Bijeg iz Konga Brigittu je izbacio na kolodvor Termini. Ne zna što je Italija. Pita jesu li stanovnici Rima Rimljani. Plaše je bijelci, ali još više Rimljani: za nju, kršćanku koju su školovale časne sestre, Rimljani su oni koji su ubili Isusa Krista. Spava na otvorenom, na betonu, između dva neonska znaka M, rimskog metroa i McDonald’sa, za koje ne zna što znače. Jede otpatke, smrzava se i ima povišenu temperaturu. Grupa Roma, koje ona naziva ‘lažnim bijelcima’, pokušava je silovati; bori se, viče i na kraju ostaje bez svog kovčega i četiri para novih gaćica u koje je investirala dobivenu novčanicu od dvadeset eura. Ne mogu zamisliti što znači biti u istim gaćicama tjednima, mjesecima, piše Melania Gaia Mazzucco: ‘Biti samo bespomoćna vagina.’
‘Ja sam s tobom’, doku-roman s podnaslovom ‘Brigittina priča’, komadić je migrantskog, odnosno izbjegličkog i prognaničkog mikrokozmosa. Brigitte Zebe Ku Phakua broj je u statistici. Žena, Afrikanka, trideset plus, koja ulazi među trinaest posto tražiteljica koje su u Italiji dobile puni status izbjeglica i među petnaest posto onih koje su živjele na ulici kad su predale zahtjev. Brigittu je Melania Mazzucco upoznala u centru Astalli koji financiraju pojedinci, a potporu daju talijanske, evropske i crkvene institucije. Prva ideja je bila kolektivni prikaz izbjeglica koje su pronašle utočište u centru. Priče izbjeglica i prognanika su različite; neke izmišljene, neke proračunate. Među tražiteljima azila su i oni koji izjavljuju da su ubili tetku, iz ništavnih razloga, na osnovu čega traže zaštitu od izručenja u zemlju u kojoj postoji smrtna kazna. U toj ljudskoj struji bila je i majka koja je bježeći iz Konga iza sebe ostavila četvero djece. Odluka je pala na personalizirani portret. Mazzuco je Brigittinu priču zabilježila onako kako joj je ona ispričala. U knjizi su izmijenjena imena samo onih osoba koje nisu uspjeli kontaktirati za dopuštenje da budu spomenute i onih kojima je trebalo zaštititi identitet.
Brigitte je Evropa u nastajanju. O slavi i veličini kontinenta u dvadeset i prvom stoljeću odlučivat će uspješnost uključivanja izbjeglica i prognanika u njegova društva. Doku-roman Melanije Mazzucco pokriva nultu točku tog povijesnog procesa, koji za Brigitte počinje na kolodvoru Termini. Priča o prvim tjednima u Evropi i tjednima provedenima u užasu zatvora u Kongu, udarac su u srce. U nastavku intenzitet i snaga teksta padaju, a stil Mazzucco nije novinarski uvijek najfunkcionalniji. Ali ono važno već je sadržano i proslijeđeno: i umalo da smo ‘Ja sam s tobom’ već usporedili s novinarskim romanima Svetlane Aleksijevič.
Brigittin DNK je očitan. To je DNK pojedinačne sudbine, ali i DNK velikog migrantskog vala. Ta bujica sada ulazi u sve pore Evrope: javne menze, večernje škole, autopraonice, džamije i IT tvrtke. Za deset, dvadeset ili trideset godina bit će zanimljivo vidjeti u što će se ta struja preobličiti, kako će utjecati na preoblikovanje kontinenta. Za deset, dvadeset godina bit će zanimljivo čuti nastavak priče Brigitte Zebe i njezine djece. Tada će i priča o Evropi dobiti svoj zaključak.
