlić.

Kako nije bilo reakcije policije, odnosno tužilaštva, sama je preuzela inicijativu.

- Zamolila sam svog druga, koji se malo više razumije, da proba doći do njegove IP adrese. Saznali smo ko je ta osoba. To je bio moj poznanik kojem sam bukvalno zaprijetila. Rekla sam mu da je to prvi i zadnji put. Idući put neću prijetiti. Kad više ne znate šta da uradite, onda ćete tražiti način da zaštitite i sebe i svoje dijete sutra - napominje ona.

Ono što je bitno je da su žene počele da pričaju. Od #nisisama do #nisamprijavila svjedočimo tisućama osobnih ispovijesti žena. Sama pandemija je dovela do porasta nasilja, što je sve uticalo na ekspanziju, prije svega u digitalnoj sferi. Iva Parađanin ističe da je to bio doprinos da se priče čuju, da se saznaju strašna iskustva, ali napominje da se ne smije dozvoliti da sve završi u onlajn svijetu.

- Super je da prva aktivacija počne na internetu, ali treba da se završi na ulici, menjanjem sistema - dodaje.

Promjene kreću malim pobjedama. Jedna je ona Marije Lukić, čiji zlostavljač je jedan od rijetkih koji je osuđen za to djelo. Pitanje je da li bi i sama izdržala mrcvarenje i prijetnje da nije imala podršku. A nakon presude nam je  rekla :

- Žena lakše prolazi kroz sam sudski postupak, kroz stigmatizaciju, ako ima empatije i solidarnosti drugih žena. Mnogo mi je bilo lakše kad god sam videla sve njih. Kad je suđenje završeno, nisam mogla sebično da se okrenem i kažem da sam ja svoje završila, a vi ostale ćete da se snađete, institucije će to da urade. Mi svi čekamo neke promene, a promene smo mi.