Narodna skupština Srbije će izmjenama pet zakona kojima se reguliraju predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori ovoga tjedna privesti kraju formalno provođenje mjera koje su uz posredovanje europarlamentaraca dogovorene u međustranačkom dijalogu. Europosrednici su uvjereni da će se ugrađivanjem dogovorenih mjera u izborni proces poboljšati uvjeti za održavanje slobodnih i fer izbora. Na kraju završnog predizbornog kruga međustranačkog dijaloga, europarlamentarci Tanja Fajon i Vladimir Bilčik nisu krili zadovoljstvo što velike proljetne izbore neće bojkotirati nijedna politička stranka zbog čega će srpski parlament biti sasvim drukčiji od sadašnjeg u kojem nema predstavnika opozicije koja je bojkotirala prošle parlamentarne izbore.
S pluralnijim parlamentom Srbija poboljšava šanse da "ide napred na evropskom putu, na putu modernizacije zemlje i demokratskih institucija", uvjeren je Bilčik. Tanja Fajon pak dodaje da "ovog puta nema bojkota nijedne političke partije i sada je loptica na strani svih političkih aktera u Srbiji". Bojkot izbora nikome u srpskoj politici nije donio ništa dobroga. Odlukom da prepolove mandat parlamentu u kojem su i zbog izbornog bojkota imali dvotrećinsku većinu, Vučićevi naprednjaci priznali su da njihova vlast ima okrnjeni demokratski legitimitet zbog čega je Srbija skliznula iz "djelomično konsolidirane demokracije" u "hibridni režim", odnosno među države "u kojima vlast istovremeno može da sprovodi političku represiju i raspisuje izbore, u kojima su demokratske institucije krhke i postoje značajni izazovi u odbrani političkih prava i građanskih sloboda".
Jedina korist koju je opozicija koja je bojkotirala izbore od toga imala jest da je mogla Vučićevu naprednjačku vlast u zemlji i svijetu prokazivati kao diktatorsku i autokratsku, ali i to je imalo ograničen rok trajanja, pogotovo nakon što su se izjalovili pokušaju rušenja naprednjačke vlasti održavanjem masovnih uličnih prosvjeda. Istraživanja stranačkih rejtinga pokazuju da u protekle dvije godine strankama bojkot-opozicije nije porasla podrška birača. I najnovije siječanjsko istraživanje agencije Faktor plus konstatira da bi za Vučićev SNS na izborima glasalo 55,6 posto birača, da bi za koaliciju Stranke slobode i pravde, Narodne stranke, Demokratske stranke i Pokreta slobodnih građana glasalo 13,3 posto birača, za Socijalističku partiju 9,2 posto, za lijevo zelenu koaliciju Moramo 7,5 posto, za koaliciju NADA 4 posto, a izborni prag zasad bi preskočila i Srpska stranka Zavetnici s 3,6 posto biračke podrške.
Osim što im nisu povećali podršku birača, prosvjedi nisu ni ujedinili stranke i organizacije koje su ih pokrenule i u njima sudjelovale. I prosvjedi protiv Rio Tinta i eksploatacije litija u Srbiji, koji su se počeli pretvarati u prosvjede protiv vlasti, na koncu su čak razjedinili i ekološke udruge koje su ih vodile, a opozicijske stranke gurnuli u drugi plan, spriječivši ih da profitiraju od sudjelovanju u njima. Pokret Kreni-promeni ne samo da je odlučio da neće sudjelovati na izborima, nego prijeti i da će ih opstruirati ako vladajući prije raspuštanja parlamenta ne usvoje zakon kojim će trajno zabraniti eksploataciju litija. Ekološki ustanak je već pristupio zeleno-lijevoj koaliciji Moramo i ide na izbore. Istovremeno je Ne davimo Beograd, kao član koalicije Moramo, odbio prijedlog Saveza 90/Zelenih Srbije da im se pridruži, optuživši ih da su lažna zelena opozicija iza koje se krije vladajući SNS.
Nakon što je postalo evidentno da i bojkot-opozicija na predsjedničke, parlamentarne i beogradske gradske izbore neće izaći sa zajedničkim izbornim listama, već u nekoliko različitih koalicijskih saveza, i vladajući Vučićev SNS i Dačićev SPS odlučili su na parlamentarne i beogradske izbore izaći sa samostalnim izbornima listama, a Vučić će im biti zajednički kandidat na predsjedničkim izborima. Emilija Orestijević iz Cesida za Tanjug TV je izjavila da "merenja ovih partija pokazuju da će odvojenim nastupanjem na parlamentarnim izborima imati bolje rezultate nego u koaliciji. S druge strane, socijalisti će podržati kandidata za predsednika iz SNS-a, za koga u SPS-u veruju da će biti Aleksandar Vučić, a izvesno je da će oni biti koalicioni partneri ako budu u poziciji da sastavljaju vladu, i u tom smislu se njihovo formalizovanje partnerstva samo odlaže, a ta koalicija nije neizvesna u budućnosti."
I dok su odnosi među strankama vladajuće koalicije u pripremi za izbore manje-više jasni i usmjereni na ostvarivanje optimalnog izbornog rezultata, među strankama opozicije su u stalnom previranju i na rubu sukoba koji prijete da ih dodatno razjedine i umanje im šanse na izborima. Stranke bojkot-opozicije na parlamentarne izbore idu s tri izborne liste – Udružena opozicija (SSP, NS, DS i PSG), zeleno-lijeva koalicija Moramo i Dveri. Đilasova Udružena opozicija na predsjedničkim izborima kandidirat će umirovljenog generala Zdravka Ponoša, Dveri stranačkog lidera Boška Obradovića, a Moramo važe da li da podrži Ponoša jer pojedini njegovi lideri procjenjuju da se radi o "konzervativnom političaru". Odnosi u tom dijelu stranačkog spektra dodatno će se komplicirati ako Tadićev SDS uspije formirati svoju koaliciju i na parlamentarne izbore izađe sa svojom izbornom listom, a Borisa Tadića kandidira na predsjedničkim izborima.
Opozicija najviše očekuje od beogradskih gradskih izbora jer istraživanja sugeriraju da bi velika predizborna opozicijska koalicija mogla na njima pobijediti. No takve velike predizborne koalicije neće biti ni na ovim izborima. Stranke bojkot-opozicije na beogradske izbore izlaze s dvije izborne liste, ali i na njima nije bilo mjesta za Tadićev SDS i druge slične manje stranke s kojima su u prošlosti surađivale. Ankete pokazuju da se Đilasovoj Udruženoj opoziciji i zeleno-lijevoj koaliciji Moramo smiješi dobar rezultat, ali i on se ipak kreće oko tridesetak posto glasova birača, pa im za osvajanje gradske vlasti neće biti dovoljna samo njihova postizborna koalicijska suradnja.
No i ta postizborna koalicija nije posve izvjesna, ako je suditi po tome što je Đilasova koalicija, u želji da zadrži primat u opoziciji, ustrajala da na beogradskim izborima istakne svog kandidata za gradonačelnika i nakon što je Moramo za gradonačelničku funkciju kandidirao lidera Ne davimo Beograd Dobricu Veselinovića. Pritom je Đilasova koalicija, umjesto jednog od lidera stranaka koalicije, kandidirala umirovljenog profesora, bivšeg diplomatu i potpredsjednika Koštuničinog DSS-a 82-godišnjeg Vladetu Jankovića. Kako se beogradski gradonačelnik neće direktno birati na izborima, nego će ga izabrati gradska skupština, i u slučaju da opozicija osvoji većinu, izbor između dva tako različita kandidata mogao bi biti nepremostivi kamen spoticanja u formiranju postizborne koalicije. Čak i ako bi Vladeta Janković dobio većinsku postizbornu podršku gradskog parlamenta, kao nestranački gradonačelnik bio bi tek lutka na koncu sedam-osam lidera stranaka koje su ga podržale i izabrale.
Kandidatura Vladete Jankovića za beogradskog gradonačelnika već sada otkriva najslabiju točku Đilasove Udružene opozicije. Nijedan od predsjednika stranaka koalicije (Đilas, Jeremić, Lutovac, Grbović) zasad se ne spominje kao nositelj njihovih izbornih listi ili kao kandidat za konkretne funkcije. Iako njihove stranke ovaj put izlaze na izbore, lideri stranaka Udružene opozicije osobno ih zapravo bojkotiraju. Zbog toga od poraza na izborima mogu oprati ruke, a u slučaju pobjede mogli bi se okititi tuđim perjem i kao lažni pobjednici zasjesti na izvršne funkcije koje će si dodijeliti, od premijerske pa čak do funkcije gradonačelnika Beograda, ako Vladeta Janković odigra ulogu električnog zeca. Uvjet je, naravno, da su birači spremni progutati takve lažne mamce na izbornim udicama.
