Sudac brazilskog Vrhovnoga suda Edson Fachin prošloga je tjedna poništio sve presude protiv bivšega brazilskoga predsjednika: Lula da Silva ponovo uživa sva građanska prava i otvoren mu je put za kandidaturu na predsjedničkim izborima 2022. godine.

Odluka je odjeknula u zemlji i svijetu. Obrazložena je proceduralnim argumentima: Lulu je osudio sud mjesno nenadležan za dva kaznena postupka u kojima je bio optužen za korupciju i pranje novca. Odluku još može pobijati Državno odvjetništvo, a konačan pravorijek donosi Veliko vijeće Vrhovnoga suda.

Zašto su onda tamo pokretani postupci? Vodio ih je i Lulu osudio tada savezni sudac Sérgio Moro, medijska posvuduša borbe protiv korupcije s već tada uočljivom, a kasnije i dokazanom političkom agendom, nosilac brojnih vojnih priznanja koja je primio dok je bio sudac.

Godine 2017. Lulu je osudio uglavnom na temelju "zatvorenoga kruga indicija" i iskaza pokajnika upitne vjerodostojnosti. Presuda je potvrđena, za brazilske (i hrvatske) pojmove munjevitom brzinom – 2018. godine – i otpremila ga u dugogodišnji zatvor. Ipak, bio je u zatvoru tek nešto manje od dvije godine, pošto je sud prihvatio njegov habeas corpus.

Dok je bio u zatvoru protiv njega je donesena još jedna presuda, opet zbog navodnoga primanja mita.

Odlukom o poništenju Lula nije oslobođen optužbi na temelju kojih su postupci provedeni, no Vrhovni sud tek mora odlučiti mogu li dokazi i svjedočenja iz oba spisa biti ponovo upotrijebljeni.

Istoga dana kad je donesena odluka o poništenju, vijeće saveznog Vrhovnoga suda započelo je zasjedanje o pitanju koje je još važnije kako za Lulu tako i za cjelokupno brazilsko pravosuđe, pitanju o pristranosti tadašnjega suca Mora u vođenju tih postupaka. Ako pristranost bude dokazana, sve procesne činidbe koje je taj bivši sudac vodio bit će, dakako, proglašene ništetnima jer je nepristranost suca temeljno načelo svakoga pravosudnog sistema. U tom slučaju gotovo ništa iz Lulinih postupaka ne bi moglo biti ponovo iskorišteno.

Među prvim činjenicama, suci-izvjestitelji iznijeli su nepotrebna javna privođenja Lule na sud uz unaprijed organizirane medijske talambase, Morovo puštanje prisluškivanih telefonskih razgovora između tadašnje predsjednice Dilme Rousseff i Lule u javnost, ili njegovu posebno tešku pristranost iskazanu u hakiranim i objavljenim porukama što ih je razmijenio s pripadnicima tužilačke ekipe putem aplikacije Telegram, u kojima ih upućuje kako da u postupcima postupaju i podsjeća da "Lulu treba pogoditi u glavu".

Vrhovni će sud vrlo vjerojatno proglasiti Morovu pristranost i tako bitno potkresati njegove ambicije da se i sam kandidira na idućim predsjedničkim izborima.

Lula da Silva dva je puta uzastopce bio predsjednik Brazila (2003. – 2011.). Dugogodišnji je predsjednik Radničke partije (Partido dos Trabalhadores, PT) i sindikalni rukovodilac s četrdesetak godina aktivnoga političkoga staža.

Mandate su mu naročito obilježili socijalni programi, kao što je to Bolsa Família ("Obiteljska stipendija") i Fome Zero ("Nula gladi"). Ujedinjeni narodi proglasili su ih programima koji su omogućili ispadanje zemlje sa svjetske karte gladi. U to se vrijeme brazilski BDP per capita utrostručio, rejting zemlje povišen je i stabilizirao se. Četrdesetak milijuna ljudi izašlo je iz bijede.

U predsjedničkoj palači naslijedila ga je stranačka istomišljenica Dilma Rousseff. Nju je 2016. godine desnica uklonila impeachmentom, zapravo ustavnim udarom. Zamijenio ju je desničar Michel Temer, koji je u dvije godine uspješno oborio sve rekorde u nepopularnosti.

No prava će se povijesna nesreća dogoditi 2018. kad predsjedničku lentu, na izborima na kojima se osuđeni Lula, favorit, nije smio kandidirati, preuzima Jair Bolsonaro, radikalan desni populist. Rezervni oficir, bivši artiljerijski kapetan, sindikalne je oficirske zahtjeve potkrepljivao prijetnjama da će ih postići eksplozivom postavljenim u Vojnoj akademiji. Velik štovatelj vojne diktature u Brazilu i njezinih metoda, za vrijeme postupka impeachmenta, kao zastupnik minorne stranke u Donjem domu Kongresa, svoj je glas za Dilminu smjenu posvetio pukovniku, njezinom mučitelju u zatvoru. Već je tada bio radikalnoga desničarskog diskursa. Smatra da se "za ljudska prava zalažu probisvijeti".

Politički idol mu je bio "moj prijatelj Donald Trump", dok je ovaj haračio po SAD-u, no prijatelj ga nikad nije pripustio u Bijelu kuću. Uz Janeza Janšu, bio je prvi koji je Trumpu čestitao na "veličanstvenoj pobjedi" protiv Bidena, dok su prvi glasovi još prebrojavani.

Čim je došao na vlast okružio se generalima. Sada su ih u vladi četvorica, a u širem krugu dvadesetak. Za ministra financija postavio je Paula Guedesa, ultra-neoliberala koji se odmah pobrinuo da se Lulini i Dilmini socijalni programi skrešu. No kako je prvi ekonomski motor Brazila, koji je Lula naročito njegovao, osobna i obiteljska potrošnja, tako je izazvao i pad ostalih triju. Industrija radi s oko 75 posto kapaciteta, što dovodi do smanjivanja inozemnih investicija. Javne investicije na povijesnom su minimumu, dobrim dijelom i zbog podizanja plaća oficirima, naročito generalima. Vanjska je trgovina u kolapsu.

Sérgija Mora odmah je nagradio postavljanjem za ministra pravosuđa i javne sigurnosti. No nezahvalnik je podnio ostavku u travnju 2020., pošto je Bolsonaro smijenio direktora Federalne policije (ekvivalent FBI-u), s kojim je Moro imao dogovor.

Na sve se nevolje još nadovezao i Covid-19. Bolsonaro je smjesta obznanio da je riječ o bezopasnoj "gripici". Nedavno je i državnički objasnio da Brazil mora prestati biti "zemlja pedera" koja se boji te "predimenzionirane pandemije". Žestoko se protivi lockdownu, a posebno bilo kakvoj državnoj pomoći poduzećima i ljudima, i to u trenutku kad se čak i SAD približava europskom socijalnom modelu i dijeli čekove građanima.

Umjesto da razradi savezni akcijski plan za borbu protiv epidemije, Bolsonaro torpedira inicijative gradova i saveznih država, pa je zemlja danas neslavan rekorder po broju umrlih, kojih je više od 280 tisuća.

U trenutku kad je zatvoren, Lula je bio favorit za predsjedničke izbore. Danas, nakon dvije godine Bolsonarova demokratskoga, antiekološkog i zdravstvenoga divljanja, ispitivanja pokazuju da bi za njega glasalo 44 posto ispitanika, a 50 posto za Lulu.

Politički gledano, brazilska politička scena vjerojatno će se do izbora dodatno polarizirati.

Brazilska ljevica u problemima je, opterećena korupcijskim aferama, ponižena Dilminom smjenom i presudama Luli. Ako želi uvjerljivo pobijediti na izborima, morat će napraviti temeljitu inventuru svoje odgovornosti za dolazak potkapacitiranoga Bolsonara na vlast. Upozoravati (opravdano) na komplot elita i medija (pogotovo moćne Televizije Globo) te na zloupotrebu pravosuđa u političke svrhe neće biti dovoljno da omogući Luli, ako pobijedi, stabilnu vlast u kompleksnom sistemu desetaka stranaka koje sačinjavaju oba doma Kongresa.