Novosti

Politika

Hladnobratovski odnosi

Unatoč općoj besparici, Hrvatska i Srbija mogle bi se znatno naoružati slijedeći diktat moćnih međunarodnih sila

Tcumux49pfz0prgwfxrijzyadh4

Jamac nesigurnosti – raketni sustavi

Nakon što je Hrvatska najavila da će nabaviti balističke rakete dometa 300 i 350 kilometara i lansirne rampe, koje bi trebale stići iz donacije američkih vojnih viškova, iz susjedne Srbije stižu izrazi velike zabrinutosti, dapače zapanjenosti, jer nije jasno što će Hrvatskoj ovako moćno oružje.

Nije to prvi put da bi rashodovana vojna oprema trebala stići u Hrvatsku: oklopna vozila i transporteri s upitnom upotrebljivošću već su godinama u sklopu Remontnog zavoda Oružanih snaga u zagrebačkom Jankomiru. Ipak, premijer Srbije Aleksandar Vučić ekspresno je napisao molbu Amerikancima u kojoj im sugerira da ne isporučuju teško naoružanje velikog dometa Hrvatskoj, jer će u protivnom i Srbija morati zaštititi svoje nebo. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić bio je još eksplicitniji, pa je rekao kako pretpostavlja da hrvatsko oružje može biti upotrijebljeno jedno protiv Srbije. Oglasio se i naš tehnički ministar obrane Ante Kotromanović, koji je poručio Vučiću da ne bude nervozan i da Hrvatska, nedajbože, nema nikakvih neprijateljskih namjera prema susjedima. No istovremeno je podigao tenzije izjavom da se ‘1991. nitko nije bunio što je jaka JNA napala malu, slabu hrvatsku vojsku’. Vratile su se tako dvije državice na uobičajeno folklorno pitanje: Gdje si bio i što si radio devedes’prve? No stvar je mnogo ozbiljnija.

Vojni analitičar Igor Tabak kaže da je najavljena nabavka balističkih raketa još u sferi daleke budućnosti i na razini spekulacija, jer je zasad samo riječ o željama. ‘Poput Srbije’, kaže on, ‘i Hrvatska već godinama u sveopćoj besparici i krahu vojne industrije slabo ili nikako ulaže u vojnu opremu, konkretno u ono što se naziva teškim naoružanjem.’ No Hrvatska je, dodaje Tabak, članica NATO-a, a ta organizacija ne može dopustiti da jedna njezina članica bude puko lovačko društvo, pa treba imati i minimum vatrene moći, odnosno teškog naoružanja.

- Kao što iz Zagreba takvim naoružanjem možete gađati Salzburg ili s Visa dio Italije, tako i ostale europske zemlje imaju velike, čak interkontinentalne domete naoružanja, pa nitko ne histerizira. Naravno da se i Srbija u okviru svog proračuna i internih potreba može vojno opremiti - kaže Tabak.

Do čega će ovakva militantna logika dovesti posve je izvjesno. U susjedstvu su već u akciji: ruski vicepremijer Dmitrij Rogozin izjavio je u Beogradu nakon sastanka s Vučićem da će Rusija razmotriti poziv Srbije kao vojno neutralne države za isporuku naoružanja i sustava protuzračne obrane (PZO) S-300, dakle oružja ‘neofenzivnog karaktera, koje će služiti za obranu zemlje’.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više