Od 25. februara do 4. marta ljubitelji dokumentaraca imat će u Zagrebu priliku pratiti mnoštvo novih dokumentarnih filmova koji će biti prikazani u sklopu 14. izdanja međunarodnog festivala ZagrebDox. U osam dana bit će u prikazano 125 filmova u 14 programa: oni su, po riječima direktora i osnivača festivala Nenada Puhovskog, osvojili 250 nagrada na do sada održanim festivalima u svijetu. Na pitanje koje su novosti u odnosu na ranije izdanja Puhovski ističe da u organizacijskom timu nisu skloni radikalnim promjenama jer postojeći model funkcionira.

- Od 2. do 4. marta prikazat ćemo filmove i u drugim gradovima: u Splitu šest filmova, a u Rijeci i Osijeku po tri filma. To smo dugo htjeli, ali logistički to do sada nije bilo moguće. U suradnji s Cinestarom i njihovim kinima to ćemo sada realizirati - kaže Puhovski.

Ističe da se ove godine ponovno krenulo s programom zagrijavanja, koji je uveden 2016., ali lani nije bilo moguć zbog preuređenja kinodvorana u Kaptol Centru. Tako je od 16. do 18. februara prikazano šest filmova, tri istaknuta iz prošlogodišnjeg programa i tri naslova s nadolazećeg festivala, kako bi se napravio most između uobičajenog i festivalskog repertoara. Među njima je i ‘Ljudska rijeka’, film najpoznatijeg kineskog konceptualnog umjetnika i političkog aktivista Ai Weiweija, iznimno emotivno i moćno vizualno istraživanje globalne migrantske krize, koji će biti prikazan i tokom samog festivala.

Puhovski naglašava da ZagrebDox ima ambiciju da bude sveobuhvatan kako bi pokrio što širi spektar tema.

- Nismo ljudskopravaški ni muzički festival, nego imamo ambiciju gledatelje uputiti u to što se u dokumentarizmu događalo prošle godine. Imamo filmove koji se bave temama od Brexita do ekologije, od pitanja izbjeglica do propitivanja što je obitelj. Svaki film ima svoju priču - kaže.

Svake godine je naglasak na jednoj temi, ove godine je to program U fokusu: Nova Europa, odnosno izbor filmova iz zemalja istočne Europe koje se uključuju u EU, a dijele niz zajedničkih problema: od odnosa prema izbjeglicama preko dominantnih konzervativnih vrijednosti do načina shvaćanja demokracije i slobodnog tržišta.

- Tu možemo vidjeti što imamo zajedničko, a što je drugačije. Jesu li neke stvari koje se dešavaju u tim zemljama razdvojene ili su dio istog procesa - ističe Puhovski.

- Na festivalu je 14 programa koji ukazuju na to da se dokumentarac može gledati na različite načine, to nisu samo filmske vrijednosti, to nisu samo teme, to nije samo pitanje kontinuiteta rada autora; važno je da mi pružamo mogućnost ljudima da, ako ih zanimaju filmski izričaji, gledaju ‘Kamenu kornjaču’ Xiao Xiaoa koji u crno-bijeloj tehnici kroz četiri godišnja doba prati život u udaljenom kineskom selu u kojem posljednjih stotinu godina živi tek sedam porodica, a ako ih recimo zanima Brexit ili suvremeno ropstvo u Mađarskoj, gledat će film o tome - govori Puhovski.

Naglašava da kod dokumentarnog filma sve ovisi o kriteriju gledatelja: zanima li ga filmska vrijednost, suočavanje s nekim problemom za koji on ili ona nemaju rješenje ili nešto treće. Namjera je organizatora da izazovu razgovor publike nakon filma.

- Za ovo izdanje pregledali smo 1.386 filmova i uložili jako velik trud, za koji ne bih volio da se svede na ‘sviđa mi se – ne sviđa mi se’ kao što je to kod igranih filmova. Zahtijevamo aktivnog gledatelja koji će pogledati knjižice i trailere i reći da želi nešto vidjeti iz nekog određenog razloga. Vrlo malo ljudi dolazi na Dox da vidi ‘nešto’, na festival dolaze ljudi koji točno znaju što hoće vidjeti - dodaje.

U međunarodnoj konkurenciji ove godine je 21 dokumentarni film, a festival otvara ‘Preko svih granica’ poljske redateljice Marte Prus, koji preispituje okrutnost uspješnog ruskog sistema treniranja atletičarki i atletičara. Film sirijskog redatelja Talala Derkija ‘O očevima i sinovima’, nagrađen glavnom nagradom na festivalu u Sundanceu, bavi se potresnim portretom porodice radikalnih islamista, a ‘Kameleoni’ Sophie Vuković kroz imigrantsko iskustvo rekonstruiraju autoričin put od bivše Jugoslavije preko Austrije do Švedske.

Što se tiče regionalne produkcije, po direktoru ZagrebDoxa hrvatska je malo slabija od lanjske, a srpska nešto bolja s obzirom na to su od 17 filmova u regionalnom takmičenju četiri srpska ili nastala u srpskoj koprodukciji.

- Udruženje dokumentarista Srbije napravilo je dobar posao i evidentno se više i bolje radi. Film Mile Turajlić ‘Druga strana svega’, kronika obitelji u Srbiji koji se pretvara u mukotrpni portret aktivista u razdoblju velikih nemira i propituje odgovornost svake generacije da se bori za svoju budućnost, dobio je glavnu nagradu na festivalu u Amsterdamu. Meni je drago da postoji dosta srpskih filmova u programima jer je dio tema kojima se bave zanimljiv i nama. Uostalom, zato i postoji regionalna konkurencija jer imamo teme koje bolje razumijemo nego neki drugi, s tim da je naša definicija regije šira: kombinacija Austro-Ugarske, Turskog carstva i Italije. Mene najmanje zanima nacionalnost filma; gledamo filmove koji su zanimljivi i filmski kvalitetni. Jedino je ograničenje broj filmova, koji ne može biti veći od 20-ak jer nema tog žirija koji bi ih mogao pogledati - kaže Puhovski.

- Danas je sve više regionalnih koprodukcija, što je i evropska praksa. Podjele filmova po državama nestaju i sve se više surađuje, vrijeme zatvorenosti je prošlo. Zato od prvog festivala forsiramo suradnju - zaključuje direktor festivala.

Osim takmičarskog, na ZagrebDoxu će biti još niz programa: Biografski dox, Glazbeni globus, Happy dox, Kontroverzni dox, Majstori doxa, Stanje stvari, Teen dox i ADU dox. Posebni programi uključuju Restartovu školu dokumentarnog filma, a tu je i već spomenuti U fokusu: Nova Europa. Retrospektive su posvećene francuskoj redateljici Claire Simon i domaćem dokumentaristu i snimatelju Borisu Poljaku, koji će ujedno predsjedati međunarodnim žirijem.

Utrka za nagrade

Filmovi iz međunarodnog i regionalnog programa svake se godine takmiče za ‘Velike pečate’, nagrada ‘Movies that Matter’ dodjeljuje se ostvarenju koje na najbolji način promovira ljudska prava, a nagradu ‘Mojoj generaciji’ renomiranim dokumentaristima dodjeljuje direktor festivala. ‘Mali pečat’ ide autorima mlađima od 35 godina, dok će nagrada ‘Teen dox’ pripasti najboljem filmu iz istoimenog programa. Ove će godine prvi put biti dodijeljena nagrada FIPRESCI, prema odluci žirija sačinjenog od članova Međunarodne federacije filmskih kritičara. Svi nagrađeni filmovi bit će prikazani posljednjeg dana festivala.