Nekoliko dana nakon što je Vladimir Putin 24. veljače naredio agresiju na Ukrajinu i pokrenuo najveći evropski rat od 1945. jasno je da je vjerovatna prvotna strategija propala. Ideja je izvjesno bila paralizirati zemlju "kirurškim" udarima krstarećih i balističkih raketa na ključne komunikacijske i komandne centre i vojne baze u Kijevu, Harkovu/Harkivu, Odesi, Dnjipru i drugdje diljem zemlje, osvojiti ih helikopterskim desantima te u kombinaciji s brzim prodorom kopnenih trupa i neočekivanim napadom na Kijev iz Bjelorusije iznuditi kapitulaciju u roku dva do tri dana. Analitičari ističu da je ambicioznost tog plana bila u velikom nesrazmjeru s lošom organizacijom i logistikom, ali prije svega i s očito potpuno promašenom obavještajnom pripremom. Plan je počivao na pretpostavci da će se ukrajinska vojska suočena s bitno nadmoćnijim neprijateljem brzo raspasti bez prevelikog otpora.
Ukrajinci jesu napad očekivali prvenstveno iz Donbasa te ih je opći napad iz niza pravaca uhvatio nespremne. No vojska je pružila žestoki otpor kojem se prema izvještajima u znatnom broju odmah priključilo i stanovništvo četrdesetmilijunske zemlje. Grupe ruskih padobranaca i specijalaca su – uz znatne ruske gubitke, prema zapadnim izvorima – savladane i izbačene iz Kijeva i Harkova/Harkiva, proglašena je mobilizacija te uspostavljena čvrsta obrana. Čini se i da su ruske snage oklijevale koristiti vlastitu ogromnu vatrenu moć – izvjesno kako bi politička šteta bilo što manja, a uspostava proruske vlasti što lakša – a bataljuni nisu napadali po pravilima ratnog zanata. Putinova "specijalna vojna operacija" izvjesno je neuspjela, a medije su preplavile fotografije i snimke uništenih ili napuštenih ruskih tenkova i oklopnih vozila, kao i one demoraliziranih i golobradih ruskih regruta šokiranih što su se našli u pravom ratu. Ukrajina prijavljuje tisuće ubijenih i zarobljenih ruskih vojnika. Prema tim brojkama, kao i prema prijavljenim izuzetno niskim ukrajinskim gubicima treba biti vrlo oprezan (rusko Ministarstvo obrane je u srijedu 2. ožujka govorilo o 498 mrtvih i skoro 1600 ranjenih), no izvjestan neuspjeh ruskog blickriga i odlučan otpor – kao i pribranost nekadašnjeg komičara Vladimira Zelenskog u ulozi vođe nacije koja se bori na život i smrt – snažno su podigli moral vojske i građana. Isto važi i za neočekivano čvrstu reakciju Europske unije. Izglasane su iznimno drastične sankcije protiv Rusije, zemlje EU počele su ubrzano dostavljati oružje, a sama je Unija odlučila 500 milijuna eura potrošiti na naoružanje namijenjeno ukrajinskoj vojsci.
Ako ruska vojska prevlada, a situacija postane zaista tragična, Ukrajina će biti prisiljena prihvatiti gubitak daljnjih teritorija. Ne bi iznenadilo ukoliko Putin naredi više bombardiranja gradova i ratnih zločina kako bi to postigao, govori Denis Gorbač
Upućeni stručnjaci poput Michaela Kofmana iz američkog think tanka CNA ipak ističu da su zaključci o ruskom porazu preuranjeni – i da će rat izgledno postati mnogo gadniji. Nakon opisanih neuspjeha Putinova soldateska izvjesno prelazi na konvencionalnije ratovanje uz opsežnu upotrebu artiljerije i do sada malo upotrebljavane avijacije. Počelo je nediskriminatorno gađanje civilnih ciljeva i primjena oružja velike razorne moći namijenjenih demoraliziranju ukrajinske vojske i teroriziranju stanovništva poput kasetnih bombi, a navodno i termobaričnih raketa, te stiže sve više vijesti o ubijenim civilima i djeci. Prema podacima UN-a do utorka je ubijeno najmanje 136, a ranjeno 400 ljudi, pri čemu je stvarna brojka "izvjesno mnogo veća", dok je ukrajinska strana u nedjelju govorila o 352 poginulih, većinom u artiljerijskim i zračnim napadima, a do srijede pojedine brojke govore i o dvije tisuće mrtvih. Međunarodni kazneni sud najavio je istragu o ratnim zločinima, no Rusija nije ratificirala Rimski statut MKS-a – kao ni Sjedinjene Države ili Izrael – te nije realno da bi izručila svoje vojnike. Rusi su do sada uglavnom zaobilazili velike gradove. No ako se sukob uskoro ne zaustavi, njihovim razaranjem proizvest će pakao i ubiti tisuće civila. Svi ti zločini vjerojatno će ostati nekažnjeni, a medijska mašinerija Kremlja gura teze kako Zelenski namjerno Kijev pretvara u "banderističko Sarajevo" i želi što više civilnih žrtava kako bi ocrnio Moskvu.
Ruske snage su do srijede unatoč ozbiljnim podbačajima ovladale čitavom azovskom obalom između Krima i Donbasa te zauzele djelove južnih, sjevernih i i istočnih oblasti Ukrajine. Iako je s otprilike 150 tisuća stanovnika jedini veći osvojeni grad Melitopolj, prema izvještajima opkoljeni su Černigov, Herson, Mariupolj i drugi najveći ukrajinski grad Harkov (otprilike milijun i pol stanovnika). Osim što su u sjevernim predgrađima, Rusi se Kijevu približavaju i s istoka i zapada. Velik dio prikupljenih 150-200 tisuća ruskih vojnika tek stupa u borbu, a moguće je da se invaziji priključila i bjeloruska vojska. Bitno jačoj američkoj koaliciji 2003. je trebalo tri tjedna da zauzme Bagdad, a Ukrajina je mimo Rusije najveća evropska zemlja. Ukoliko rat potraje, borbe će trajati mjesecima, no unatoč žestokom otporu Moskva će vjerojatno prije ili kasnije zauzeti najveći dio južne, istočne i centralne Ukrajine. Stručnjaci njemačkog Instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja (SWP) u studiji objavljenoj prošlog petka isticali su da ukrajinskom vodstvu "ostaju dvije realistične opcije: odgađati poraz potiskivanjem neprijatelja i tako osujetiti računicu Rusije o brzoj pobjedi. To bi ruskom vodstvu nanijelo velike vanjsko- i unutarnjopolitičke štete i oborilo ruski narativ o vrlo kratkoj 'specijalnoj operaciji'. No ova je opcija povezana s rizikom velikih gubitaka i razaranja". Druga opcija je što prije započeti pregovore, "pri čemu je i u tom slučaju uporan i uspješan otpor ključan kako bi se Rusiju odgovorilo barem od maksimalističkih zahtjeva poput promjene vlade ili stacioniranja ruskih trupa".
Harkov nakon granatiranja (Foto: ABACA/PIXSELL)
Ukrajinci su dijelom već ostvarili prvu iznesenu mogućnost, a paralelno je održana i prva runda pregovora, a druga bi se trebala održati u srijedu, kada nastaje ovaj tekst. Suočen sa sve brutalnijim bombardiranjima, Zelenski je poručio da je Ukrajina spremna razmotriti odustajanje od pristupa NATO-u ukoliko joj budu osigurane sigurnosne garancije, inzistirajući na prekidu vatre kao preduvjetu pregovora.
"To znači da imamo teritorijalni integritet, da su naše granice osigurane, da imamo posebne odnose sa svim susjedima, da smo potpuno sigurni i da nam garanti osiguravaju i legalno garantiraju sigurnost", rekao je u utorak. Zelenski je uputio zahtjev za hitnim članstvom Ukrajine u EU: iako su dužnosnici Unije taj zahtjev dočekali vrlo emotivno, izvjesno je da će ipak završiti razočarenjem.
Putin, osim na neutralnom statusu, deklarativno jednom od glavnih uzroka rata, inzistira i na "denacifikaciji i demilitarizaciji" Ukrajine, kao i na priznanju ruske suverenosti nad Krimom. Nezahvalno je bilo što predviđati, no sigurno je da je Putin Rusiji priredio višedesetljetnu štetu. Otpao je Sjeverni tok 2, Rusija je izbačena iz globalnog sustava plaćanja SWIFT, a na udaru se našla i ruska središnja banka te joj je otežan pristup do 630 milijardi dolarskih rezervi. Stručnjaci ističu da se radi o još neviđenom ekonomskom ratu s ciljem guranja Rusije u duboku recesiju, hiperinflaciju i insolventnost – rublja je nakon uvođenja sankcija izgubila 30-ak posto vrijednosti. S obzirom na već pretrpljenu štetu i na to da je Putin o Ukrajini govorio fašistoidnim jezikom velikoruskog šovinizma i odricao joj pravo na nezavisno postojanje, moguće je da će Moskva pokušati ostvariti mnogo više.
Putin je napadom na Ukrajinu, primijetio je Dejan Jović, napao čitav Zapad i cjelokupnu zapadnu politiku od kraja hladnog rata te poručio da je epoha u kojoj je Zapad samostalno upravljao svijetom završena
- Nitko nema previše nade u aktualne pregovore, više je riječ o teatralnoj izvedbi. Kada započnu stvarni pregovori, realno govoreći ne mislim da Ukrajina može natrag dobiti Krim. Prilično je nevjerojatna i reintegracija Donbasa. Za Ukrajinu bi ustupak predstavljao povratak na status quo, odnosno situaciju s početka godine, a u zamjenu za povlačenje ruskih trupa možda bi i Zapad ublažio sankcije. Sve ovisi o razvoju situacije na bojištima. Veće koncesije neće biti prihvatljive ukoliko Ukrajina nastavi pružati uspješan otpor. No ako ruska vojska prevlada, a situacija postane zaista tragična, Ukrajina će biti prisiljena prihvatiti gubitak daljnjih teritorija. Ne bi iznenadilo ukoliko Putin naredi više bombardiranja gradova i ratnih zločina kako bi to postigao. Već je izoliran te nema mnogo za izgubiti – kaže za Novosti ukrajinski sociolog i član uredništva lijevo-kritičkog online časopisa Спільне ("Zajedničko") Denis Gorbač, koji se trenutno nalazi u Parizu.
Ambicije Moskve izgledno su izvorno uključivale postavljanje marionetske vlade i inkorporiranje Ukrajine u "ruski svijet" zajedno s Rusijom i Bjelorusijom. Tako se doima iz članka pripremljenog za slučaj pobjede koji je greškom objavila državna agencija RIA-Novosti. Putinovi planovi moguće još uvijek uključuju aneksiju velikih dijelova zemlje.
- U jednom scenariju Rusija bi osvojila čitavu istočnu polovinu Ukrajine, a od zapada bi odustala jer nije realno da nad njim uspostavi kontrolu. Istočna Ukrajina postala bi nalik Bjelorusiji, represivna država zasnovana na prisili grubom silom, a ne na ideološkim uvjerenjima ili ekonomskoj redistribuciji. Što se zapadnog dijela tiče, jasno je da u situaciji agresije jačaju zajedništvo i patriotizam. To je vrlo dobro za nacionaliste, ali ne i za izglede izgradnje pluralističkog društva. Taj dio Ukrajine bi se moguće razvio u smjeru u kojem se Hrvatska razvila nakon rata iz devedesetih – nastavlja sociolog.
Situacija bi, dodajmo, moguće bila i bitno gora, jer bi zapadna Ukrajina bila prisiljena prihvatiti sakaćenje i gubitak polovice države, a ta bi trauma vjerojatno proizvela i žešći nacionalizam no u Hrvatskoj. S druge strane granice bila bi visoko militarizirani istok pod ruskom okupacijom. Svakako, Ukrajina je "bila heterogena i multinacionalna zemlja, ali to je uništeno zajedno s obećanjem pluralistične demokracije".
Denis Gorbač (Foto: commons.com.ua)
- Prvo je Putin milijune govornika ruskog jezika izdvojio iz Ukrajine, a potom je ukrajinski nacionalizam postao mnogo rašireniji. Sada s ratom postaje normaliziran čak i među rusofonim stanovništvom, naročito kada vide da Putin bombardira rusofoni grad kao što je Harkov. Neće se tolerirati različita mišljenja - dodaje Gorbač.
Gledajući unazad, pregovori, pa i koncesije Rusiji svakako se doimaju boljim rješenjem no aktualni rat. Međutim, naš sugovornik objašnjava da je "bilo vrlo teško nastaviti mirovni proces, koji nije bio u interesu ni Rusije ni Ukrajine, dok Sjedinjene Države nisu bile zaista angažirane".
- Implementirati mirovni plan za Donbas na način na koji je to htjela Rusija značilo bi pretvoriti Ukrajinu u državu čiju vanjsku i unutarnju politiku u velikoj mjeri određuje Rusija. Da je ukrajinska vlada to potpisala, suočila bi se s nacionalističkim državnim udarom. Izbor se svodio na pitanje da li će vas s vlasti srušiti nacionalisti ili ruske okupacijske snage. Kladili su se na to da ipak neće doći do invazije - izlaže sociolog.
Situaciji, dodajmo s naše strane, nije pomogao ni Zapad. Washington i London tvrde da su stalnim najavama invazije prokazivali Putinove namjere i tako odvraćali Rusiju od napada. Istovrememeno su "tijekom zadnjih mjeseci prije invazije zapadni vođe gurali Ukrajinu u eskalaciju i slali poruke da će 'Rusija patiti ukoliko napadne Ukrajinu'".
- Međutim, Ukrajinci su ti koji se bore i umiru za plemenite zapadne ideale, a njihovi saveznici ostaju na sigurnom van sukoba - gorko zaključuje Gorbač.
Apsolutni prioritet sada je što prije zaustaviti Putinovu imperijalističku agresiju i spriječiti daljnje ubijanje. Težak zadatak sastoji se u tome da se dostavom oružja Ukrajini, jačanjem obrane i tvrdim sankcijama Moskvi s jedne strane poruči da će za nastavak osvajačkog i ničim opravdanog rata platiti golemu cijenu. Istovremeno je imperativ deeskalacija, što uključuje i odupiranje nastojanjima jastrebova da NATO nametne zonu zabrane letenja iznad Ukrajine. Vladimir Putin i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov su u pokušaju zastrašivanja svih koji bi se umiješali u njihovu invaziju spominjali rusko nuklearno naoružanje i implicitno prijetili atomskim ratom, a Putin je naredio i stavljanje nuklearnih snaga odvraćanja u stanje najveće pripravnosti. Svijet se nalazi u vjerojatno najopasnijoj situaciji barem još od 1962. i kubanske krize. Europska unija i SAD hodaju po vrlo tankoj liniji koja znači razliku između smirivanja situacije i katastrofe za čovječanstvo. Tražen čovjek ovih dana vjerojatno je kineski vođa Si Đinping, koji ima utjecaja na Putina s obzirom na njegovu izvjesnu buduću ekonomsku ovisnost o Pekingu. Istovremeno će Ukrajina morati ozbiljno razmotriti nimalo lake i sasvim sigurno nepravedne kompromise.
Izloženo važi jedino ako Vladimir Putin ne stremi porobljavanju čitave Ukrajine bez obzira na cijenu. Nekadašnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je u tekstu "Ukradena budućnost Rusije" ukazao da Moskva već odavno izuzetno zaostaje u modernizaciji tehnologije, ekonomije i društva, a sada će taj proces postati još dramatičniji. Dmitri Trenin iz moskovske filijale think tanka Carnegie tjedan dana prije ruske agresije podsjeća da se Rusija posljednjih desetljeća integrirala u zapadni sustav, a da je odluka o napadu vezana za to da li su Putin i njegov krug odlučili da na dugi period Rusiju otrgnu od Zapada i upuste se u izgradnju samostalnog konkurentskog geopolitičkog projekta, koji bi stupio u bliske odnose s nezapadnim državama poput Kine i Irana – inače, uz Kinu i Indija je najavila da će zaobići zapadne sankcije Moskvi. Odluka o kojoj je Trenin govorio je očito donesena. Konačno, osim što je jednim potezom uništio mirnu, prosperitetnu i relativnu progresivnu fazu u povijesti Evrope, Putin je napadom na Ukrajinu, primijetio je Dejan Jović, napao čitav Zapad i cjelokupnu zapadnu politiku od kraja hladnog rata te poručio da je epoha u kojoj je Zapad samostalno upravljao svijetom završena. Svijet u kojem sve velesile po volji satiru slabije zemlje teško da može biti bolji od sadašnjeg, a izvjesno je da to znači povratak u novi-stari mračni svijet, moguće opasniji i od hladnoratovskog.
