Sad je već poprilično izvjesno da će Most nezavisnih lista, u razmaku od nekoliko mjeseci, srušiti i drugu političko-ekonomsku operaciju HDZ-a povezanu s INA-om, s tim da Mostova opstrukcija HDZ-ovih naftno-energetskih planova, sad pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića, neće završiti padom Vlade, čime je, kao što znamo, razriješen sukob Mostovog predsjednika Bože Petrova i ondašnjeg HDZ-ovog šefa Tomislava Karamarka. Neće tako završiti zato što je Plenković politički racionalniji, pragmatičniji i posvećeniji zadržavanju moći nego što je to bio slučaj s Karamarkom, premda se Plenkovićeve namjere o renacionalizaciji INA-e prodajom 25 posto dionica Hrvatske elektroprivrede, o čemu se govori proteklih mjesec dana, iz današnje perspektive čine opasnijima i mnogo nedomišljenijima od Karamarkovih prijedloga da se odustane od – u međuvremenu izgubljene – ženevske arbitraže s MOL-om, mađarskim suvlasnikom INA-e, i da se ide na traženje sporazumnog rješenja o upravljačkom i razvojnom modelu ovdašnje naftne kompanije.
Gorana Marića i vodeće ljude Mosta povezuje snažna potpora utjecajnog dijela Katoličke crkve, i u tome je tajna Marićevog ulaska u Vladu u produžecima sastavljanja Plenkovićevog ministarskog tima
Most će se tako ponovno ispostaviti branom HDZ-ovim nečasnim i, najblaže kazano, nepametnim planovima kad je riječ o INA-i. Pritom su Petrovu i okolnosti išle na ruku, a mostovci su samo pazili da u sukobima i s Karamarkom i sad s Plenkovićem zauzmu poziciju ‘obrane nacionalnih interesa’. U Karamarkovom slučaju, presudno im je pomoglo ‘Nacionalovo’ otkriće o poslovnoj suradnji Karamarkove supruge Ane i MOL-ovog čovjeka u Hrvatskoj Josipa Petrovića. U pogledu aktualnih tenzija s Plenkovićem, za Petrova i njegovu družinu radi potpuno HDZ-ovo nesnalaženje i krajnje olako razumijevanje vrlo komplicirane – ako ne i nemoguće – političko-ekonomske operacije na koju je predsjednik Vlade sam sebe, iz dosad neobjašnjenih razloga, osudio na Badnju večer 2016. godine. Prema informacijama ‘Novosti’, potpredsjednica Vlade Martina Dalić nije bila pristalica renacionalizacije naftne tvrtke – u kojoj je, inače, njezin muž godinama član Uprave – no kad je Plenković, neznano zašto, naglo donio takvu odluku i povjerio potpredsjednici da smisli model otkupa MOL-ovog udjela, ona je došla s idejom o prodaji 25 posto HEP-a. To će i ostati upamćeno samo kao ideja, jer Most – koji jest za otkup MOL-ovog udjela u INA-i, što se uklapa u njihovu dozirano populističku orijentaciju – zasigurno neće pristati na privatizaciju četvrtine HEP-a, i to ne (samo) stoga što tako pribavljen novac, prema sadašnjim procjenama, ne bi bio ni približno dovoljan za vraćanje INA-e.
Most je načelno protiv privatizacije HEP-a, a pritom su ionako nepovjerljivi prema svemu što dolazi od Martine Dalić, naročito kad se radi o INA-i i energetskim pitanjima koja su formalno smještena u okrilje Ministarstva zaštite okoliša i energetike na čelu s Mostovim ministrom Slavenom Dobrovićem. U vrhu Mosta, naime, smatraju da Dalić, kao i ministar financija Zdravko Marić, u Vladi djeluju pod vlastitom interesnom agendom, a ne u funkciji zajedničkog dobra. Nasuprot tome, ključni mostovci (Petrov, Grmoja, Relković, Čikotić, Kovačić, Dobrović, Šprlje i Orepić) jako vjeruju ministru državne imovine Goranu Mariću, koji je također čvrsto protiv privatizacije dijela Elektroprivrede zarad kupovine posrnule INA-e i koji također njeguje sumnjičavost spram sposobnosti i motiva potpredsjednice Dalić. Gorana Marića i vodeće ljude Mosta povezuje snažna potpora utjecajnog dijela Katoličke crkve, i u tome je tajna Marićevog ulaska u Vladu u produžecima sastavljanja Plenkovićevog ministarskog tima. Izvjesno je da će Goran Marić sad preuzeti glavnu riječ oko INA-e, nakon debakla Martine Dalić čijem je planu, prema informacijama iz Banskih dvora, podršku uskratio i Davor Božinović, predstojnik Ureda premijera, čovjek najzaslužniji za njezin transfer iz beogradske kancelarije Međunarodnog monetarnog fonda u hrvatsku vladu.
Neće se Petrov i društvo konfrontirati s Plenkovićem i hdz-om oko ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, ali hoće oko tema u kojima mogu biti ‘zaštitnici nacionalnih interesa i nacionalnog bogatstva’
- Most je od početka bio protiv modela koji uključuje prodaju HEP-a, iako je potpredsjednica Dalić tvrdila da cijela Vlada stoji iza njezinog koncepta. Petrov je otvorio pitanje promjene Ustava zbog zaštite resursa poput HEP-a, znajući da Plenković nikako ne želi stavljati na stol redizajn Ustava, jer bi se onda javili mnogi koji bi nešto tražili u tim izmjenama. Petrov je htio poslati upozorenje Plenkoviću da mu je bolje da na vrijeme odustane od tog plana, nego da se zaoštrava sukob - kaže naš sugovornik blizak vodstvu Mosta.
Premijer je, čini se, shvatio upozorenje, pa posljednjih dana govori da nisu isključeni ni drugi modeli preuzimanja MOL-ovih dionica u INA-i: to je samo međufaza prije napuštanja koncepta potpredsjednice Dalić, jer šef HDZ-a sigurno neće riskirati gubitak savezništva s glavnim koalicijskim partnerom u Vladi zbog zamisli u koju vjerojatno više ni sam ne vjeruje. Sad je samo nepoznato kako će izgledati premijerova izlazna strategija i hoće li ona podrazumijevati i odustajanje od naprečac donesene odluke o ponovnom punom podržavljenju INA-e: teško je vjerovati da će Mađari za svojih 49 posto dionica tražiti manje 14 milijardi kuna, a kad se tome doda iznos nužnih i hitnih ulaganja u INA-ina postrojenja, dođe se do blizu dvadeset milijardi.
Plenkovićevo zalijetanje s populističkom objavom o otkupu INA-e i modelu tog otkupa dogodilo se, što se tiče Mosta, u pravo vrijeme: tek koji mjesec prije svibanjskih lokalnih izbora koji su Petrovljevoj grupaciji veoma važni, između ostalog zbog unutrašnje logike okupljanja na kojoj su izgradili nacionalnu političku platformu. Nema sumnje da će Most u sljedeća tri mjeseca maksimalno eksploatirati slučaj INA-e i HEP-a i da će se busati u prsa dosljednošću u obrani nacionalnih interesa, što god to značilo, i nije da će taj marketinški gard biti sasvim lišen sadržaja i vjerodostojnosti, s tim da je to ponajprije HDZ-ova zasluga.
- Plenković treba biti zahvalan Mostu što ga je zaustavio u neviđenom srljanju oko INA-e, bez obzira na to što je motiviralo Most da zauzme takvu poziciju - kaže izvor blizak vodstvu HDZ-a.
Osim predstojećih lokalnih izbora, Mostu je HDZ-ovo diletantsko ponašanje nakon arbitražne presude u korist MOL-a došlo kao naručeno i zbog generalnog pozicioniranja na političkoj sceni, a prije svega u odnosu na HDZ. Da bi dugoročno mogao postojati kao trećeputaška stranka ili da bi njegovo postojanje imalo smisla, Most u jednoj mjeri mora biti u opoziciji prema HDZ-u, unatoč već drugoj njihovoj nacionalnoj koaliciji u manje od godine dana, jer je previše svjetonazorski sličan toj stranci i nema osobitog razloga da itko glasa za Most a ne za HDZ. Slučajevi poput ovih s INA-om i HEP-om idealni su za praktično pokazivanje distance i samosvojnosti: neće se Petrov i društvo konfrontirati s Plenkovićem i HDZ-om oko ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, ali hoće oko tema u kojima mogu biti ‘zaštitnici nacionalnih interesa i nacionalnog bogatstva’, pri čemu, ipak, nije riječ samo o ispraznom populizmu, već donekle i o zadržavanju zdravog razuma. Tako Most dobiva političku funkciju u kojoj se najradije vidi: da sudjeluje u vlasti ponajprije kao osigurač protiv HDZ-ovih, ili SDP-ovih, financijskih i drugih marifetluka.
- Čelni ljudi Mosta u početku su imali veliki, možda i preveliki respekt prema Andreju Plenkoviću, ali u ovih sto dana vidjeli su da se premijer ne snalazi baš najbolje i da nema sve konce u rukama. Nakon ovog s INA-om i HEP-om, Most će još jače i izravnije inzistirati na svojim rješenjima i konceptima, pogotovo u državnim i javnim poduzećima te u energetskom sektoru - kaže naš sugovornik.
U tome će imati podršku i jednog dijela utjecajnih HDZ-ovaca, prije svih ministra Gorana Marića, pa će ta grupacija unutar vlasti ubuduće imati odlučujući glas u pogledu raspolaganja državnom imovinom i upravljanja krupnim privatizacijsko-investicijskim zahvatima. Plenković u vezi s time, zapravo, neće imati izbora: omogućio je Mostu da igra bijelim figurama, a tek stižu na red imenovanja novih uprava u državnim i javnim tvrtkama, stiže na red razgovor o poziciji glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, kojemu je Most – za razliku od dijela HDZ-a – veoma sklon, dolazi na red izbor novog glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, pri čemu će se Most zalagati za ostanak sadašnjeg privremenog ravnatelja Blage Markote, dolazi razgovor o poziciji ravnateljice HINA-e Branke Valentić, koju Most – za razliku od dijela HDZ-a – vjerojatno ne bi smjenjivao…
Stiže na red i tema koja bi mogla donijeti još jedan ozbiljniji sukob između Mosta i HDZ-a, a to je izgradnja širokopojasne optičke mreže u Hrvatskoj. Milanovićeva vlada imala je stav da država treba izgraditi tu mrežu i zatim je svima iznajmljivati pod jednakim uvjetima, dok Hrvatski telekom, odnosno Deutsche Telekom i njemačka država žele da širokopojasnu internetsku mrežu sagradi, ili dogradi, Hrvatski telekom i da HT bude njezin ekskluzivni vlasnik. Most, pa i Goran Marić, u tome su puno bliži stajalištu Zorana Milanovića nego Andreja Plenkovića, kojem teško ide suprotstavljanje sugestijama i zahtjevima iz Berlina i Brisela.
Premijer Plenković vjerojatno još nije sasvim svjestan koliko ga je oslabilo badnjačko istrčavanje oko INA-e i još veće zalijetanje s prihvaćanjem plana Martine Dalić, ali će mu dani i tjedni koji dolaze pokazati da će skupo platiti te ispade amaterizma i nesuvislosti, barem kad je riječ o koncesijama Mostu i jednom dijelu vlastite stranke. A ako se stvari budu odvijale u skladu s Mostovim željama, to jest ako u percepciji javnosti Mostova uloga osigurača od HDZ-ovih mutnih poteza nadjača štetočinsko-populističku dimenziju njihovog političkog djelovanja, Božo Petrov stvorit će stranku koja bi dugoročno mogla imati nezaobilaznu rolu u hrvatskoj politici.
