Novosti

Kronika

Malo rackog divana

Zapisi Ljubomira Damjanovića iz starog Jagodnjaka: Na starom baranjskom dijalektu čordaš je čuvar goveda, pucilar čuvar svinja, a čoban čuvar ovaca

Ay7bpb11tfzjy7669v264331l5z

Nekadašnji kačvolski pucilar

Jagodnjačanin Ljubomir Damjanović, rođen potkraj 1954. godine, radi kao projekt-koordinator u Općini Jagodnjak, jedinoj u Baranji sa srpskom većinom. Završio je Tehnološko-metalurški fakultet u Beogradu i do raspada Jugoslavije radio u Kombinatu Borovo. Magistrirao je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Uz dobro znanje engleskog jezika, mogao bi se – kad bi htio – pohvaliti i talentom za pisanje.

Taj njegov talent dosad nije iznjedrio npr. neku knjigu, već se zadovoljava objavama na fejsbuk-profilu, od kojih su naročito zapaženi zapisi iz starog Jagodnjaka (narodski zvanog Kačvola), posebno oni pisani baranjskim rackim (srpskim!) divanom. Poslije takvih objava Ljubomir dobiva pohvale od čitalaca, a i zahtjeve da ih skupi i objavi u knjiškom obliku.

Kao primjer Damjanovićevih zapisa pisanih rackim divanom prenosimo njegovu nedavnu objavu s naslovom ‘Pucila, čorda, stado, čopor (povratak u budućnost!?)’. Za neupućene čitaoce treba napomenuti da je čordaš čuvar goveda, pucilar čuvar svinja, a čoban čuvar ovaca. U tekstu su apostrofima obilježeni glasovi koji se u rackom divanu ne izgovaraju, a donjom crtom povezane su riječi koje se izgovaraju s jednim naglaskom. Čitajte polako i pažljivo. Baranjci se baš raznježe kad čuju takav skoro zaboravljeni govor.

- Kad bi nam vrat’li oduzete pašnjake (Balatin i druge), mi_b’ u Kačvol’ mogli organizirat’ lijep’ i jeftin’ stočarsku proizvodnju, ko nekad. Bijo_j’ čordaš, pucilar i čoban, stoka_j’ ćerana na ispaš’, ujesen do’ranjivana i prodana. Od poljoprivrednije kultura treba kokuruz i neke druge za ishran’ stoke, a žito i ne treba sijat’, jel to mož’mo jeftino nabav’t’ od država koje imadu jeftin’ proizvodnju na vel’kim površinama. Bilo_b’ dobro da se organiziramo u zadrug’, il’ klaster kak’ to kažu po novom, da se napravi klaon’ca i prerada. Beč je 400 kilometera, Italija i Njemačka bliz’, imadu novaca ko pljeve, roba_b’ išla ko alva kad znamo kol’ko_s’ Evropljan’ opsjednut’ zdravljem, izgledom, zdravom ishranom i navikama ko da će vječno življet’ (al’ to_j’ njev problem). To znamo rad’ti, a on’ nek’ proizvode čipsove i kompjutere. Bez ‘rane se ne mož’, a naša_b’ bila prvoklasna i zdrava – bog bogova. Nek’ plate i nose. Mi sam’ najerimo šešir i pitamo: Pošto_j’ Amer’ka?

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više