U predigri srpske izborne godine na tamošnjoj medijskoj sceni kao svojevrsni lakmus papir pojavila se nova televizija – Insajder TV. Nekadašanja kultna emisija TV B92, koja se sredinom prošlog desetljeća transformirala u internetski portal, od sredine prosinca počela je emitirati televizijski program kao kablovska televizija. Kuriozitet je to što Insajderov program mogu gledati korisnici svih srpskih telekomunikacijskih operatera, pa i onih najvećih u vlasništvu Telekoma Srbije i United grupe koji godinama bespoštedno ratuju za prevlast na telekomunikacijskom i medijskom tržištu Srbije i regije.
Otkad je Telekom Srbije, kao dioničarsko društvo u većinskom državnom vlasništvu, prije nekoliko godina počeo svoje poslovanje s fiksne i mobilne telefonije snažno jačati i širiti i na internetsko i multimedijalno poslovanje na kojem je dominirala United grupa, njihova se tržišna utakmica progresivno politizirala i prerasla u politički rat. U tom ratu United grupa se predstavlja kao antirežimska i antivučićevska medijska platforma, a Telekom Srbije istovremeno prokazuje kao produženu ruku Vučićevog režima. S druge strane se za United grupu i njezine medije tvrdi da su u službi najbogatijeg srpskog tajkuna Dragana Šolaka i njegovog poslovnog partnera i političkog favorita Dragana Đilasa, aktualnog lidera opozicije.
Zato je pojava Insajder TV-a u ponudi zakrvljenih operatera bila svojevrsno malo čudo jer svrstavanje na jednu ili drugu stranu već neko se vrijeme na medijskoj sceni podrazumijeva. U intervjuu tjedniku Novi Magazin, glavna urednica Insajder TV-a Brankica Stanković, međutim, otkriva da čuda nema: "Mi smo odbili ekskluzivnost i preko Telekoma i preko SBB-a (Šolakove kompanije) iako su nam nuđeni povoljniji uslovi, ali smatrali smo značajnim da budemo na svim provajderima. Meni smeta ta teorija zavere, ne razumem zašto Insajder ne bi bio dostupan svima, zašto i ostali informativni programi nisu dostupni svima, kad i zakon kaže da ono što je u javnom interesu treba da bude svima dostupno? I možda nije pitanje zašto se mi emitujemo i preko Telekoma i preko SBB-a nego zašto se drugi ne emituju."
Publika na koju Insajder ponajprije računa je ona "koja ne želi samo jednu ili samo drugu stranu priče". U raskoljenom srpskom društvu u kojem su se i mediji ukopali u rovove, takav odabir ne sluti na dobro, ali Brankica Stanković nema dileme: "Insajder je izabrao teži put, mi nemamo nikoga iza nas da nas štiti, nemamo moćnu kompaniju ili državu iza leđa. Toga su svesni svi koji ovde rade. To je, s jedne strane dobro, ali sa druge može da bude opasno. Da budem jasna, mi ne želimo podršku ni vlasti, ni opozicije, niti moćnih pojedinaca. Sami smo u svemu ovome i naravno da postoji opasnost da zbog takve pozicije prestanemo da postojimo, ali trudićemo se da radimo bar sto godina i budemo sve veći i veći. To je velika ambicija, ali trudićemo se da je ostvarimo ne obazirući se na to šta kažu jedni ili drugi."
Već u prvim danima emitiranja krenule su prozivke i napadi u kojima se Insajder iz jednog medijskog rova žigoše kao protivnike vlasti, a iz drugog proziva jer "kakva je to nezavisna televizija kad zove u program predstavnike vlasti? I oni dolaze". Brankica Stanković i na to ima odgovor: "Naš posao nije da budemo ni protiv Vučića, ni protiv Đilasa, Jeremića, bilo koga, naš posao je da ukazujemo javnosti na ono što je važno i na ono što nije dobro kako bi bilo poboljšano. Logično je da ćemo se baviti onima koji su na vlasti jer oni kreiraju život, isto kao što smo se bavili i onima koji su bili na vlasti do 2012. I to odlično zna i ova vlast. Nikad se nismo stavljali ni na čiju stranu. Radimo u javnom interesu, bavimo se svim važnim temama, a posebno problemima".
Glavna urednica Insajdera dodaje i da je "ta priča kako pozivanjem u emisije dajemo legitimitet predstavnicima vlasti besmislena, oni imaju legitimitet koji ne zavisi od nas, izabrani su i postavljeni, sviđalo se to nama ili ne, a mi ih zovemo jer treba da odgovore na brojna pitanja; oni su odgovorni i za donošenje i za sprovođenje zakona i brojnih odluka i osim prava imaju i obavezu da govore o svemu tome. Možda je i ovde pravo pitanje zašto ih drugi ne zovu, kao što je i pitanje za predstavnike vlasti zašto ne idu na medije koje ne smatraju prijateljskim?"
I na pitanje: "Postoji li medijska scena u Srbiji danas i, ako je ima, zašto je raspolućena? Imate li utisak da i novinarima odgovara da budu samo u getu?", Brankica Stanković dosljedno odgovara: "Ne, ne postoji medijska scena! I meni to nije normalno. Došli smo dotle zbog lažne novinarske solidarnosti, licemerja i ćutanja. Ja prva neću više da ćutim kad neko od 'naših' iznese neku apsolutno sramnu tezu i nema nikakve veze s profesionalnim novinarstvom, kao što je bio ovaj stav da je degutantno na Insajder televiziju zvati predstavnike vlasti".
Pojava Insajder TV-a zasad sliči Cesarićevoj "maloj voćki poslije kiše". Izborna kampanja u Srbiji samo što nije počela, pa i moćni telekomunikacijski operateri moraju u rukavicama baratati s medijskim sadržajima koje emitiraju. Radikalni potezi i krivi koraci u vrijeme izbora i njih mogu skuplje koštati nego inače. Moraju biti oprezni jer nema sumnje da Telekom Srbije i United grupa nastavljaju rat za korisnike i veći udio na tržištu Srbije, a sve više ga šire i na regionalno, pa i europsko tržište.
Telekom Srbije je na isteku prošle godine od Europske investicijske banke (EIB) dobio kredit od 70 milijuna eura za proširenje 4G i uvođenje 5G mreže u Srbiji, a potpisao je i partnerski ugovor s najvećim europskom telekomunikacijskom kompanijom – britanskim Vodafonom. Iz Telekoma Srbije je saopćeno da će "kredit EIB-a omogućiti da 60 odsto građana Srbije dobije pristup najsavremenijoj 5G mreži i da se pogodnosti 4G mreže prošire tako da budu pristupačne skoro svim građanima", a ugovor o partnerstvu s Vodafonom "omogućiće Telekomu Srbija da iskoristi Vodafonovu vodeću poziciju u domenu digitalizacije potrošačkih proizvoda i ponude servisa" na tržištima Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Podvlačeći crtu pod poslovne rezultate u prošloj godini, generalni direktor Telekoma Srbije Vladimir Lučić u intervjuu Kuriru pohvalio se: "Ova godina nam je bila izuzetno uspešna, po meni najuspešnija u istoriji Telekoma, zato što je Telekom uspeo da završi sve projekte koje je započeo u ovoj transformaciji. Najznačajnija vest ove godine jeste ta da je na tržištu Srbije Telekom postao broj jedan u svim oblastima svog poslovanja, čime je ispravljena nepravda stara 20 godina. Umesto da je Telekom, kao državni operater, krenuo prvi, a da se onda pojavila konkurencija, mi smo bili u situaciji da smo tek 2021. godine uspeli da postanemo broj jedan na tržištu u četiri oblasti telekomunikacionih usluga – internetu i kablovskom provajdingu, te mobilnoj i fiksnoj telefoniji".
Lučić je više nego zadovoljan i prihodima u prošloj godini jer "milijardu evra prihoda ima samo Telekom Srbija, a to čak ni u zlatno vreme nije bilo, kada smo bili profitabilniji i od NIS-a. Sledeće godine ćemo se vratiti na prvu poziciju najprofitabilnijih firmi, ne samo u industriji telekomunikacija nego generalno". Zato pun optimizma poručuje: "Napravili smo tu završnu konsolidaciju svega što smo počeli i sada je dobro što je budućnost izvesna, broj korisnika će nam i dalje rasti. Od polovine godine, kada Premijer liga pređe kod nas, dobićemo sigurno još 20 odsto".
United Grupa je i lani na srpskom telekomunikacijskom tržištu izgubila utrku s Telekomom Srbije. Izgubila je istom metodom kojom je prošlih godina pobjeđivala svoju konkurenciju – akvizicijama i okrupnjavanjem internetskog i multimedijalnog poslovanja. Izgubljeno na srpskom tržištu, United Grupa nastoji nadoknaditi na regionalnom tržištu, pa i na hrvatskom. Zasad nije tako uspješna kao što je skoro dva desetljeća bila uspješna na srpskom tržištu. Osim ako se u uspjeh telekomunikacijske kompanije ne računa da je osnivač i predsjednik Savjetodavnog odbora United Grupe Dragan Šolak upravo postao "novi vlasnik većinskog udjela u engleskom premierligašu Southamptonu".
