Kažu da Kosovo ima dobre šanse da pretekne Italiju po učestalosti vanrednih izbora, jer 14. februara održani su peti vanredni izbori za redom, kao i peti uopšte otkako je Kosovo proglasilo nezavisnost. Peti, ali po mnogo čemu posebni. Prvo, naravno, po rezultatu jer se do sada nije desilo da jedna stranka, kao što je to sada slučaj sa lijevo-nacionalističkim Samoopredjeljenjem Albina Kurtija, osvoji više glasova od svih ostalih stranaka zajedno. Osvojili su skoro 48 odsto glasova, a realne su šanse da pređu i magičnu cifru od 50 odsto kad se prebroje glasovi stigli poštom iz dijaspore. Procjene kažu da će tu biti oko 100.000 glasova, od čega bi čak oko 70 odsto pripalo Samoopredjeljenju. Nije ni čudo što onda ove izbore u Samoopredjeljenju upoređuju sa referendumom.

- Zovemo ih referendum jer su ljudi imali dva izbora: Samoopredjeljenje i naše principe ili ostatke partija koje su iznevjerile očekivanja ljudi - kaže za Novosti Përparim Kryeziu, glasnogovornik Samoopredjeljenja.

Besa Luci, urednica portala Kosovo 2.0, ocjenu o referendumu ipak ponešto ublažava.

- Više bih to nazvala transformacijom. Uobičajeno je da su nakon ovakvog rezultata očekivanja i nade vrlo visoke. Mislim da to može da dovede i do velikog razočarenja. Za promjene koje su obećali trebat će vrijeme - kaže Luci.

Još jedna specifičnost je da su prošli izbori bili tek prije nešto više od godinu dana, a u tom su periodu smijenjene dvije vlade. Posljednja na čelu sa Avdullahom Hotijem trajala je svega nekoliko mjeseci jer je Ustavni sud Kosova krajem 2020. utvrdio da je jedan poslanik koji je glasao za izbor vlade bio pravomoćno osuđen zbog malverzacija sa subvencijama. Njegov je glas proglašen nevažećim i naloženo je raspisivanje prijevremenih izbora. Prethodna vlada, sa Kurtijem na čelu, koju je potpomagao upravo Hoti, srušena je u martu 2020. nakon pritisaka izvana, prije svega onih predstavnika Sjedinjenih Država Richarda Grenella. On je službeno inzistirao na dijalogu Beograda i Prištine, ali evropski su mediji nagađali da je pravi cilj Trumpovog izaslanika bio postići brzi sporazum Srbije i Kosova temeljen na razmeni teritorija, čemu se Kurti protivio. Rušenje vlade i okretanje Hotija samo je dalo krila Samoopredjeljenju, koje je u oktobru 2019. dobilo 26 odsto glasova, tek nešto više od drugoplasiranog Demokratskog saveza Kosova.

- Najznačajniji momenat u skorijoj istoriji je bio pad vlade 25. marta, jer su od tada ljudi čekali naredne izbore da izraze svoje frustracije na najzdraviji mogući način. Ovo je jasna poruka da građani Kosova bilježe greške i fer presuđuju - ističe Kryeziu.

Iako su od predstavnika EU-a i SAD-a stigle čestitke koje je Kurti uredno primio, postoji opravdan strah da od nastavka pregovora u skorije vrijeme neće biti ništa jer Samoopredjeljenju je to šesta rupa na svirali.

- Tokom onih 50-ak dana Kurtijeve vlade imali smo naznaku kakav će biti pristup te vlade. Naravno, oni kažu da će čuvati odnose s EU-om i SAD-om, ali znamo da će EU htjeti da se nastavi dijalog jer je njima to najvažnije. Kurti je obećao i uvođenje reciprociteta sa Srbijom, a znamo da to nije nešto što međunarodna zajednica podržava. Da li će moći progurati svoju politiku, ne znam - kaže Besa Luci.

Reč je, inače, o reciprocitetu po pitanjima kao što su sloboda kretanja ljudi i vozila.

U Samoopredjeljenju imaju jasno objašnjenje zašto dijalog s Beogradom nije prioritet.

- Na pitanje postavljeno glasačima što ih je natjeralo da glasaju za određenu stranku, čak 29 odsto ispitanih je odgovorilo da je to ekonomsko pitanje, 28 odsto da je to borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, a samo 3 odsto ispitanih bira dijalog. To ne znači da dijalog nije važan, već da nije prioritet. Zato je Kurti u kampanji govorio da su prioriteti posao i pravda - kaže glasnogovornik.

Većina srpskih političara s Kosova šute o aktualnim dešavanjima. Jedan od rijetkih kritičnih glasova je Marko Jakšić, inače bivši član partije Sloboda, demokratija, pravda i saradnik ubijenog Olivera Ivanovića. I on misli da će u odnosima između Prištine i Beograda doći do novog zaoštravanja.

- Samoopredeljenje ima rigidne i čvrste statuse u pogledu prava Srba na Kosovu i veliki su protivnici formiranja Zajednice srpskih opština. Strah me da pobedama Samoopredeljenja i Srpske liste (SL) može doći do zaoštravanja na terenu, jer politički program Kurtija je ujedinjenje Mitrovice i smanjivanje prava Srba koja imaju po Ahtisaarijevom planu - ističe Jakšić.

Ako ostane ovakvo stanje, Kurtiju će kao podrška biti značajni manjinski glasovi u parlamentu. SL, inače partija pod kontrolom Beograda, ima 10 poslanika. Ovi izbori su specifični po tome, ukazuje naš sagovornik, što prvi put SL pokušava da poveća svoj uticaj tako što su pomogli određenim bošnjačkim listama i romskoj listi da uđu u Skupštinu i tako ukupno steknu 15 poslanika, iako nisu svi Srbi. A to može predstavljati problem Kurtiju prilikom pokušaja da dođe do većine za formiranje vlade. Srbi svakako po Ustavu Kosova imaju garantovane pozicije u vladi, ali to ne znači da tu vladu moraju i podržati u parlamentu svojim glasovima. A kad pričamo o "običnim" Srbima, Jakšić napominje da oni nemaju izbor, kao i da predstavljaju "stado koje izlazi na glasanje sa gradonačelnikom, predsednikom SL-a i direktorima institucija što srpskih, što kosovskih".

- Mislim da taj primer ne postoji ni u Severnoj Koreji. Njih niko ne pita za koga žele da glasaju. Oni dobiju radni zadatak, u toliko i toliko sati idete na to i to biračko mesto i glasate za jednog od kandidata SL-a - kaže Jakšić.

I sami smo prisustvovali sceni gde je Igor Simić, nositelj liste, tražio da se ugase kamere dok on okupljenima govori gdje da glasaju i za koga. Tad nam je prišao, saznajemo kasnije, vozač Gorana Rakića, inače predsjednika SL-a, koji je ometao snimanje dok Simić nije završio govor.

Jakšić zaključuje da nakon ovih izbora ništa više neće biti isto, dok Besa Luci misli da je ovo kraj ere ratnih vođa OVK-a i ratne politike. Ona se simbolično završava i trenutnim boravkom u haškom pritvoru Hashima Thaçija i Kadrija Veselija, nekadašnjih vođa OVK-a, gdje im se priprema optužnica za ratne zločine na Kosovu.

- Mislim da možemo ovo da nazovemo krajem jedne ere. Prošlo je 20 godina od rata, a dosadašnje stranke nisu uspjele shvatiti da se država mijenja, demokracija se mijenja, društvo se mijenja. Novi glasači imaju drukčije brige i ne možete više prolaziti sa ratnim narativom, posebno jer je društvo siromašno - zaključuje i dodaje da je ovo vrlo važan trenutak za medije i civilno društvo da budu prisutni sa kritikama "jer kad imate tako veliku pobjedu, onda se lako može desiti da uzmu zdravo za gotovo mnoge stvari".