Prema preliminarnim rezultatima istraživanja ljudskih gubitaka u Osječko-baranjskoj županiji, koje su 29. januara u Osijeku predstavili Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, REKOM – mreža povjerenja i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, na području ove županije stradalo je ili nestalo najmanje 2.119 državljana Hrvatske i još 141 građanin Savezne Republike Jugoslavije.
Nakon istraživanja koje Documenta i partnerske nevladine organizacije provode na područjima Hrvatske od 2009., na području OBŽ zabilježili smo 2.119 imena s podacima o svim okolnostima stradanja, rekla je voditeljica Documente Vesna Teršelič, ističući da su to preliminarni podaci koje treba korigirati.
- Istraživanje u koje je ugrađen ogroman rad istraživača i deseci obilazaka na terenu oslanja se i na istraživanja Fonda za humanitarno pravo, HHO-a i Građanskog odbora za ljudska prava. U narednom razdoblju objavljivat ćemo podatke o žrtvama po županijama koje su prikupile Documenta i mreža za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje ratnih žrtava od 1990. do 2002.) - rekla je Teršelič.
Na popisu su imena Željka Krstića, sina Štefice i Tomislava iz Sarvaša, hrvatskog branitelja koji je stradao 20. novembra 1991. Zahvaljujući ogromnom naporu majke Štefice, koja je vodila Udrugu zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, njegovi ostavci su ekshumirani u Ernestinovu i identificirani, za razliku od mnogih drugih posmrtnih ostataka.
Na popisu i ime Josipa Reihl Kira koji je vodio osječku policiju i na dan ubojstva, 1. jula 1991., išao pregovarati o miru.
- Kira pamtimo kao onog koji je bio u misiji mira i iskoračio prema drugoj strani jer je želio dijalog, a danas po njemu nosi ime jedna ulica u Osijeku - rekla je Teršelič.
Na popisu je i Čedomir Vučković koji je 31. avgusta 1991. natjeran da pije kiselinu iz akumulatora i kasnije ubijen. Postupak protiv Branimira Glavaša još uvijek traje, iako je prvostepeno i pravomoćno presuđen.
Naglasila je da se u istraživanjima oslanjalo na podatke iz Knjige nestalih iz 2015., ali da su u međuvremenu objavljene identifikacije i pozvala sve da na web stranici Documente (www.documenta.hr) provjere imena na popisu i daju neki podatak ako nedostaje.
- Utvrđivanje podataka o stradalima i nestalima jest i dokumentarna osnova našeg javnog zalaganja za stvaranje cjelovitog institucionalnog okvira za civilne žrtve rata, za dijalog o prošlosti i jačanje pretpostavki za izgradnju održivog mira. Rane iz rata nas još muče, a zajedničko pamćenje može smanjiti otvorene rane i promovirati pomirenje - rekla je Teršelič.
- Istraživanja su rađena prema popisu iz 1991., a generalni je cilj omogućiti dostupnost podataka o ratu stvaranjem provjerljivog i jedinstvenog popisa koji treba sadržavati sve građane Hrvatske koji su stradali na području Hrvatske ili izvan nje. Podaci su komplementarni s istraživanjima FHP-a, koristili su se brojni izvori, od intervjua do analize i usporedbe različitih dostupnih dokumenata, a morali su biti potvrđeni iz tri nezavisna izvora - ističe voditelj istraživanja Nikola Mokrović.
Do sada je Documenta objavila podatke za 4.113 žrtava na području zapadne Slavonije i Sisačko-moslavačke županije, a na području Vukovarsko-srijemske županije stradale su 3.673 osobe. U bazi postoji 31.371 dokument, od kojih je 7.276 upitnika ispunjenih sa svjedocima., a trenutno su u bazi registrirane 19.963 žrtve. U periodu od 1. marta 2018. do kraja 2020. ukupno je, uz pomoć 10.522 dokumenta, analizirano 12.503 osoba, rekao je.
Govoreći o Osječko-baranjskoj županiji, naglasio je da postoje zapisi za 2.119 osoba, od čega se podaci za 1.391 smatraju kompletiranima, a za 729 smatraju nezavršenima. Za ovo je područje analizirano ukupno 2.895 dokumenata i provedeno 545 intervjua, dok je FHP objavio imena 141 osobe, građana SRJ koji su stradali na području ove županije.
Kad se gleda po mjestu prebivališta, najviše stradalih, njih 846, je iz Osijeka, slijedi Beli Manastir (397), Našice (75), Valpovo (47). Dio stradalih je iz Vukovara (49) i Zagreba (43), za 421 stradalog i nestalog mjesto prebivališta je nepoznato.
Najviše stradalih bilježi se u Osijeku (349), slijedi Dalj sa 149 imena, područje nekadašnje općine Osijek sa 145 imena, Tenja s 94 imena i tako redom,
Mokrović je naglasio da se broj žrtava po etničkoj pripadnosti - 1046 Hrvata, 298 Srba, 108 Mađara, 21 Roma, uz 611 osoba nepoznate nacionalne pripadnosti - mora uzimati s rezervom.
Muškarci čine 87 posto žrtava, a zanimljiva je struktura žrtava po starosti jer pripadnici vojski i policija čine 50 posto, a civili 41 posto, s tim da tri posto osoba ima dvostruki status a za 80 osoba se status ne zna.
Postoje teškoće u vidu nepotpunih podataka, koji, ako se objavljuju nužno ne predstavljaju objektivno stanje nego je iz njih lako izvoditi pristrane zaključke. Tu su i nedostupnost izvora i necjelovitost podataka, razni izbori koji navode razne podatke, nepouzdanost svjedočenja i sudski uvrđenih činjenica i presuda, zaključio je.
Veselinka Kastratović, pravna savjetnica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, naglasila je da neće biti sudskih procesa za brojne zločine, prije svega zbog smrti potencijalnih počinilaca, ali i (ne)aktivnosti nadležnih institucija.
Brojna suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj i regiji odvijaju se u odsutnosti optuženih, što je demotivirajuće za preživjele ili za porodice žrtava, ali i za svjedoke koji nisu direktno povezani sa žrtvama. Svjedoci zaboravljaju ili se događa da pomiješaju događaje i situacije, posebno oni koji su izloženi velikim traumama, ali dolazi i do naglo osvježenje pamćenja. Ako onog kome je suđeno u odsutnosti uhvate, on ima pravo na ponovno suđenje, rekla je Kastratović. Ukazala je da počinje padati interes za suđenja, veliki broj zločina nije istražen, a dolazi i do ustezanja od procesuiranja osoba s visokim činovima, što je pokazalo i nedavno završeno suđenje za zločine u Lovasu 1991., koje se vodilo u Beogradu.
