Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron u ponedjeljak su zajednički predložili osnivanje fonda namijenjenog borbi protiv ekonomskih posljedica pandemije koronavirusa u iznosu od 500 milijardi eura. Riječ je o sredstvima koja bi bila namijenjena posebno pogođenim sektorima i regijama, a ključno je to što se radi o bespovratnim sredstvima, a ne zajmovima. Sredstva bi se namaknula zaduživanjem Europske komisije preko zajedničkih obveznica, a temeljem proračuna Unije u koji zemlje uplaćuju različite iznose ovisno o snazi i veličini svog gospodarstva. Unatoč tome što je riječ o nedovoljno velikim sredstvima – prethodno se razgovaralo i o višestruko većim iznosima - južne ‘rastrošne’ zemlje ovu su objavu dočekale posvemašnjim entuzijazmom.
‘Nalazimo se pred ukidanjem dosadašnjih pravila i rođenjem ‘transferne unije’, koju su dijelovi sjevernoeuropskih javnosti odbijali poput kuge’, kaže tako rimska La Repubblica, a slično pišu i portugalski i španjolski listovi. Zaista, riječ je o razbijanju dosadašnjeg tabua: još prije nekoliko tjedana je kancelarka Merkel bila protiv bilo kakvog oblika zajedničkog zaduživanja - pogotovo protiv bespovratnih sredstava - a ovog je tjedna predložila plan po kojem bi Njemačka pogođenim zemljama mogla pokloniti i stotinjak milijardi eura. Takvi su transferi u dosadašnjoj povijesti EU-a uvijek žestoko odbijani; ne čudi da europska štampa, ali i poznati diplomati poput Wolfganga Ischingera govore o historijskom koraku koji bi mogao promijeniti budućnost Unije te ostati ubilježen kao najvažnija Merkeličina ostavština.
Naravno, Berlin nije odlučio druge članice financirati iz čistog altruzima: Njemačka ovisi o drugim zemljama Unije – one su njeno izvozno tržište, a njihov bi krah njemačku ekonomiju pogodio daleko teže od tih stotinjak milijardi eura. Nadalje, zahvaljujući snazi svog gospodarstva, Njemačka je tijekom korona-krize poduprla svoje tvrtke državnim novcem daleko više nego li bilo koja druga zemlja: povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager izjavila je da polovica svih državnih potpora za tvrtke otpada na Njemačku. To znači da bi krizu bi na kraju mogle preživjeti samo njemačke firme, što bi urušilo čitavo europsko tržište, pa i njemačku ekonomiju. Tvrtke koje su preživjele uz pomoć državne pomoći na kraju bi propale zato jer nitko ne bi naručivao njihove proizvode. Ukratko, možda na prvi pogled zvuči paradoksalno, ali subvencioniranje drugih ekonomija zapravo je u izravnom interesu njemačkog kapitala.
Međutim, postoji i bitna ‘caka’. Njemačka i Francuska jesu ključne članice i zemlje koje su u prošlosti vodile europske integracije. No ovo je za sada još uvijek samo njihov prijedlog, a da bi bio prihvaćen, mora ga odobriti svih 27 zemalja Unije. Zemlje koje i dalje ispovijedaju fiskalnu rigidnost, predvođene Austrijom, Danskom, Nizozemskom i Švedskom, otvoreno su iskazale svoje protivljenje planu. ‘Spremni smo osigurati EU-u daljnje garancije tako da može izdati dodatne zajmove članicama i poduzećima’, kaže tako austrijski ministar financira Gernot Blümel, ‘međutim ne možemo poduprijeti zaduživanje EU-a na tržištu kako bi se financirale bespovratne isplate’. Ukratko, slijede tjedni pregovaračkog natezanja tijekom kojih će Berlin morati lomiti i otpor dosadašnjih saveznika, a upitno je hoće li konačni dogovor biti povijesni međaš ili set polovičnih mjera.
