Senda Berenson Abbott bila je, uz izumitelja košarke Jamesa Naismitha, najveća pionirka tog sporta i autorica prvog košarkaškog vodiča za žene. Prva je osoba koja je uvela i prilagodila pravila za žensku košarku na Smith Collegeu u SAD-u 1899. godine. Potaknula je svoje učenice da predlože alternativna pravila i različite metode igranja kako bi poboljšale igru. Na tom su se koledžu još 1892. igrale prve ženske košarkaške utakmice i to su zapravo bili počeci košarke kakvu danas poznajemo. Nije poznat točan datum prve utakmice, ali jedna je studentica u pismu majci u ožujku 1892. opisala novu igru, u kojoj je cilj ubaciti loptu u koš protivnika, kao "sjajnu zabavu". U prvoj utakmici kao koševi su poslužile košare za smeće. Na prijelazu stoljeća košarka je među američkim ženama postala najpopularnija sportska igra, a iz SAD-a se širila diljem svijeta.
S ove strane Atlantika, košarka je zaživjela par desetljeća kasnije. Početkom 1929. godine u Zagrebu je odigrana prva javna košarkaška utakmica zabilježena na području Hrvatske. U paviljonu Zagrebačkog zbora u Martićevoj ulici utakmicu su tada odigrale hazenašice Građanskog i Akademskoga športskog kluba. Malo kasnije te iste godine i u Zadru je odigrana prva službena košarkaška utakmica, a 1930. ondje je osnovana i prva košarkaška organizacija. Ponuđeni su tečajevi za suce i zapisničare, a košarkaške su se utakmice igrale na vanjskim, betonskim igralištima. Od samih početaka u Zadru su košarku igrale i žene i muškarci, a Ženski košarkaški klub Zadar osnovan je 1936. godine.
Upravo su Zadranke pred Božić 1945. otišle u Split igrati protiv sportašica koje su se ondje spremale odigrati prvu javnu košarkašku utakmicu, i to na nogometnom igralištu. Prve lopte koje su košarkašice Splita koristile bile su nogometne, a prvi koš bila je gurla u dvorištu Hajduka. Košarkašice su uglavnom trenirale bose, a zabilježeno je i da su im neki dežurni navirivači dobacivali da su "kokošarke".
Košarka se, inače, i drugdje u svijetu prvo igrala s nogometnom loptom, a lopte izrađene isključivo za košarku bile su smeđe boje. To je bila uobičajena boja sve do 1950-ih kada je američki košarkaš i trener Paul Tony Hinkle, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija (kako igračicama, tako i publici), u optjecaj uveo narančastu loptu, koja je i danas standardna.
Na starom Hajdukovom igralištu košarkašice Splita 1945. godine su zaigrale protiv Zadranki u predigri nogometne utakmice između Hajduka i moskovskoga CDK-a, pred tisućama gledatelja i gledateljica. Splićanke su nastupile u sastavu: Zavagni (kapetanica), Carbonini, Kovačić, Gizdavčić, Lučić, Bakić, Matulić i Prkić. Za Zadar su igrale: Kalmeta (kapetanica), Sovitti, Buble, Bajlo, Cocetti, Šimunović, Ćurković i Sakara. Pobjeda je na kraju otišla u Zadar, a Splitu je ostao probuđeni interes za novu igru, koju su malo kasnije organizirano počeli igrati i muškarci.
Krajem 1940-ih odigrana je i prva košarkaška utakmica u Ogulinu. Na igralištu koje se nalazilo na ulazu do tribina sadašnjeg stadiona NK Ogulin, košarkašice Ogulina zaigrale su protiv onih iz Delnica. Zabilježeno je da su se prije utakmice djevojke presvukle u obližnjoj drvarnici, a s te utakmice postoje i dvije fotografije, koje su ujedno i prvi sačuvani foto materijal o košarci u Ogulinu. Tijekom 1949. godine odigrano je više košarkaških utakmica i u ženskoj i u muškoj konkurenciji u Karlovcu, Duga Resi, Rijeci i Gospiću. "Kokošarke" su košarku pronijele po čitavoj zemlji.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
