Koliko god da se, iz godine u godinu, na Petrovoj gori, pri obilježavanjima obljetnica proboja iz ustaškog obruča 14. maja 1942., ponavljaju poruke i upozorenja antifašista iz cijele Hrvatske, još više se među tisućama posjetitelja ponavlja pitanje kada će napokon biti obnovljen devastirani spomenik Vojina Bakića na Petrovcu. Koliko je to pitanje važno za narod Banije i Korduna, naglasili su ove godine, u svojim obraćanjima okupljenom mnoštvu i govornici sa svečane tribine.
Milorad Pupovac smatra da Bakićev spomenik treba pretvoriti u muzej bogate povijesti Korduna, bez obzira o kojemu je narodu riječ. HDZ-ov načelnik općine Vojnić Nebojša Andrić, gost na obilježavanju godišnjice proboja na Biljegu, najavio je kako će se založiti da općine Vojnić i Gvozd zajednički osmisle projekt za financiranje uređenja spomen područja.
Najmanje jedan autobus antifašista i članova Društva Josip Broz Tito stigao je na Petrovac iz Velike Kladuše. Odmah su razvili crvene zastave, a prva gospođa među njima, po izlasku, rekla nam je kratko i jasno.
- Svake godine dolazimo na Petrovu goru da se poklonimo žrtvama ustaškog terora i sretnemo brojne prijatelje s Korduna i okolice. Puno nam je srce jer smo među svojima, ali nikako da razumijemo zašto ovaj veličanstveni spomenik propada sve više. Kao da nikoga nije briga, a ja razmišljam ovako: ako je zapušten spomenik, zapuštaju se i ideje antifašizma. Da li je to normalno? Napišite da se zovem Raza, to je za sada dovoljno, a kada spomenik bude obnovljen doći će, vjerujte, cijela Velika Kladuša – rekla je naša sugovornica.
Vremešni Mato Orešić koji je davnih sedamdesetih bio predsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac, ne propušta niti jednu godišnjicu obilježavanja proboja iz ustaškog obruča na Petrovoj gori.
- Bilo što da me pitate, moram vam reći da sam duboko razočaran i tužan. Gledam ovog Bakićevog gorostasa ogoljenog, opljačkanog i zapuštenog do te mjere da mi suze naviru na oči. Bio sam ovdje na njegovom svečanom otvorenju, a evo me i danas. Ovo je pokazatelj onog elana, hrabrosti i revolucije koja je nosila borce narodnooslobodilačke vojske i narod ovog kraja. No, nije samo Petrovac zapušten. Spomen područje Jasenovac samo naizgled nije zapušteno. Tu i tamo, povremeno, ‘glancaju’ ga vijencima, problematičnim i šarenim posjetama, ali pogledajte što o tome pišu školski udžbenici. Šturo, da šturije ne može biti. Zamrle su i ekskurzije učenika, jer vode ih pod obavezom na druga mjesta. Tužan sam zbog Jasenovca i Petrove gore. Vidim ovdje da ima mladih, možda onda ipak ima nade? – zapitao se Orešić.
Nikola Grudić iz Vojnića kaže kako na Petrovac dolazi redovno iz dva razloga. Prvo, da se sastane s prijateljima i obilježi godišnjicu proboja, a drugo, da se nagleda velikog spomenika.
- I ovako oštećen, on je meni drag i mio. Podsjeća na vrijeme revolucije, pravednosti i borbe protiv fašizma. Mogu oni njega još više pljačkati, ali ne mogu odnijeti i na otpadu prodati poruku koju ovaj spomenik nosi. Dok je Petrove gore i nas Kordunaša, spomenik će biti tu, pa taman da ga iz temelja sruše i odnesu – smatra Nikola.
Đoko Martinović iz Brusovače nije bio rođen u vrijeme stradanja naroda Korduna, ali su te dane duboko u njegovo srce i sjećanje urezali njegovi roditelji i djedovi. U to vrijeme, ustaškom kamom ubijena su mu dva ujaka, Stevo i Vaso, oba vrijedni i pošteni ljudi, koji au prije Drugog svjetskog rata bili zaposleni u tadašnjoj općini Krstinja.
- Eto, zbog sveg tog jada prije 77 godina, dolazim pod ovaj spomenik da se poklonim nevinim žrtvama fašističkog terora i prisjetim se svojih ujaka. Napišite još, ako može, da svi mi ovdje s Korduna, posebno ispod Petrove gore, željno čekamo da se spomenik započne obnavljati – kaže nam Đoko Martinović. Zabilježili smo i susret s bivšim hrvatskim vojnikom koji se par dana nakon akcije Oluja, zatekao na Petrovcu: ‘dat ću vam izjavu, ali pod uvjetom da moje ime ne spominjete, pogotovo ne u tjedniku Novosti. Znate kako je…’ – rekao je ovaj ratni veteran kojem smo ispunili želju.
- Rođen sam nedaleko Petrove gore i među prvima sam, nakon Oluje, došao na Petrovac. Na spomeniku nije nedostajala ni jedena jedina sitnica. Ugostiteljski i drugi objekti bili su svi ostakljeni i potpuno čitavi. Najveće iznenađenje doživjeli smo kada smo na nekoliko ulaznih vrata zatekli ključeve u bravama. Nije mi jasno kako je to zdanje ostavljeno na milost i nemilost pljačkašima? Prije rata dolazio sam ovdje, jedanput s školom, a više puta na izlet. Vežu me uspomene na ovo mjesto, valjda će ga netko nekada obnoviti. – kaže nam 60 – godišnji umirovljenik Hrvatske vojske.
Jovan Vuletić iz Kusoje kraj Krstinje, rođen je devet godina nakon proboja obruča na Biljegu, ali to ga ne sprečava da svake godine, pa čak i po nekoliko puta, obiđe spomenik.
- Bio sam ovdje cijelo vrijeme postojanja Krajine. Sve je bilo u funkciji, redale su se posjete, pa i polagali vijenci. Bili su tu čuvari, zaduženi da paze da netko nepozvan ne bi možda noću oštetio spomenički kompleks. Kad sam se vratio nakon progonstva, mojem iznenađenju nije bilo kraja. Trebalo je čitav kompleks samo, jednostavno, preuzeti i nastaviti brigu o njemu. Velika je to šteta, jer je narod ovog kraja istinski vezan za ovaj spomenik – kaže nam Vuletić.
Ovogodišnje okupljanje antifašista na Petrovcu uljepšao je svojim nastupom pjesnik Enes Kišević. Iako jedan svoj stih Kišević u nedjelju nije spomenuo, vaš reporter prisjetio ga se: Zemlja je svuda zemlja. Ako se po zemlji sudi, ljudi bi svugdje trebali biti – ljudi!
