Otvaranjem dvaju novih poglavlja u pristupnim pregovorima s Europskom unijom Srbija se još malo približila Bruxellesu, ali je istovremeno zakoračila i prema redefiniranju svojih odnosa s Rusijom. Uz poglavlje 6 o kompanijskom pravu Srbija je naime otvorila i poglavlje 30 o ekonomskim odnosima s inozemstvom, a to znači da do njegova zatvaranja mora sve svoje ekonomske odnose s trećim zemljama uskladiti prema odnosima Unije s njima. Zbog toga će morati raskinuti važeće ugovore o slobodnoj trgovini koje je potpisala s Rusijom, Turskom, Bjelorusijom i Kazahstanom, od kojih joj je onaj s Rusijom najvažniji, ali i potencijalno najrizičniji za raskidanje, ne toliko zbog srpskog izvoza na rusko tržište, koliko zbog ovisnosti Srbije o uvozu ruskog plina i nafte. Pritom je srpska ovisnost o ruskom plinu stopostotna jer jedino njega i uvozi, a i to preko jedinog međunarodnog plinovoda na koji je spojena na Horgošu na granici s Mađarskom.
Ako su točne američke i europske procjene da se ruska politika na Balkanu svodi na njegovu destabilizaciju i izazivanje konflikata između pojedinih balkanskih zemalja kako bi ih se udaljilo od Europske unije i NATO-a, onda bi se Srbija zbog svog približavanja EU-u vrlo brzo mogla naći na plinskom udaru iz Moskve. Već početkom sljedećeg tjedna srpski predsjednik Aleksandar Vučić odlazi u Moskvu na noge Vladimiru Putinu kako bi dogovorio i potpisao nove energetske ugovore s Rusijom jer važećima uskoro ističu rokovi, a u međuvremenu su i narasle potrebe srpske ekonomije za ruskim plinom. Pripremajući se za susret s Putinom, Vučić je prošlog tjedna u Beogradu bistrio detalje novih srpsko-ruskih plinskih i drugih energetskih poslova s direktorom Gazproma Aleksejem Milerom. Vučić i Miler objavili su da je u prvih deset mjeseci ove godine oporavljena srpska ekonomija potrošila 28 posto ruskog plina više nego u istom lanjskom razdoblju, a Vučić je najavio da očekuje da će uz Putinov blagoslov u Moskvi ugovoriti dodatne isporuke ruskog plina kako bi u nadolazećim godinama dosegnule tri milijarde kubnih metara godišnje jer srpske potrebe za plinom godišnje rastu za 300 do 400 milijuna kubika. Usto su Vučić i Miler objavili da su dogovarali proširenje kapaciteta skladišta plina Banatski Dvor sa 400 na 750 milijuna kubnih metara plina te eventualnu zajedničku izgradnju dodatnih pravaca za dotok plina u Srbiju, ponajprije njezino povezivanje s turskim tokom kojim će ruski plin uskoro poteći do crnomorskog dijela turske obale, ali i bugarske i grčke, otkuda bi mogao krenuti i put Srbije i dalje prema Europi.
Uoči puta u Moskvu Vučić je najavio da će osim novih energetskih ugovora vjerojatno uglaviti i nove srpsko-ruske sporazume o suradnji u poljoprivredi, na području inovacija, o naučnim parkovima i nabavi oružja. Sudeći po tim najavama, Rusija nije digla ruke od Srbije i ne misli je kažnjavati zbog njezina približavanja EU-u pa i kad ono nameće deliberalizaciju srpsko-ruskih ekonomskih odnosa. Vučić pritom ruskoj javnosti poručuje da Srbija dok joj je on na čelu neće uvoditi sankcije Rusije, iako je nejasno kako to može izbjeći ako doista želi uspješno okončati pristupne pregovore s EU-om, osim ako je vidovit i zna da će i Unija uskoro od njih odustati. Moguće je i da računa na veće europsko razumijevanje specifične pozicije Srbije u kojoj bi se s jedne strane morala pomiriti s većinskim priznavanjem članica EU-a odcijepljenog Kosova, a s druge uvoditi sankcije Rusiji zato što je podržala odcjepljenje Krima i potom ga anektirala, odnosno vratila u svoj sastav.
Hashim Thaci i drugi albanski lideri uvjereni su pak da Vučićeva Srbija njegovanjem dobrih odnosa s Rusijom zapravo ucjenjuje EU, potiho prijeteći da će završiti u ruskom zagrljaju ako joj Unija ne progleda kroz prste i na mala vrata je ne uvede u svoje članstvo. No činjenice govore drukčije. Srbija je otvaranjem dvaju novih poglavlja dosad otvorila ukupno 12 pregovaračkih područja u protekle četiri godine, otkako je započela pristupne pregovore. Crna Gora je u četiri pregovaračke godine otvorila 22 područja, a Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Rumunjska i Bugarska, kao i Hrvatska, sva su pregovaračka područja otvarale u dvije do tri godine procesa pregovaranja. Osim Hrvatske, kojoj je trebalo šest godina da otvori i zatvori sva pregovaračka poglavlja, sve druge nove članice EU-a taj su posao obavile u četiri godine, ispunivši tako sve uvjete za punopravno članstvo. Ako nastavi dosadašnjim tempom otvarati nova poglavlja, Srbija bi svih 35 otvorila do 2025., koja je ovih dana definirana kao godina kad bi ona i Crna Gora mogle postati članice Unije, što se iz današnje perspektive čini nemogućom misijom.
Stoga srpska euroministrica Jadranka Joksimović nije krila razočarenje što je Srbija sad otvorila samo dva pregovaračka područja, a očekivala je barem tri od pet koja je tehnički pripremila za otvaranje. No pet članica EU-a (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Švedska i Hrvatska) nisu se složile s otvaranjem poglavlja 33 o financijskim i budžetskim pitanjima jer je ono navodno povezanije i ovisnije o valjanom funkcioniranju pravne države, neovisnosti i djelotvornosti pravosuđa i sustavnom suzbijanju korupcije, odnosno o realizaciji mjera i kriterija koje je Srbija preuzela otvaranjem poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije. Kako Srbija kasni u realizaciji Akcijskog plana kojim je definirana realizacija kriterija iz tih poglavlja, pet članica Unije nije se složilo s otvaranjem poglavlja 33 dok ne obavi ranije preuzetu domaću zadaću. Srpska ministrica pravosuđa Nela Kuburović potvrdila je da je Srbija realizirala 70 posto preuzetih obaveza, a s preostalom trećinom kasni jer su se procedure usklađivanja zakonodavstva i njihove primjene pokazale kompliciranijima i težima nego što se očekivalo. Ministrica Joksimović dodaje da je Vlada vjerojatno preambiciozno definirala Akcijski plan pa sad nema kud nego šutke prihvatiti zahtjeve pet članica EU-a da prvo realizira preuzete obaveze u rokovima koje je definirala i tek potom otvori nova pregovaračka područja koja je tehnički pripremila.
Europovjerenik za proširenje Johannes Hahn precizirao je da ‘Srbija mora ostvariti napredak kad je riječ o neovisnosti sudstva, slobodi izražavanja, medijima, pravima nacionalnih manjina, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, uključujući i pranje novca’. No to je tek manji dio uvjeta koje Srbiju još čekaju na njezinu putu prema EU-u, zbog čega je i većina građana oguglala na vijesti o pregovaračkom procesu pa u uličnim medijskim anketama najčešće odgovaraju da ne prate što se u njemu događa i više ih uglavnom ne zanima kad će i kako završiti. U svakom slučaju, više bi ih pogodilo da Rusija Srbiji smanji isporuku plina nego što ih zanima hoće li se i kad otvoriti i zatvoriti pregovaračka područja, jer članstvo u Uniji je tako daleko, a ruski plin i nafta tako blizu njihovoj svakodnevici.
