Zabačenost, izoliranost samačkih, staračkih domaćinstava po ruralnim sredinama, stvarnost je koja je sveprisutnija u svim krajevima Hrvatske. Svakodnevna potreba starijih i nemoćnih žitelja za odlaskom liječniku u prvu, obližnju ambulantu, u nabavku lijekova i namjernica, za mnoge od njih predstavlja luksuznu potrebu. Dugo već zabačena sela su ostala bez javnog, autobusnog ili kombi prijevoza, što se sa svih nadležnih državnih, županijskih i općinskih razina argumentiralo ekonomskom neopravdanošću.
Po ekonomskoj računici za koju mali broj mještana i mali broj putnika znače nepokrivene troškove javnog prijevoza, linije su ukidane a dislocirana sela su postala primamljiva tržišta za razne taksi prijevoznike. Kad sila boga ne moli i da građani starije životne dobi, koji većinom žive od poljoprivrednih mirovina u iznosu ne većem od 1000 kuna, moraju do liječnika i apoteka, cijene taksi prijevoza kreću se od okruglih 50 pa čak do 250 kuna, ovisno o udaljenosti. Kada se tome doda odlazak specijaliziranom liječniku u županijsku bolnicu, ti iznosi prijevoza duplo skaču gore. Kad neće, oni koji bi trebali - država i javni sektor - iznaći rješenje oko jeftinijeg i pristupačnijeg prijevoza, prazan prostor ostaje udrugama civilnog društva da svojom snalažljivošću i kreativnošću uz pomoć sredstava iz europskih fondova pokušaju osigurati prijevoz.
Tako je Srpsko narodno vijeće pokrenulo projekt pod nazivom ‘Od vrata do vrata’ u okviru kojeg će pružati dostupne prijevozne usluge za dostojanstvenu treću dob. Kroz projekt koji se financira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti oko milion i pol kuna, predviđena je nabava triju novih vozila kojima će se pružati izvaninstitucionalna socijalna usluga prijevoza i pratnje za 120 starijih osoba na području Grada Gline, Grada Benkovca i Općine Donji Lapac. Projekt će se provoditi u partnerstvu s vijećima srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke, Zadarske i Ličko-senjske županije, te sa spomenutim gradovima i općinama, u trajanju od dvije godine.
