Dok traje neizvjesnost oko vjerojatnog stečaja riječkog 3. maja, pulski škver već nekoliko tjedana obitava kao činjenica samo između dviju specifičnih fantazija. A temeljito ispražnjen od radnika, novogradnji, planova i smisla. Prva se maštovita pojava tiče Kineza i njihova kronično neproničnog interesa za hrvatsku brodogradnju, prometnu infrastrukturu, nogomet i vina, te zgrade bivših političkih škola.

Ministar gospodarstva Darko Horvat tako je upravo izjavio da ćemo svejedno dodatno pričekati na njihovo izjašnjavanje oko Uljanika, baš kao što se o tome govorilo i prošlog mjeseca. Imaju vremena koliko im srcu drago, jer znaju da Hrvatska nema više nikakav plan B za tu priču. Ili ga nekim slučajem ipak ima, kao što bi se moglo pokazati. Jer isti ministar izjavio je ovih dana da se za ulazak u pulsko brodogradilište opet zanima Danko Končar. I da mu se javio – Končar njemu – i da će idući tjedan održati sastanak s njim.

A sve to nakon što je taj bjelosvjetski rudni magnat lani naglavačke ispao iz svih kombinacija, jer ga je čak i Europska komisija proglasila nepouzdanim partnerom. U međuvremenu je sve gore i njegovu Brodotrogiru, gdje je nedavno Končar jednostrano raskinuo kolektivni ugovor s radnicima. To je naime ta druga fantazmagorična pojavnost nekog budućeg Uljanika: šansa da ga spasi netko tko je već odbijen kao dubiozan.

Ali ni Končar ne bi bio taj Končar kad ne bi jako dobro znao ono što su odmah uočili Kinezi, ono što ćemo jednog dana shvatiti svi mi, ono što se naprosto nameće iako nije popularno za intenzivno javno isticanje. Uljanik je sad najizloženiji, najjeftiniji, najdostupniji. Sad kad su svi digli ruke od njega, i kad se više ne čine tako nedosežne sve te njegove nekretnine na koje je Končar bio otvoreno bacio oko, onako turističko-poduzetnički.

Luđa od svega toga bila bi samo vijest da su se opisane dvije prikaze nad Uljanikom spojile u jednu. Ne mora ništa značiti, no moglo bi ostati upamćeno kako smo se sredinom prošlog mjeseca umalo suočili s Dankom Končarom na sudu, jer nas je tužio za jedan članak u Novostima. Ipak se nismo sreli, nažalost, nije se pojavio. Njegova odvjetnica ispričala ga je riječima da je morao iznenada otputovati poslovno u Kinu.