Negdje u ovo doba prošle godine, SNV-ovi predstavnici, ambasadori akcije "Banija je naša kuća", posjetili su tri domaćinstva u petrinjskim Luščanima čijim su članovima u razornom potresu domovi bili posve uništeni. Nisu onamo pristigli praznih ruku – pratio ih je valjda najveći šleper ikad viđen u tom naselju, prepun građevinskog materijala. Vidno obradovani i ugodno iznenađeni nenadanim darovima, Milan, Bosiljka i Stevo Vranjanin tada su za Novosti izjavili kako se nadaju da će, nakon gospodarskog objekta koji će podići doniranim materijalom, i njihova kuća možda jednom doći na red za obnovu. Još dok je građevinski materijal istovarivan u to dvorište, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac pojasnio nam je neželjenu situaciju koja je zadesila luščanske i mnoge druge porodice oko Petrinje, navodeći preciznije SNV-ov motiv da im pomogne.
- Zadivljen sam hrabrošću, skromnošću i odlučnošću ovih ljudi da ostanu na ruševinama svojih domova. Osim krovova nad glavom, oni su u potresu ostali bez svega što im je omogućavalo život: stoke i štala, svinjaca i strojeva. Potres ih je ostavio bez mogućnosti da žive od svog rada, da budu korisni i da privređuju onako kako se to ovdje oduvijek radilo. Zato sve oblike pomoći postradalima treba objediniti, djelujući zajednički i istodobno. To je jedini način, da se pored obnove kuća planira i obnova gospodarskih objekata, pa potom nabava stoke, poljoprivrednih strojeva i ostaloga za život neophodnoga. Jer ako im obnovimo kuće a ne povratimo i osiguramo ostale životne mogućnosti, ništa nismo uradili - kazao nam je Pupovac lani.
Štale su, nerijetko uz presudnu pomoć srpske zajednice i svih s njom povezanih organizacija, vrlo brzo obnavljane i iznova podizane, ali se na tome nije stalo: Sekretarijat za raseljena lica i migracije Republike Srpske, SNV i bijeljinski STECO centar udružili su sve moguće snage, pa smo prije par dana i mi pozvani na useljenje obitelji Vranjanin u novoizgrađenu kuću, podignutu na istom mjestu i na istim temeljima na kojima je od potresa potkraj 2020. stajala tek hrpa ruševina.
- Danas smo posjetili sva banijska domaćinstva kojima su nakon potresa uz pomoć Republike Srpske sagrađene nove kuće, među njima i ovu obitelji Vranjanin u Luščanima. Naše je obećanje, uvjerismo se na svoje oči, time ispunjeno: zajedno s SNV-om, pokazali smo da postoje brži putevi pomoći postradalima, a sve uz poštovanje zakona i propisanih procedura. Republika Srpska je stradalima na Baniji donirala oko milijun i pol konvertibilnih maraka, utrošenih u gradnju deset kuća. Prva od njih je ova u Luščanima, ali vrlo brzo će biti dovršene i ostale. Potom ćemo zajedno sa SNV-om razmotriti daljnje oblike pomoći i donacija - rekao nam je Davor Čordaš, direktor Sekretarijata za raseljena lica i migracije RS-a.
Novac RS doniran je za gradnju deset kuća – Davor Čordaš
Vranjani su svoj stari, uništeni dom podizali desetljećima, uz teška odricanja. No kada je grunuo razorni potres ostali su bez njega i bez svih gospodarskih objekata te drugih mukotrpno stjecanih dobara. Prava je sreća da u toj katastrofi nitko od njih nije smrtno stradao ili bio ozbiljnije ozlijeđen. Mjesec ili dva kasnije dobili su kontejner za privremeni smještaj, koji su pregradili, obložili i do neke mjere proširili dodatnim limenim pločama, kako bi se obranili od paklene vrućine i nesmiljene studeni. U takvim su, "normalnim" ljudima teško zamislivim uvjetima živjeli pune dvije godine.
- Kad je nakon potresa započela obnova u Zagrebu i na Baniji, po novinskim člancima o sporosti birokracije i nerazumijevanju najodgovornijih nisam vjerovao da ću ikad, a kamoli već potkraj ove godine useliti u novu kuću. Sve su nas uhvatili beznađe i teška nevjerica da ćemo se opet skućiti, a sad nas evo u prostranih 85 kvadrata, sagrađenih besprijekorno i vrlo kvalitetno zahvaljujući SNV-u, RS-u i bijeljinskom STECO-u. U kući je većina namještaja, spojeni smo već na vodu i struju, pa ćemo za koji dan po prvi put svi zajedno noćiti i opet skupa objedovati u svom novom domu. Hvala na tome svim dobrim ljudima, poznatima i nepoznatima - poručuje Milan Vranjanin.
Tatjana Dragičević iz Odjela za humanitarna i socijalna pitanja SNV-a smatra da primjer porodice Vranjanin nije samo pokazatelj dobre suradnje nego i najbolji pristup obnovi Banije. Iako ističe susretljivost drugih partnera, Ministarstva graditeljstva i Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, cijeli niz teško razumljivih propisa uvelike otežava svaki organizirani pokušaj pomoći, pa tako i kroz projekt "Banija je naša kuća". To se odnosi i na neriješene imovinsko-pravne odnose nad oštećenim objektima. Slavljeničko raspoloženje radi završetka nove kuće nije željela propustiti ni Mirjana Olujić, zamjenica župana Sisačko-moslavačke županije.
- Ovo je izvanredan primjer suradnje nekoliko donatora, koja se pokazala vrlo efikasnom. Inače, u cjelini, nikako nisam zadovoljna državnom obnovom: ona je spora i neučinkovita, nimalo nalik onoj kojoj smo se nadali. Vrlo često sam na terenu. Susrećem se s ljudima koji ne samo što još žive u neprikladnim kontejnerima nego i danonoćno borave u oštećenim, po život opasnim kućama, pa čak i štalama ili svinjcima - kaže nam. Ipak, teško da itko može biti sretniji i zadovoljniji radi useljenja u svoj novi dom od domaćice Bosiljke Vranjanin.
- Već sam mislila da ovo neću živa dočekati! Pune dvije godine proveli smo u "limariji" bez vode, WC-a i kupaonice, a strašne vrućine i još strašnije hladnoće potpuno su me izludjele. Toliko mi se sve zamjerilo da mi se sada kad nam je napokon opet svanulo čini da tako više ni dana ne bih mogla preživjeti - povjerila nam se uzbuđena Bosiljka.
