Po novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. godine, po kojem se poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu raspolaže na temelju Programa raspolaganja koje donose jedinice lokalne samouprave za svoje područje, uz mišljenje županije i suglasnost Ministarstva poljoprivrede, a potom se raspisuju natječaji koje provode općine i gradovi, opet uz prethodno mišljenje županije i suglasnost nadležnog ministarstva, poljoprivrednicima do sada nije dodijeljen niti jedan hektar državnog poljoprivrednog zemljišta.

Bojim se da će do davanja zemljišta u zakup proteći još pola godine do godinu. Poljoprivredni poticaji su postali isključivi motiv i svrha, a ne potpora za proizvodnju te kako bismo postali konkurentniji na tržištu – ističe ratar Aleksandar Šimunović

Za ruralne, najčešće stručno potkapacitirane općine donošenje Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem složena je procedura za koju mjesecima čekaju suglasnost ministra poljoprivrede, a zatim se, također nekoliko mjeseci, čeka suglasnost Ministarstva zaštite okoliša o ekološkoj mreži. Kada se skupe te suglasnosti, slijedi formiranje proizvodno-tehnoloških cjelina jer razbacane i neuređene čestice moraju biti povezane u cjelinu. Kada i taj dio posla općinske strukture naprave, opet kreće krug sakupljanja suglasnosti po ministarstvima, bez obzira na to što su suglasnosti za te iste čestice državnog poljoprivrednog zemljišta već prethodno dobivene u Programu raspolaganja. Osim suglasnosti ministarstava, treba ishoditi i očitovanja niza institucija: Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, Centra za razminiranje… Ne treba posebno objašnjavati da se za svaku suglasnost čeka nekoliko mjeseci. Nakon što se prikupe sve suglasnosti i očitovanja, donosi se odluka o raspisivanju javnog natječaja za zakup. Odluku donosi općinsko vijeće, a ona se šalje županiji i ministarstvu na novi niz očitovanja i suglasnosti. Konačno se raspisuje javni natječaj u trajanju od mjesec dana, zatim kreće imenovanje povjerenstva i odabir najboljeg ponuđača, sklapanje ugovora, imenovanje povjerenstva za uvođenje u posjed, što je nova nepoznanica za lokalne strukture koje to trebaju provesti, pri čemu je obavezan angažman geodeta, čiji troškovi nisu zanemarivi…

Već u prvom krugu dobivanja suglasnosti zapela je Trpinja, općina u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje su istekli ugovori o privremenom korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta za 500 hektara, a na proljeće iduće godine istječu ugovori za još 2.300 hektara. U Trpinji je obradivo 11.000 hektara, od čega je 3.500 u državnom vlasništvu, a prihodi od zakupa poljoprivrednog zemljišta su najstabilniji izvor prihoda ove slavonske općine. Po Pravilniku o vrednovanju poljoprivrednog zemljišta, poljoprivredno zemljište u toj općini dobilo je najvišu ocjenu, ali je Program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem koji je usvojilo općinsko vijeće pao u ministarstvu.

- Nismo uspjeli dostaviti program u roku. Sukladno zakonu, taj program dat je županiji, koja također nije ispoštovala svoje rokove, kao ni samo ministarstvo. U našem smo programu detaljno obradili sve površine, ali to se nekome nije svidjelo. Još prošle godine rečeno je da će taj program napraviti županija, ali on ni dandanas iz županije nije upućen u ministarstva na suglasnost. Ne znam u čemu je problem niti koliko smo daleko od raspisivanja javnog natječaja, a vrijeme prolazi. Zakon je pun nedorečenosti i nelogičnosti - smatra Miroslav Palić, načelnik Trpinje, općine u kojoj nema neobradivog ili zapuštenog zemljišta, no njegova je cijena na tržištu niža od one po izrađenom pravilniku, pri čemu su na gubitku i općina i država.

- Pokušava se uvesti socijalni karakter preraspodijele, ali za povoljnu su cijenu zainteresirani svi, pa i veliki igrači, pri čemu se postavlja pitanje da li se pritom nekome pogoduje na štetu općinskog i državnog proračuna. Država nam veže ruke i noge i baca nas da plivamo u gomili godinama nagomilavanih problema, za čije rješavanje nemamo mehanizme. Poljoprivredno zemljište je jedini prirodni resurs naših krajeva koji našim građanima ovdje omogućava život, ali lokalna zajednica praktički ne može ništa odlučivati bez odobrenja vrha. Svi dosadašnji ugovori sklapani su na temelju posjeda s Ministarstvom poljoprivrede. Nažalost, sa slabom poljoprivrednom politikom, bez zaštite prirode i bez kontrole, veliki sistemi potenciraju intenzivnu poljoprivredu kojom devastiraju poljoprivredno zemljište, koje bismo trebali sačuvati i za buduća pokoljenja - ističe Palić, dodajući da je bez prerađivačke industrije ovaj dio Hrvatske samo sirovinska baza bez razvojne perspektive.

‘U cilju (…) ubrzavanja postupaka raspolaganja državnim zemljištem, Ministarstvo poljoprivrede je održalo sastanke s predstavnicima nadležnih institucija koje izdaju navedena očitovanja kako bi se ubrzalo i pojednostavilo pribavljanje istih. Ministarstvo je u postupku izrade aplikacije koja ima za cilj da se omogući elektronska dostava dokumentacije, a u svrhu brže i efikasnije komunikacije’, odgovorili su na upit Novosti iz Ministarstva poljoprivrede. Prema saznanjima ministarstva, a na temelju očitovanja općina i gradova, imamo najave za 60-ak natječaja koji će ubrzo biti raspisani. Suglasnost za Programe raspolaganja do sada je dobilo 196 jedinica lokalne samouprave od 402 zaprimljena programa.

Na drugom kraju Hrvatske, u Lici, gdje prevladavaju krški pašnjaci pogodni za stočare, vlada velika gužva. Udbina je jedna od općina u Hrvatskoj s najvećom površinom državnog poljoprivrednog zemljišta. Nakon 15 godina poljoprivredne politike, 8.000 hektara državnog zemljišta je u dugogodišnjem najmu. Na područje Udbine, nerazvijene općine u kojoj živi 1.200 stanovnika, isplati se gotovo 50 miliona kuna poticaja. Da je poljoprivreda od vitalnog značaja govori i činjenica da Udbina godišnje ostvaruje skoro dva miliona kuna od zakupa poljoprivrednog zemljišta. Međutim, i ondje je zastala pripremljena nova dodjela preostalog državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup.

Ako na snazi ostane trenutni pravilnik koji zemlju koju obrađujem briše iz arkod-a, izgubit ću 30 hektara, što pretvoreno u poljoprivredne poticaje iznosi oko 50.000 kuna godišnje – kaže Goran Šaula

Aleksandar Šimunović iz Udbine naslijedio je 2011. obiteljsko gospodarstvo od oca. Sa 164 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta, Šimunovići su danas jedni od najvećih poljoprivrednika čije je i prebivalište na Udbini.

- Ovdje poljoprivredno zemljište znači život. Bojim se da će do davanja zemljišta u zakup proteći još pola godine do godinu. Za javni natječaj bit će navala jer gdje ima puno novca u igri, tu je i velika gužva. Poljoprivredni poticaji su postali isključivi motiv i svrha, a ne potpora za proizvodnju te kako bismo postali konkurentniji na tržištu. Naše janje je i dalje sto eura na tržištu, bez obzira na isplaćeni poticaj, dok je ono iz Rumunjske 520 kuna, uključujući i troškove prijevoza. Naši ljudi bi sve, i ovce i novce, nije im bitno da se proizvodi, da se vrti. Ne shvaćaju da se samo povećanjem proizvodnje povećava i dobit. Većini poljoprivrednika poticaj donosi najveći prihod. Važno je doći do što više zemljišta jer to povlači izdašne poljoprivredne poticaje, gdje krajnji proizvod ili količina prinosa nisu bitni. Kod nas su poljoprivredni poticaji prva i zadnja tema, bilo u kafiću ili u kancelariji. Samo se priča tko koliko ima zemlje, koliko poticaja - upozorava Šimunović.

- Poljoprivrednih površina na raspolaganju više nema, preostale su samo mrvice, sitne čestice. Sve krupne parcele već su razdijeljene u koncesije na 20, 30 ili čak 50 godina. Lutrija je naći nekoliko hektara u komadu, pogotovo oranica. Da li netko razmišlja o tome što poslije, što za nove poljoprivrednike, ili država stavlja točku na poljoprivredu po principu ‘poslije nas smak svijeta’, da li smatraju da poslije nas više neće biti poljoprivrednika - govori Šimunović, ratar sa završenom poljoprivrednom školom.

Iako se Šimunovići bave ekološkom proizvodnjom stočne hrane, iz Europskih fondova nisu uspjeli izvući ni kunu. Tržište, kažu, pronalaze uglavnom na domaćem terenu, dok pir izvoze u Austriju i Njemačku.

- Država se svako malo poigrava sa zakonom o poljoprivrednom zemljištu, propisima, pravilnicima, uredbama. Ovisno o tome kako se mijenjaju ministri, tako se mijenja i naša zakonska postava. Poljoprivredna politika u Hrvatskoj nije jasno određena. Napravljen je haos i nered pod okriljem zakona. Trenutno je politika takva da natječaji idu na ruku stočarima, dok smo mi ratari u samom startu na nižoj bodovnoj razini. Pravila bi trebala biti ista za sve. Tu su zatim i novokomponovani poljoprivrednici koji se kriju iza ekološke proizvodnje i na raznim natječajima iz EU fondova za zaštitu ptice kosa dobivaju enormne iznose, dok im je proizvodnja vrlo slaba. Ako moj OPG više od deset godina uredno plaća najam za zemlju koju obrađujemo, onda bismo svi trebali biti jednaki, bez rupa u zakonu koje dozvoljavaju upis u ARKOD uz pomoć svjedoka, bez potpisanog ugovora o najmu - ističe Šimunović.

Za vrijeme SDP-ove vlade potenciralo se da se sve zemljište stavi u funkciju pa je bilo dopušteno da se ono bez ikakvih ugovora upiše u ARKOD, evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj, i tako ostvari poticaj. Mnogi su poljoprivrednici iskoristili tu mogućnost i uz dva svjedoka upisali zemlju u ARKOD, čime je ona ušla u ekonomsku računicu za njihove OPG-ove. Međutim, novi pravilnik o poljoprivrednom zemljištu sada nalaže da se iz ARKOD-a izbrišu sve površine bez ugovora o najmu, čime se automatski gubi ekonomska vrijednost tih OPG-ova, zbog čega će njihovi vlasnici morati vraćati ostvarene poticaje i novac dobiven iz EU fondova.

Načelnik Krnjaka Dejan Mihajlović upozorava da novi pravilnik, nakon SDP-ove poljoprivredne politike, predstavlja problem za krajiška područja, gdje su u vezi privatnog poljoprivrednog zemljišta često nesređeni vlasnički odnosi.

- To je ozbiljna opasnost za poljoprivrednike, a posebno za one koji su u ekološkoj proizvodnji, jer na našem terenu nema većeg OPG-a koji ne obrađuje takvu zemlju. Zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa, naši se poljoprivrednici dogovore sa većinskim suvlasnikom, svojim rođakom ili komšijom, da obrađuju to zemljište. Kako ne mogu sa tim većinskim vlasnikom potpisati ugovor o najmu, ta mogućnost upisivanja u ARKOD bila je jedinstvena prilika da se to zemljište ne zapusti i da OPG za njega dobije poticaj. Sada ti OPG-ovi dolaze u situaciju da će morati vratiti dobiveni novac iz EU fondova, a u slučaju ekološke proizvodnje, morat će vratiti i kompletan poticaj u petogodišnjem razdoblju zbog smanjene ekonomske veličine gospodarstva, do čega je dovelo automatsko brisanje zemlje iz ARKOD-a bez ugovora o najmu - objašnjava Mihajlović.

Goran Šaula iz Dugog Dola kraj Krnjaka u ARKOD ima upisanih 76 hektara, od toga 30 hektara bez potpisanog ugovora o najmu, ali obrađuje i onu zemlju koja nije ni upisana u ARKOD, što dovoljno govori o haosu u poljoprivrednoj politici.

- Obrađujem i privatnu zemlju za koju ne dobivam poticaje, nego te poticaje ostvaruju vlasnici zemlje koji s nama koji je obrađujemo nisu htjeli potpisati ugovor o najmu. Godine 2015. dozvoljeno je da temeljem izjave i dva svjedoka upišemo u ARKOD sve što obrađujemo. Sljedeće godine smo uspjeli povući sredstva iz EU fondova i ta zemlja iz ARKOD-a bez ugovora dio je ekonomske veličine gospodarstva. Ako na snazi ostane trenutni pravilnik koji zemlju koju obrađujem briše iz ARKOD-a, izgubit ću sigurno 30 hektara, što pretvoreno u poljoprivredne poticaje iznosi oko 50.000 kuna godišnje - ističe Šaula.

On živi sa suprugom, troje djece, majkom i bakom, a uzgaja 40 konja pasmine hrvatski posavac i 40 grla krava i junadi.

- Nije nam ni ovako lako, a bit će još veći problem ako ćemo taj novac morati vraćati. Ne smijemo prestati raditi, ne smijemo smanjivati broj grla stoke i hektare zemlje jer nas vežu projekti. Po projektu ekološke poljoprivrede pet godina moram zadržati ekonomsku veličinu gospodarstva, ne smijem smanjivati ni proizvodnju mlijeka, ni broj grla stoke, ni broj hektara. Ukoliko mi se u toku pet godina smanji ekonomska veličina, morat ću vratiti sve isplaćene poticaje. Ako se to desi, mnogi na našim prostorima bit će prinuđeni da ostave zemlju i da se odsele u Njemačku ili Irsku ili da žive od socijale - kaže Goran Šaula koji je do sada prošao na nekoliko natječaja za koje odgovara cijelom svojom imovinom.