Novosti

Kronika

Пeсничкa трaгeдиja 1917.

Бoрoвски пoдoдбoр ‘Прoсвjeтe’ oбeлeжиo je стoгoдишњицу смрти вeликих умeтникa: Влaдислaв Пeткoвић Дис ниje мaтурирao, дoк je Mилутин Бojић биo jeдaн oд нajoбрaзoвaниjих пeсникa. Умрли су истe гoдинe

Borovski pododbor Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ obeležio je stogodišnjicu smrti velikih srpskih pesnika Milutina Bojića i Vladislava Petkovića Disa. Ove pesnike povezuje činjenica da su obojica bili učesnici Prvog svetskog rata, proživljavajući svu golgotu srpskih vojnika preko Albanije do Krfa, ali kraj rata nisu dočekali.

Dis je imao 37 godina kada je svoj život okončao u Jonskom moru, u maju 1917. godine, nakon što je brod kojim je plovio iz Francuske prema Grčkoj potopila nemačka podmornica. Bojić je umro u Solunu od tuberkuloze u novembru iste godine, u 25. godini života. Predavanje o dvojici pesnika održao je prof. dr. Jovan Delić sa Filološkog fakulteta u Beogradu.

- Ovo su dva relativno različita pesnika. Vladislav Petković Dis je možda naglašenije metafizički pesnik iako je bio slabijeg obrazovanja, čak nikada nije ni maturirao, ali je bio neviđenog lirskog dara i prosto neverovatnih lirskih prodora i nagoveštaja onog što će doći u srpskoj poeziji kasnije. Iako ne mnogo priznat od kritike tih dana, on je danas nesumnjivo jedan od naših lirskih vrhova, najdarovitijih ljudi koji su se ikada rodili i pisali na srpskom jeziku. Mi danas imamo malo pesnika koji imaju takve pesme kao što ‘Tamnica’, ‘Nirvana’ , ‘Možda spava’, ‘Idila’ ili satirična pesma ‘Naši dani’ - rekao je, između ostalog, prof. Delić.

Milutin Bojić je opet, ovom desetinom pesama uključujući pesme ‘Plava grobnica’, ‘Zemlja oluje’, ‘Sejači’, ‘Bez uzvika’, ‘Molitva’, dostigao nivo naše najbolje patriotske poezije i poezije koja je imala elemente praštanja i razumevanja tuđeg užasa i tuđe nesreće, i naravno, elemente nacionalne i lične tragedije. Nakon što je umro u bolnici prestolonaslednika Aleksandra u Solunu, sahranjen je na Zejtinliku, a potom prenesen u Beograd gde ga je porodica sahranila u porodičnoj grobnici. Na spomeniku stoje stihovi iz njegove uvodne pesme za knjigu ‘Pesme bola i ponosa’ koje sada služe kao Bojićev epitaf’, podsetio je prof. Delić dodajući da je Bojić bio jedan od najobrazovanijih pesnika svoje generacije.

- On je za svojih 25 godina života napravio nešto što je gotovo neshvatljivo: sedam drama, 124 pozorišne recenzije, dve knjige poezije u kojima je barem desetak vrhunskih patriotskih pesama, računajući i ‘Plavu grobnicu’. Dakle, Bojić nije samo pesnik ‘Plave grobnice’ - rekao je prof. Delić koji o Bojiću piše knjigu, a njen izlazak iz štampe se očekuje krajem godine.

Pohvalio je borovsku ‘Prosvjetu’ koja je ne samo dala omaž dvojici pesnika već i podstakla na njihovo ponovno čitanje.

U prigodnom programu je učestvovala i Muška pevačka grupa ‘Naši koreni’ iz Borova s pesmom ‘Tamo daleko’, a stihove ‘Plave grobnice’ Milutina Bojića recitovala je članica ‘Prosvjete’, profesorka srpskog jezika i književnosti Danijela Atlagić. Predsednica Prosvjetinog pododbora u Borovu Sretenka Čaović najavila da će naredno predavanje biti posvećeno Vladanu Desnici, povodom 50. godišnjice njegove smrti.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više