Novosti

Politika

Nikita Petrov: Iako preplašeno, rusko društvo pruža otpor

U Rusiji se trenutno sudski progone, bez ikakvih ograničenja, svi oni koji se suprotstave Kremlju, a državni parlament, Duma, po instrukcijama Kremlja usvaja najnehumanije zakone, kaže povjesničar i član odbora Memoriala

Large petrov wikipedija

(foto Wikipedija)

Krajem 2021. godine Vrhovni sud Ruske Federacije naredio je zatvaranje Memoriala, jedne od najstarijih i najvažnijih organizacija koja se bavi poviješću kršenja ljudskih prava, prije svega u doba SSSR-a za vrijeme Staljina. Pojavom Vladimira Putina na političkoj sceni Rusije kršenje ljudskih prava postalo je sve učestalije, pa se i njihov posao proširio i na njegovu eru. Pravna pozadina ove odluke nalazi se u nečemu što se zove Zakon o stranim agentima. Pokušaji da se ospori odluka suda osakaćeni su agresijom Rusije na Ukrajinu, a situacija u kojoj se nalaze uposleni u Memorialu dodatno je otežana represivnim mjerama Putinovog režima. O tome smo razgovarali s povjesničarem i članom odbora Memoriala Nikitom Petrovom.

Kad ste prvi put primijetili promjenu politike prema Memorialu? Kao prekretnica, barem u Putinovom odnosu prema prošlosti, spominje se 2005. godina, kad se Putin obratio parlamentu rekavši da je „raspad SSSR-a bio najkatastrofalniji politički događaj 20. stoljeća“?

Politika ruske države, kad govorimo o interpretaciji sovjetske povijesti, počela se mijenjati značajnije krajem 1990-ih. Tada to još nije bila toliko promišljena i jasna politika, ali postojali su brojni signali koji su indicirali postojanje želje vlasti da integrira sovjetsku eru u povijesni kontekst Ruskog Carstva. Riječ je bila o "balansiranom" pristupu povijesti, potrebi da se pamti ne samo tragična prošlost, već i "veličanstvene pobjede". Ključna točka ove povijesne i ideološke ofenzive države je kult pobjede iz 1945. Tako je već 1995. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije zauzelo stav da je neprihvatljivo izjednačavati SSSR s nacističkom Njemačkom u odgovornosti za početak Drugog svjetskog rata. Početkom 2000-ih već je postojala snažna ofenziva Kremlja na ovom povijesnom frontu. Preuzeta je kontrola nad procesom uređivanja udžbenika povijesti. Postavljeni su zahtjevi za jednoobraznim povijesnim i kulturnim standardima. Tada su se pojavile prve prepreke za Memorial i proučavanje sovjetske represije i zločina koje je počinio komunistički režim. Pristup arhivama je postajao sve teži i teži, i zabranjen nam je pristup mnoštvu prethodno dostupnog materijala. Usvajanjem Zakona o stranim agentima Kremlj započinje propagandnu kampanju protiv nevladinih i civilnih organizacija. U Rusiji je od tada na snazi jednoumlje, a oni koji su se protivili bili su optuživani na sudu.

Memorial je bio na toj listi "stranih agenata". Organizacija je optužena da agitira u ime terorista i ekstremističkih organizacija. Da li ste očekivali da će na kraju Memorial završiti na sudu i da će biti osuđen za kršenje Zakona o stranim agentima?

Ne, zaista nisam mislio da će Rusija tako skliznuti u tmurne i represivne prakse. Mada, ne mogu kazati da ljudi nisu pretpostavljali da je tako nešto moguće. Posljednja dešavanja su pokazala jasan kurs jer je država demonstrirala agresivni, militaristički patriotizam. Kršili su Ustav, nestalo je i nezavisno sudstvo u zemlji. Sa Zakonom o stranim agentima Kremlj je lansirao propagandnu kampanju protiv nevladinih organizacija i civilnog društva. U Rusiji je sad nametnuto istomišljeništvo, a oni koji se tome protive su sudski gonjeni. Zakon o stranim agentima je neustavan, građani su u nezavidnoj i nejednakoj poziciji, a ljudska prava i slobode dodatno su ugrožene. Svi pokušaji Memoriala i civilnog društva da se suprotstave tom zakonu i odlukama donesenim u skladu s njim bili su neuspješni.

Možemo li reći da su te optužbe, ugrožavanja ljudskih prava, kao i odluka suda da vam zabrani rad bili neka vrsta priprema za ono što je uslijedilo u Ukrajini?

Ne mislim da je odluka suda da ugasi naše aktivnosti bila priprema i da su takve zabrane pomogle Kremlju da pokrene agresiju na Ukrajinu. Prije je bilo obrnuto. U kontekstu eskalacije militarističke i revanšionističke histerije, u uvjetima pripreme agresije na Ukrajinu, postala je moguća ta odmazda protiv ruskog civilnog društva bez da se brine o reakcijama u svijetu. U Rusiji se trenutno sudski progone, bez ikakvih ograničenja, svi oni koji se suprotstave Kremlju, a državni parlament, Duma, po instrukcijama vlasti, usvaja najnehumanije zakone koji nisu u skladu s aktualnim Ustavom Rusije.

Jedan od znakova Putinove kontrole javnog mnijenja i autokracije je porast broja političkih zatvorenika: 2015. bilo ih je 46, prošle godine 420, a u ovom trenutku skoro šest hiljada i broj stalno raste.

Vidimo kako brzo posljednjih godina raste broj političkih zatvorenika. To je očigledna manifestacija nesputane policijske samovolje. Kremlj šalje jasnu poruku da nitko ne smije slobodno izražavati svoje mišljenje, pogotovo ako se ne podudara s državnom, patriotskom doktrinom, a još manje se smije javno prosvjedovati protiv Putinove politike.

Prosvjedi protiv Putina traju već godinama. Nekad jači, nekad slabiji, ali nikad dovoljno snažni da bi došlo do promjene?

Prosvjedi traju, a društvo, istina preplašeno, ipak pruža otpor. Nezadovoljstvo preokretom ruske politike, prije svega u odnosu na Zapad zbog pojačane konfrontacije, postaje sve jače i jače. Naravno, forme prosvjeda se mijenjaju. Sve više i više razljućenih glasova vidimo na društvenim mrežama, a nedavna agresija na Ukrajinu samo je dodatno pojačala popularnost prosvjeda.

Da li je prisutan strah nakon svih tih hapšenja, a posebno nakon ubojstava političkih protivnika, koji su bili aktivisti, ali i članova odbora Memoriala, poput Borisa Nemcova i Natalije Estemirove?

Za Kremlj je postalo opće mjesto ubijanje kritičara i političkih protivnika. Pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog trovanjem nervnim gasom je primjer nastavka te prakse. Da, društvo je preplašeno. Ljudi se počinju plašiti da kažu što misle. Ipak, glas građana koji prosvjeduju protiv politike Kremlja se čuje i sve je glasniji.

Kad su započeli retuširanje Staljinove biografije i relativizacija zločina koji su činjeni u njegovo vrijeme? S početkom sukoba u Ukrajini 2014. godine?

Ruske vlasti su impresionirane čvrstim Staljinovim kursom i nečim na što gledaju kao na veliko Staljinovo carstvo. SSSR se smatra posebnom vrijednošću i kad se priča danas o njegovoj rekonstrukciji, ne govori se samo iz nostalgičnih razloga. To je pokušaj izmjene povijesti, pokušaj preusmjeravanja događaja u zemlji koji trebaju biti kontrolirani. Za sovjetske ideologe Staljin je bio primjer snažnog vođe. Za njih, Staljin je antipod liberalnim vrijednostima, antipod zapadnjaštvu. Naravno, politika Kremlja je ambivalentna kad se priča o njemu. S jedne strane, tragedija milijuna žrtava sovjetskog sistema se priznaje kroz spomenike koji im se podižu, poput Zida tuge (Putin je 2017. otkrio prvi spomenik žrtvama komunističkog režima, op. a.), a s druge strane glorificira se Staljinova uloga pobjednika nad nacizmom. Jasno je što je prioritet ovdje. Postepeno, neostaljinističke prakse se vraćaju: zatvori za disidente, podizanje barijera prema zapadu, uvođenje jednoglasnosti...

U svom govoru, koji je prethodio agresiji na Ukrajinu, Putin je rekao da to nije okupacija, već borba protiv nacizma...

Obraćanje Putina usmjereno je prema onima koji ne poznaju povijest – argumenti o borbi protiv nacizma su lažni i neprihvatljivi. To je jednostavno lažna etiketa koju je Kremlj nalijepio ukrajinskom političkom sistemu u pokušaju da ga dodatno demonizira. Ukrajinci se sad bore ne samo za svoju slobodu, već i za slobodu ruskih državljana.

Kako vidite modernu Evropu? Koliko je sposobna donositi važne odluke?

Volio bih vidjeti slobodnu i demokratsku Evropu, gdje važe norme međunarodnog prava, gdje su glavne vrijednosti ljudsko biće i ljudsko pravo, Evropu ujedinjenu na tim osnovnim vrijednostima, Evropu koja je sposobna odbiti bilo kakvu agresiju koja sprečava slobodan razvoj i Evropu koja je dovoljno sposobna i jaka da pomogne i pruži ruku državama kojima je pomoć potrebna, državama koje su postale žrtve vanjske agresije.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više