Dva tjedna nakon početka ruske agresije situacija na frontovima još uvijek je neizvjesna. Žestok otpor ukrajinske vojske spriječio je Moskvu u vjerojatnoj namjeri brzog ovladavanja zemljom i instaliranja marionetske vlade u Kijevu. Ruske snage još se uvijek nalaze u vanjskim predgrađima prijestolnice. Nije ostvaren ni čitav niz drugih ciljeva: nije okružen drugi najveći grad Harkov, udaljen svega 40-ak kilometara od ruske granice, nisu osvojeni okruženi Černigov i Sumi, nije pala opkoljena polumilijunska strateški važna azovska luka Mariupolj. Analitičari procjenjuju da su ruske planove osujetile loša logistika i obavještajna priprema. Čini se da je Moskva zamislila da će osvajanje Ukrajine biti izvedeno kao mnogo veća verzija zauzimanja Krima, koji je 2014. pripojen uz minimalan otpor. Prema brojnim izvještajima, posljedica je kaotično, neoprezno i nezaštićeno napredovanje ruskih kolona, od kojih su mnoge uništene u ukrajinskim zasjedama. O logističkim problemima govori i to što se ogroman ruski konvoj sjeverno od Kijeva već danima jedva ili nikako pomiče. Ukoliko je vjerovati analizama, slaba priprema i nemotiviranost uzrok su i niskog morala. U kombinaciji s izuzetno oštrim sankcijama zapada, ovaj razvoj događaja možda objašnjava bitno umjerenije poruke koje zadnjih dana i sati dolaze iz Moskve: glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova tako je danas izjavila da cilj "specijalne vojne operacije" nije smjena režima u Kijevu, nego neutralan status Ukrajine, i da Moskva preferira da se to ostvari – pregovorima. Navodno su i uvjeti za prestanak rata, koje je Vladimir Putin preko izraelskog premijera Naftalija Bennetta poslao Volodomiru Zelenskom, blaži od očekivanih – uz neutralni status, spominju se odricanje od Krima i Donbasa, ali ne i "demilitarizacija" čitave Ukrajine. Istovremeno iz Kijeva dolazi sve više poruka da je Ukrajina spremna odustati od članstva u NATO-u.
Međutim, ruska vojska je unatoč navedenim neuspjesima zadnjih dana ostvarila i znatan napredak, prije svega na jugu. Osim zauzimanja strateški važnog Hersona, Rusi su u predgrađima Mikolajiva, odakle napreduju sjeverozapadno prema Voznesenjsku. Ovladavanje tim gradićem otvorilo bi im prostor za prodor sve do moldavske granice – čime bi Ukrajinu odrezali od pristupa Crnom moru – kao i zaobilaznu rutu za napad na Odesu. Istovremeno, ruska ofenziva od Melitopolja na sjeveroistok prijeti da se spoji s prodorom od istoka prema Izjumu. U Donbasu je u okruženju grad Severodonjeck, a nagađa se da bi uslijed njegovog pada kolabirala ukrajinska obrana istoka zemlje te bi se Ukrajinci morali povući možda čak i sve do Dnjepra. Iako su mediji koncentrirani na stvarne ili navodne ruske gubitke (američke procjene govore o četiri tisuće mrtvih) nema sumnje da su i ukrajinski gubici znatni, a s obzirom na brojčanu i tehničku nadmoć Rusije, moguće je da ukrajinska vojska neće još dugo na svim frontovima moći pružati učinkovit otpor. Analitičari ukazuju i da su ruske snage posljednje dane iskoristile za pregrupiranje i otklanjanje logističkih problema te očekuju još jedan odlučan pokušaj okruživanja i zauzimanja Kijeva. Tome u prilog ide činjenica da su Rusi ovladali Irpinjom na sjeverozapadnom prilazu gradu, kao i znatne ruske snage u Brovariju i Borispilju istočno od Kijeva. Ukratko, Moskva možda još uvijek ima šanse izboriti makar djelomičnu znatnu vojnu pobjedu (politička pobjeda je mnogo dvojbenija, ako ne i nemoguća). Ruska vojska, doduše, očito ima problema sa zauzimanjem velikih gradova, no očekuje se sve jača upotreba nadmoćne artiljerije i avijacije. Ukoliko se ostvare nagađanja da bi Putin – suočen s mogućim neuspjehom operacije kojom je riskirao možda i vlast u Rusiji – mogao udvostručiti ratne napore, tamošnje bi gradove mogla snaći sudbina Groznog u Čečeniji, koji je sravnjen sa zemljom. Mnogo toga ovisi i o tome hoće li ruska ekonomija kolabirati pod sankcijama ili će Moskva unatoč njima uspjeti nastaviti s invazijom. Naredna dva tjedna mogla bi biti ključna za rasplet događaj – makar privremeni, jer primirje ne znači nužno i kraj rata.
