Trumpova predizborna najava privremene blokade ulaska muslimana u Ameriku izazvala je nevjericu u američkoj javnosti. Većina medijskih komentatora milijarderovu izjavu doživjela je kao šokantnu, opasnu i prije svega flagrantno antiustavnu. Ali premda neočekivana, Trumpova izjava duboko je ukorijenjena u tradiciju američke antiimigracijske politike. Novum su možda tek novi Drugi i razina njene implementacije.
Uvijek su postojale skupine koje su se zbog vjerskih, rasnih, etničkih i kulturoloških razlika smatrale prijetnjom amerikanstvu i američkom načinu života. U XIX. stoljeću Drugi su bili katolici, krajem XIX. i početkom XX. stoljeća to su bili Židovi, tokom Drugog svjetskog rata Japanci, a rubno su se u toj ulozi znali naći i muslimani. Islamofobija se prvi put pojavila prije dva stoljeća, prvenstveno zbog sukoba sa sjevernoafričkim gusarima. Krajem XX. stoljeća vratila se s naftnom krizom, potom iranskom talačkom krizom i izraelsko-arapskim sukobima, da bi nakon 11. rujna postala prisutna i u najvišim sferama američke politike.
Kao što u svojoj knjizi ‘American Heretics: Catholics, Jews, Muslims and the History of Religious Intolerance’ navodi profesor religije Peter Gottschalk, prijetnja američkom načinu života nekada su bili i sami protestanti. Početkom XVII. stoljeća progonima i ubojstvima bili su izloženi kvekeri, otpadnici od puritanske većine (koja se sama definirala otpadništvom od anglikanske crkve, ali nije tolerirala otpadništvo od vlastite norme). U XIX. stoljeću progonilo se mormone, nove otpadnike od protestantske većine. A još 1990-ih godina bez ikakvog ozbiljnog zakonskog razloga uništena je malobrojna vjerska skupina davidijanaca prilikom napada saveznih vlasti na njihovu zajednicu pored gradića Waco u Texasu.
Glavna je Gottschalkova teza da se vjerske skupine koje se ne uklapaju u trenutačnu normu predstavlja kao ozbiljnu prijetnju naciji. Nativisti XIX. stoljeća sumnjičili su irske katolike da primaju novac iz Evrope kako bi potkopali američki protestantski poredak. Antisemiti XX. stoljeća optuživali su međunarodno židovstvo za financiranje židovske imigracije i protežiranje njihovog biznisa. Islamofobi XXI. stoljeća tvrde da okrenutost muslimana tokom molitve prema Meki demonstrira njihovu okrenutost Bliskom istoku, baš kao što i njihova vjera podrazumijeva dubinsko nepripadanje Americi.
No usporedno s ovom tradicijom društvenog isključivanja odvija se i tradicija postepenog uključivanja u set američkih vrijednosti. Nakon ekskluzije kvekera prvotna puritanska norma proširena je u protestantsku normu. Protestantska norma je nakon ekskluzije katolika proširena na kršćansku normu. Kršćanska norma je nakon vala antisemitizma proširena na judeokršćansku normu. Judeokršćanskoj normi je pridodana sekularna norma… Koliki god bili otpori inkluziji novih zajednica, tolika je i sposobnost njihova prihvaćanja.
Ono što naglašava Gottschalkova studija jest da današnji muslimani nisu ništa drugo od onoga što su u prošlosti bili kvekeri, katolici, Židovi, mormoni ili nesretni teksaški davidijanci. Nikoga od njih nije se proganjalo zbog kršenja zakona ili ustava, već zbog neuklapanja u postojeći konstrukt amerikanstva. Kada se recentnu islamofobiju shvati u tom kontekstu, onda počinje i prihvaćanje islama u set američkih vrijednosti.
