Od izbijanja pandemije koronavirusa početkom prošle godine pa sve do prvih objava vodećih farmaceutskih kompanija da su proizvele efikasne vakcine, međunarodne organizacije, znanstvena zajednica i političke elite uvjeravale su globalnu javnost da je ono čemu svjedočimo primjer globalne suradnje bez presedana. Obećavali su se golemi proizvodni pothvati koji neće biti vođeni profitom, upozoravalo se na opasnosti "vakcinskog nacionalizma" bogatih država, a osnovan je i međunarodni mehanizam koji je cjepiva obećao dostaviti u svaki kutak svijeta. Obećanja su se rasplinula prije nego što su se tvornički pogoni farmaceutskih kompanija pošteno zahuktali, a cijeli poduhvat ubrzo se našao u raljama geopolitičkih rivalstava i dilova politike i kapitala.
Kako će cijela stvar s proizvodnjom i distribucijom cjepiva izgledati moglo se, doduše, naslutiti i prije nego što su tri vodeće kompanije – Pfizer, Moderna i AstraZeneca – jedna za drugom obznanile da "smanjuju proizvodnju". Prva naznaka pojavila se već početkom siječnja u obliku vakcinacijskog "čuda" Izraela, koji je s 27. siječnjem dosegnuo procijepljenost od 48 posto ukupnog stanovništva. Ubrzo se pokazalo da je izraelski poduhvat rezultat osobnih poznanstava tamošnjeg premijera Benjamina Netanjahua s direktorima Pfizera i Moderne, kao i dvostruko ili trostruko veće cijene koju im je izraelska vlada ponudila za cjepiva.
Budući da su Pfizer i Moderna američke, a AstraZeneca britanska kompanija, evidentno je da se njihovi iznenadni, ali koordinirani "problemi u proizvodnji" kronološki poklapaju s određenim političkim zbivanjima
Evropska unija, s druge strane, osim što još uvijek nije proizvela vlastito cjepivo, nije ga u stanju ni kupiti, iako je prethodno sa šest kompanija "zaključila ugovore" za čak 2.265 milijuna doza. Unatoč tome, do pred kraj siječnja cijepilo se mizernih osam milijuna ljudi. Gledano u odnosu na broj stanovnika, Evropska unija sramotno je lošija i od SAD-a i od Velike Britanije: u EU-u taj je omjer 1,29 na sto stanovnika, a u SAD-u i Velikoj Britaniji 4,48 na sto odnosno 6,67 na sto stanovnika.
Odgodu distribucije u EU prvo je sredinom siječnja najavila američka kompanija Pfizer, a potom također američka Moderna, dok je AstraZeneca najavila isto to prije nego što je uopće dobila odobrenje evropskog regulatornog tijela. Kompanija je najavila da će u prvom kvartalu godine isporučiti čak 60 posto manje cjepiva nego što je dogovoreno, što znači 31 umjesto 80 milijuna doza do kraja ožujka.
Zbog obustave isporuke Poljska i Italija najavile su tužbe protiv Pfizera, a evropska pučka pravobraniteljica otvorila je istragu nakon što je Evropska komisija odbila objaviti ugovore s farmaceutskim kompanijama i imena ljudi koji su pregovarali u ime EU-a. Komisija je naime ranije odbila takav zahtjev neprofitne organizacije Corporate Europe Observatory (CEO), navodeći kao razlog "zaštitu komercijalnih interesa" kompanija. Nedavno je, tek nakon opetovanih pritisaka, parlamentarnim zastupnicima pokazala redigiranu verziju jednog ugovora (s njemačkim CureVacom), dok je ostalih pet ugovora i dalje tajno. Prema analizi CEO-a, Komisija je u ugovorima CureVacu omogućila "maksimalno uklanjanje financijskih rizika i odgovornosti", dok s druge strane nije osigurala nikakva prava na CureVacove izume, unatoč tome što je u razvoj cjepiva i avansne ugovore s kompanijama uložila ukupno 2,8 milijardi eura javnog novca.
Budući da su Pfizer i Moderna američke, a AstraZeneca britanska kompanija, evidentno je da se njihovi iznenadni, ali koordinirani "problemi u proizvodnji" kronološki poklapaju s određenim političkim zbivanjima, prije svega dolaskom u Americi na vlast Joea Bidena, koji je obećao u prvih 100 dana svoje vladavine cijepiti 100 milijuna ljudi. Iako to nije izrečeno, kao najočitije objašnjenje misterioznih "zastoja u proizvodnji" nameće se ono da će Pfizer i Moderna prvo namiriti potrebe američkog tržišta, unatoč tome što s Evropskom unijom imaju potpisane ugovore.
Isporuka Moderninog cjepiva – Rim (Foto: Guglielmo Mangiapane/Reuters/PIXSELL)
Što se tiče Velike Britanije, ona je s prosjekom od preko 6 cijepljenih na sto stanovnika treća zemlja u svijetu jer je prva izdala odobrenje za AstraZenecinu vakcinu. No Velika Britanija ima i devetu najveću stopu smrtnosti od Covida-19 u svijetu, zbog čega se srozao rejting konzervativne vlade premijera Borisa Johnsona. Uspješni program vakcinacije stoga bi joj mogao donijeti višestruku političku korist koja uključuje i obeshrabrivanje Škotske u njezinim secesionističkim nastojanjima, kao i argument o ispravnosti Brexita zato što je Velika Britanija proizvela vlastitu vakcinu i postigla najveću procijepljenost od svih evropskih država.
Unatoč tome što su upravo zapadne farmaceutske kompanije obustavile izvoz i time pristale na "vakcinski nacionalizam" svojih država, u vodećim zapadnim medijima istovremeno je pokrenuta kampanja protiv kineskih i ruskih proizvođača u kojima ih se optužuje da su oni ti koji ugrožavaju globalni projekt vakcinacije. Ruska kompanija Gamaleja te kineski Sinevac i Sinopharm nisu, naime, objavili konačne rezultate treće faze kliničkih ispitivanja svojih proizvoda. Sve tri kompanije objavile su takozvane privremene rezultate treće faze, u kojima se navode metode za ispitivanje efikasnosti i sigurnosti na velikom broju ispitanika, a te su metode ocijenjene kao zadovoljavajuće po međunarodnim standardima. Ruska Gamaleja pritom koristi tehnologiju virusnog vektora, jednako kao i britanska AstraZeneca, dok Sinovac i Sinopharm koriste deaktivirani virus.
U nedavno objavljenom tekstu pod naslovom "Azijske vlade nepotrebno usporavaju vakcinacijski zalet" The Economist se tako ostrvio na vladu Filipina zato što je odbila ugovor s Pfizerom i umjesto toga posao dogovorila s kineskim Sinevacom, te vladu Indije zato što je dala zeleno svjetlo domaćem Covaxinu prije završetka posljednje faze kliničkih ispitivanja, "što je dovelo do spekulacija o političkom uplitanju kako bi se promovirao autohtoni proizvod". U tekstu pod naslovom "Kina se htjela praviti važna sa svojim cjepivima, a sada joj se to vraća" New York Times pak piše kako se vlade Brazila i Turske žale zbog prespore isporuke kineskih cjepiva, te se tvrdi da su deseci siromašnih država pogriješili što su ušli u posao s Kinom "zbog zastoja u isporuci i manje efikasnosti" njezinih cjepiva. "Kina se nadala da će se dokazati kao znanstvena i diplomatska velesila", piše američki dnevnik, "no njezina je kampanja umrljana sumnjama", pa se dalje navode "sjećanja na kineske skandale s vakcinama", "manjak transparentnosti u ranim danima pandemije" i "nekonzistentnost u vezi efikasnosti".
Financial Times također piše da je "kineska industrija cjepiva zagađena korupcijskim skandalima" i napominje da je ovo prvi put da Kina proizvodi cjepivo na globalnoj razini, pa zaključuje da kineske i ruske kompanije "ne razumiju kako se razvija povjerenje u stranim zemljama" zato što rade za državu.
Iako se fakti navedeni u ovim tekstovima ne mogu osporiti, primjećuje se da vodeći zapadni mediji nisu s podjednakim žarom izvještavali o sličnim etički i zakonski dubioznim ponašanjima zapadnih kompanija, naročito kada je u pitanju trenutno najveća farmaceutska zvijezda u usponu Moderna, kompanija u koju se polažu goleme nade u vezi razvoja mRNA tehnologije. Moderna je osnovana 2010. i jednako kao kineske kompanije ne samo da "nikada nije bila veliki izvoznik", već do cjepiva za Covid-19 na tržište nije izbacila nijedan proizvod. Do početka prošle godine vrijedila je oko šest milijuna dolara, a njezina dionica 20 dolara. U travnju je od vlade dobila pola milijarde dolara za razvoj cjepiva i najavila suradnju s Nacionalnim institutom za alergijske i zarazne bolesti, na čelu kojega je šef američkog stožera za Covid-19 Anthony Fauci. Nakon toga joj je vrijednost dionice dosegnula 90 dolara, a potom se stabilizirala na oko 70.
Dva mjeseca kasnije antikorupcijska organizacija Accountable.US prijavila je Modernu Komisiji za reguliranje i trgovinu vrijednosnim papirima izražavajući sumnju u manipuliranje financijskim tržištima jer su vodeći ljudi kompanije tada počeli prodavati dionice svoje kompanije. Ukupno su prodali najmanje 90 milijuna dolara dionica pa isto toliko novca stavili u svoje džepove. U istrazi koju je proveo javni servis National Public Radio i neki drugi neovisni mediji navodi se da su izvršni direktor kompanije Stéphane Bancel, glavni medicinski dužnosnik Tal Zaks i predsjednik kompanije Stephen Hoge u tri navrata mijenjali svoje planove za prodaju dionica neposredno prije objave neke važne novosti u razvoju cjepiva, nakon čega bi uslijedio rast vrijednosti dionice. Direktor Pfizera Albert Bourla također je početkom studenoga, na dan objave o 90-postotnoj efikasnosti njihovog cjepiva, prodao 62 posto svojih dionica i zaradio 5,6 milijuna dolara, i on navodno nesvjestan da će kompanija toga dana objaviti radosnu vijest. Moderna je, osim toga, još uvijek uključena i u spor oko patentnih prava na tehnologiju prijenosa "podataka" koju koristi u svom mNRA cjepivu protiv Covida-19, a koju je preuzela od male kanadske kompanije Acuitas Therapeutics.
Za razliku od Moderne koja je praktički nova kompanija, druge dvije vodeće kompanije, Pfizer i AstraZeneca, stari su znanci kada je u pitanju kršenje zakona. Alat za praćenje takvog ponašanja korporacija, "violation tracker" američke neprofitne organizacije Good Jobs First, tako bilježi 74 "prijestupa" koje je Pfizer počinio od 2000. godine, a koji su riješeni globama ili nagodbama ukupne vrijednosti 4,7 milijardi dolara. Najviše prijestupa, njih 23, počinjeno je u kategoriji "prijestupi povezani s ugovorima s državom", a kompanija od 2009. drži rekord kada je u pitanju sudska presuda za protuzakoniti marketing, teška ukupno 2,3 milijarde dolara. Good Jobs First za britansku AstraZenecu bilježi 21 prijestup od 2000. godine, za koje je ukupno platila 1,15 milijardi dolara.
Pfizer je nedavno imao i sukob s Američkom agencijom za hranu i lijekove nakon što se ispostavilo da se iz bočice, ali samo specijalnom špricom, može izvući šest umjesto predviđenih pet doza cjepiva. Budući da je cijena formirana prema broju doza, Pfizerovi dužnosnici uspješno su pritisnuli FDA da promijeni tekst odobrenja kako bi u njemu stajalo da bočica sadrži šest doza. Time se povećala i cijena bočice, unatoč tome što se medicinski radnici diljem zemlje žale da nemaju adekvatne šprice pa stoga ne mogu ni izvlačiti šestu dozu. Osim toga, Pfizer i Moderna ispregovarali su u prosincu s federalnom vladom ugovore u kojima im se do 2024. godine jamči apsolutna zaštita od bilo kakve tužbe zbog eventualnih ozbiljnih nuspojava od njihovih proizvoda, što se smatra presedanom u ugovorima države s farmaceutskim kompanijama.
