Dok se tisuće spomenika i spomen obilježja iz Drugog svjetskog rata širom Hrvatske, a koja su nekim slučajem preživjela uništenje za vrijeme i nakon rata, polako urušavaju i gutaju ih drač i korov, u Donjoj Čemernici kraj Vrginmosta volonteri iz cijele Europe obnavljaju i uređuju spomenik žrtvama ustaškog terora.
Centar za razvoj civilnog društva ‘Suncokret‘, koji u Vrginmostu postoji od 2004. godine, jedan je od najvećih, ako ne i najveći volonterski kamp u Hrvatskoj. Kroz njega je do sada, uglavnom ljeti, po grupama prošlo više od 1000 mladih iz cijelog svijeta. Ove godine u kampu je već boravilo više od 140 volontera, koji su odradili gotovo 10 tisuća radnih sati. U prijašnjih petnaestak godina mladi su promijenili sliku Vrginmosta i okolice. Uredili su parkove, obnovili stare vodenice, očistili riječna korita, održali stotine radionica u koje su uključili mještane općine Gvozd, ponajviše mališane. Također su organizirali niz tečajeva koji su kasnije itekako dobro došli u svakodnevnom životu stanovnika. Svaka grupa volontera odrađuje jedan posao, a 15 mladih volontera iz Belgije, Turske i SAD-a, uređuju zapušteni, obrasli i gotovo zaboravljeni spomenik žrtvama ustaškog terora u Čemernici.
Kod nas u Belgiji, kao i kod vas, mijenjaju se političke opcije na vlasti, ali briga o spomenicima ne dolazi u pitanje. Za to uvijek u državnoj blagajni postoje sredstva – volonter Bart
- Spomenik u Čemernici, iako blizu ceste, od korova i šikare gotovo da je skriven od pogleda, pa je, prema tome, sve više tonuo u zaborav - objašnjava Predrag Mraović.
- Nedavno je općinski vijećnik Branko Ćosić predložio obnovu spomenika u Čemernici i malo-pomalo rodila se ideja da to obave međunarodni volonteri. Okupio sam grupu koja je trenutno u kampu i objasnio o čemu se radi. Rekao sam im da nije riječ o nikakvoj politici već očuvanju spomeničke baštine iz Drugog svjetskog rata, da je uređenje spomenika dobrovoljno, i ako netko ne želi ne mora sudjelovati. Svi odreda jednodušno su prihvatili ideju i ovih dana imamo pune ruke posla - kaže Mraović.
Kada su mještani Čemernice vidjeli da spomenik uređuju Belgijanci, Turci i Amerikanci, priključili su se i zaposjeli prostor oko spomenika, popravljajući i bojeći klupe te ogradu oko njega. Dragan Krošnjar iz Čemernice oduševljen akcijom. Kaže da bi ružno izgledalo da spomenik stradalim sumještanima uređuju stranci, a da oni to promatraju iz svojih dvorišta.
- Odmah sam se priključio i ostat ću do kraja. Riječ je o srpskim civilima koje su ustaše prevarom, u ono doba 1941. Godine namamili u glinsku crkvu pod izlikom da će ih pokatoličiti. Riječ je o gotovo 1500 civila koji su mučki ubijeni, a iz tadašnje općine Čemernica pobijeno ih je preko 500. Nakon rata, tijela su ekshumirana i dobar dio žrtava iz Čemernice sahranjen je upravo ovdje, gdje je 1974. podignut spomenik - objašnjava Dragan Krošnjar.
Općinski vijećnik Branko Ćosić, koji svakodnevno obilazi radove na obnovi spomenika i brine se o logistici, kaže da o spomeniku nitko dosad nije vodio brigu, polako je nestajao u korovu i zaboravu.
- Predložio sam uređenje i evo, radimo i obnavljamo. Općina je kupila boje i drugi potreban materijal, mladići i djevojke rade besplatno, pomažu mještani, a i mjesni Komunalac. Na sreću, spomenik nije bio uništen. Jedino je, odmah iza rata, netko pucao na veliku kamenu zvijezdu na vrhu i razbio je, no mi smo podignuli novu od metala, obojili je u crveno i opet se našla na vrhu spomenika. Nažalost, čini mi se da će u ovim kordunskim selima preživjeti samo spomenici, pa ih uređujemo da barem oni budu lijepi i vječni dok mi ljudi polako nestajemo. Općina Čemernica u tri sela nekad je imala 2800 stanovnika. Samo u Drugom svjetskom ratu stradalo je 57 boraca NOB-a i više od 1000 mještana, uglavnom civila. Četrdeset godina kasnije, u Oluji, svi su se razbježali, a danas na cijelom području nema više od 200 ljudi, uglavnom staraca. Kad oni umru, ostat će samo ovi spomenici, svjedoci stradanja i patnje Kordunaša – rezigniran je Branko Ćosić. Sedamnaestogodišnja Sara iz Belgije prvi put je u Hrvatskoj i prvi put radi na obnovi nekog spomenika.
- Ovo je vrlo zanimljivo. Predrag nam je objasnio o kakvom se spomeniku radi. Žao mi je svih ovih nevinih žrtava i vrlo sam ponosna da upravo ja imam priliku obnoviti ovaj spomen na stradale u Drugom svjetskom ratu. Rastužuje me što vidim da i danas, toliko godina nakon rata, ljudi ovdje žive teško, u starim kućama i da se bore sa neimaštinom - kaže Sara. Cubra iz Istanbula oduševljena je boravkom u Vrginmostu.
- Ovdje smo svi jednaki i na svakom projektu radimo s velikim žarom, pa tako i na obnovi ovog spomenika. Raspitala sam što se ovdje dogodilo prije 75 godina. To me se dojmilo i ponosna sam što dajem svoj prilog, pa ma kako on bio mali, svim žrtvama koje ovdje počivaju. O svemu ću pričati svojim prijateljima u Turskoj - kaže Cubra. Belgijanac Bart, potresen pričom o žrtvama koje počivaju ispod spomenika, a još više načinom na koji su ubijene, smatra da je spomenik davno morao biti obnovljen.
- Kod nas u Belgiji to se ne može dogoditi. O spomenicima i obilježjima stradalih u Drugom svjetskom ratu itekako brine država. Svi stradali od fašističkog terora zaslužuju da ih se sjećamo i na njihove grobove polažemo vijence i cvijeće. I kod nas u Belgiji, kao i kod vas, mijenjaju se političke opcije na vlasti, ali briga o spomenicima ne dolazi u pitanje. Za to uvijek u državnoj blagajni postoje sredstva. Da nije bilo tih žrtava, tko zna kako bi danas Europa izgledala. Dobro, svakako ne - objašnjava Bart.
