Novosti

Društvo

Leksikon tranzicije: Jugonostalgija

Jugonostalgija – kao benigna, pauperizirana forma apolitičnog sjećanja – redovita je neuralgična točka svih nacionalizama ove regije, rak-rana desničara svih etničkih i vjerskih predznaka

Cxlrze9bpctg85l3kfpcrxys1w2

(foto Wikipedia)

JUGONOSTALGIJA; stanje osobnog i/li kolektivnog pozitivnog sjećanja na određene vrijednosti, događaje, stvari i ljude koji iz različitih razloga simboliziraju i reprezentiraju prostor i epohu socijalističke Jugoslavije. Kao i u slučaju svake druge nostalgije, takvo je sjećanje najčešće romantizirano, pročišćeno, nije kontekstualno i nerijetko je nekritički uljepšano, pa ima prizvuk mitova i legendi, a zanemaruje percepciju i artikulaciju o objektivnim političkim, ekonomskim i društvenim problemima tog prostora u tom vremenu.

Naizgled paradoksalno, jugonostalgične naracije prisutnije su i vitalnije na dijelovima teritorija od ‘Vardara pa do Triglava’ koliko je Jugoslavija kao državni projekt praktički mrtav koncept koji danas nema ozbiljniju političko-ideološku platformu. Ono čime se aktualna jugonostalgija napaja jesu objektivne komparativne socijalno-ekonomske prednosti Jugoslavije u usporedbi s (ne)razvojnim dinamikama država nastalih njezinim raspadom (politika masovnog zapošljavanja, stambeno zbrinjavanje, radna i socijalna sigurnost, besplatno zdravstvo i školstvo, manje klasne razlike…), potom patos sjetnih reminiscencija generacija koje neumitno stare, ali još uvijek imaju živa sjećanja na razdoblje života u Jugoslaviji, kao i dijelovi mlađih generacija koje takve memorije ne mogu imati, ali ih socijalizacijom posredovano preuzimaju i oblikuju specifičnim osobno-kolektivnim, obiteljskim, prijateljskim i kulturalno-povijesnim praksama i ritualima.

Jugonostalgija žilavost duguje i činjenici da je područje bivše Jugoslavije u mnogim kulturalnim i socijalnim elementima vrlo blizak i suodnosan prostor – posebice jezično – pa se na njemu, bez obzira na velike traume, i dalje surađuje, kontaktira osobno, kolektivno, prijateljski, poslovno… Stoga je jugonostalgija – kao benigna, pauperizirana forma apolitičnog sjećanja – redovita neuralgična točka svih nacionalizama ove regije, rak-rana desničara svih etničkih i vjerskih predznaka. U našoj tranziciji jugonostalgija i jugonostalgičari kao nositelji takvog simptoma duha i raspoloženja, redovito bivaju bespoštedno i kontinuirano napadani od političkog i medijskog mainstreama. Jugonostalgičarima se, u pejorativnom slogu, nerijetko etiketiraju i svi oni koji upućuju kritiku političkim, društvenim, ekonomskim i kulturalnim trendovima u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, posebice ukoliko je takav stav ideološki lijevo pozicioniran. Usprkos svemu, jugonostalgični sentiment neobično žilavo preživljava odozdo, iz svakodnevice gotovo nevidljivih pora ovih društava.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više