Jedan od najistaknutijih srpskih književnika iz Hrvatske Jovan Radulović umro je u Beogradu u 67. godini, nakon duge i teške bolesti. Uvijek vjeran tematici života stanovništva Dalmatinske Zagore, Radulović je pečat svog oštrog književnog i javnog djelovanja udario u zbirci priča ‘Golubnjača’, posvećenoj stradanju u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
Iako je za ‘Golubnjaču’ u Zagrebu dobio nagradu ‘Sedam sekretara SKOJ-a’ za mlade pisce, predstava koja je rađena po njenim motivima bila je zabranjivana s obrazloženjem da potpiruje međunacionalnu mržnju i nameće kolektivnu krivnju. Drama ‘Golubnjača’ ipak je odigrana u Novom Sadu 1982. godine, ali je nakon reagiranja Gradskog komiteta Saveza komunista, zbog osjetljive teme odmah skinuta sa repertoara. Potom je poslužila za dnevnopolitička previranja, podmetanja i obostrane ideološke obračune, koji su uzavreli osamdesetih godina prošlog vijeka.
Radulović je autor scenarija filma ‘Braća po materi’ koji se 1988. godine u režiji Zdravka Šotre, bavio poviješću srpsko-hrvatskih odnosa na dinarskom prostoru tokom Drugog svjetskog rata i u jugoslavenskoj državnoj zajednici uoči samog njenog raspada. Tema života Srba Dalmacije provlači se kroz cijeli Radulovićev opus; od prve pripovijetke ‘Ilinštak’, preko djela ‘Dalje od oltara’, ‘Idealan plac’, ‘Sumnjive sahrane’ te ‘U Islamu Grčkom’ pa sve do, također čuvene TV drame, ‘Vučari Donje i Gornje Polače’.
Radulovićevi posljednji romani ‘Od Ognjene do Blage Marije’ i ‘Prošao život’ predstavljaju svjedočanstava progonstva naroda iz avgusta 1995. godine i nestanka Srba iz rodne mu Dalmacije, ali i ostalih krajeva Hrvatske. U saučešću porodici Jovana Radulovića, ministar kulture i informisanja Vlade Srbije Vladan Vukosavljević napisao je da je ‘Radulović otišao prerano, među svoje velike književne zemljake Matavulja, Ćipika i Desnicu’.
Radulovićeva su djela prevođena na brojne svjetske jezike, između ostalog na engleski, ruski, italijanski, njemački i švedski. Rođen je 1951. godine u Polači kraj Knina. Gimnaziju je završio u Kninu, a 1971. godine odselio se u Beograd gdje je diplomirao književnosti na Filološkom fakultetu. Radio je kao profesor u 14. beogradskoj gimnaziji, bio je urednik BIGZ-a kada je ova izdavačka kuća bila u velikom uzletu i bio je direktor Biblioteke grada Beograda. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su Oktobarska nagrada grada Beograda, Andrićeva nagrada, nagrade ‘Isidora Sekulić’, ‘Bora Stanković’ i ‘Branko Ćopić’.
