Iako nije bila na samom udaru potresa, u Općini Dvor koja broji 64 naselja, oštećenja su zabilježena u 43 naselja koja se uglavnom nalaze na jugozapadnim obroncima Zrinske gore ili Šamarice. Općina Dvor organizirala je deset timova koji bilježe štetu po selima i do zaključenja ovog broja registrirano je 600 kućanstava s oštećenjima.

Statičari su obišli 25 teško oštećenih kuća od kojih je 10 objekata dobilo crvenu naljepnicu za rušenje. Stradali nisu pristajali na alternativni smještaj nego spavaju u pratećim objektima ili kod obližnjih komšija i rodbine. Na stambenim objektima najviše su oštećeni dimnjaci i krovišta. Oko 90 posto kritičnih krovišta popravili su u prvu ruku sami mještani. Dimnjaci i krovišta su oštećeni i na zgradama u državnom vlasništvu gdje žive stambeno zbrinuti građani.

Trenutno je na području Dvora pet obitelji dobilo kamp kućice, a dvije kontejnere. Sve je to pomoć iz privatnih donacija, a na čekanju su još tri obitelji kojima je potres uništio ognjišta. Kontejneri su planirani i za obitelji koje su trenutno dobile kamp kućice u kojima je ipak teško prezimiti sa snijegom. Kako saznajemo u Općini Dvor, mnoge pošiljke humanitarne pomoći privatnih donatora u hrani, higijenskim potrepštinama i garderobi, prvih dana krize nerijetko nisu uspijevale preko Gline i Petrinje stići do Dvora. No ovih dana je područje Dvora ipak dobro opskrbljeno. 

Isprepadani su Branka (58) i Marko Dodoš (67) iz Brđana čija je oštećena kuća u potresu još uvijek bez oznake o upotrebljivosti.

- Nama su petrinjska sela tu preko šume, i sve smo jako dobro osjetili. Bila sam na gornjem katu kuće i jedva sam sišla. I sada osjećamo svaki potres. Spavamo obučeni. Oštećenje je evidentirano, poslikali su pukotine po zidovima, ali s ovim naknadnim potresima, pukotine su se još raširile. Na gornjem katu su rupe i pukotine u zidovima, sada se pojavljuju i u prizemlju. Betonirane stepenice odvojile su se od zida. Bojim se biti u kući, pogotovo na katu. Do sada nam nisu dali nikakvu naljepnicu. Ne znamo koliko je naša kuća sigurna, da li je za rušenje ili da živimo u njoj? - govori Branka Dodoš. Uza sve nevolje, kuća se nalazi na aktivnom klizištu zbog čega su Dodoši prije pet godina predali zahtjev za stambeno zbrinjavanje, ali još uvijek nisu došli na red.

- Moj suprug i ja smo sami, nemamo djece, stari smo i bolesni. Kažu nam da čekamo jer kao takvi nismo među prioritetima. Kad ćemo mi dobiti siguran krov nad glavom, ako ne sad? Mladi i sposobni imaju prioritete, a mi koji nismo ni za živjeti ni za umrijeti, ne možemo dobiti ništa. Vratili smo se svojoj kući i sve smo postigli svojim radom - govori Branka Dodoš koja uzgaja jednu kravu, 12 ovaca i petero svinja.

- Mi nismo ljudi koji mole. Da mi nije potreban taj stan ne bih ga ni tražila. Vrijedni smo i dostojanstveni. U ovim trenucima nas obilaze naš sveštenik i ljudi iz općine. Nas je sramota tražiti pomoć. Nudili su nam kamp kućicu, ali nismo uzeli, možda je nekome potrebnija - skromno kaže Branka Dodoš. 

Razorni potres razotkrio je tužnu priču Milje Lotine iz Niševića koja osim sa strahom od potresa živi i sa strahom od nove obnove. Naime, Milji je potres uništio stričevu kuću u kojoj je živjela nakon povratka i to bez električne energije. Nakon povratka nije uspjela dobiti obnovu svoje obiteljske kuće zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Uselila je tada u stričevu kuću, ali u njoj nije uspjela dobiti ponovni priključak električne energije, opet zbog iste zavrzlame; neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Milju Lotinu strah je da u novoj obnovi, nakon potresa, stričeva kuća opet bude zaobiđena - ako ponovo kriterij obnove budu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Milja je trenutno dobila kamp kućicu i agregat. Ali kamp kućica, planirana za tople i vruće dane na moru, ne može značiti dugotrajni smještaj usred zime.

- Hladno mi je. Dobila sam agregat, ali on puno troši. Palim ga ujutro i navečer. Malo i preko dana, ako vidim da je jako hladno. U Općini su mi rekli osigurati gorivo za agregat. Sve mi je još uvijek u kući. Uzela sam najnužnije, jer nemam kud sa stvarima. Voljela bih da dobijem kontejner da se mogu bar malo skućiti i mirno naspavati – skromno želi Milja Lotina.