U govoru koji je održao nakon što je u Narodnoj skupštini Srbije položio zakletvu na početku svog drugog predsjedničkog mandata, Aleksandar Vučić najavio je da će nova srpska vlada biti izabrana do kraja srpnja. Brže formiranje nove vlade Vučić je najavio unatoč prognozama da će s njezinim ustoličenjem otezati do jeseni kako bi Srbija imala opravdanje da aktualna vlada u tehničkom mandatu ne može donositi sankcije Rusiji. Ovih dana je i specijalni američki izaslanik za zapadni Balkan Gabriel Escobar izjavio da SAD očekuje da će se Srbija nakon izbora nove vlade priključiti sankcijama koje je Europska unija uvela Rusiji.
No Vučić smatra da buduća vlada ima prečeg posla od igranja političkih igara oko uvođenja sankcija Rusiji, a jedan od prioriteta bit će joj "bavljenje predstojećom zimom i snabdevanje Srbije energentima". "Situacija je alarmantna i važno je da u najkraćem roku formiramo vladu, da se posvetimo tome, da izdvojimo veliki novac i obezbedimo sigurnost građana tokom zime", pojasnio je.
Vučić je u govoru tek usput spominjao uvođenje sankcije Rusiji. Već neko vrijeme, međutim, govori da Srbija do daljnjega neće sankcionirati Rusiju zbog rata u Ukrajini, iako je osudila rusku agresiju i njezino kršenje ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Pritom i od Zapada i od Istoka očekuje razumijevanje za specifičnu poziciju Srbije u kojoj se politički opredijelila za pristupanje u članstvo Europske unije uz istovremeno očuvanje dobrih odnosa s Rusijom. Premda je ekonomski višestruko ovisnija o Europskoj uniji, Srbija bi se bez ruske nafte i plina našla u bezizlaznoj situaciji jer bi njezin energetski sektor kolabirao, a i petrokemija i proizvodnja hrane ne bi puno bolje prošli. Čitava srpska ekonomija zapravo bi se opet urušila nakon što je jedva opet stala na noge, oporavljajući se od propadanja koje je gotovo kontinuirano trajalo dva desetljeća, od kraja prošlog do početka ovog stoljeća.
Vučićeva najava da će Vlada Srbije biti formirana do kraja srpnja sugerira zaključak da je i iz Europske unije i iz Rusije dobio signale da će tolerirati specifičnu poziciju Srbije i da se ne treba skrivati iza tehničkih mandata parlamenta i vlade. Bruxelles je usvajanjem šestog paketa sankcija Rusiji, kojim se od početka sljedeće godine uvodi zabrana uvoza ruske nafte, pokazao da itekako vodi računa o specifičnim pozicijama pojedinih svojih članica, jer je Mađarskoj, Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj dopustio da rusku naftu i dalje, barem do kraja sljedeće godine, dopremaju naftovodom Družba preko Ukrajine, pa bi drukčiji pristup prema Srbiji bio shvaćen kao političko iživljavanje na zemlji kandidatkinji za članstvo. Rusija je istovremeno sa Srbijom postigla načelni dogovor o sklapanju novog trogodišnjeg plinskog ugovora kojim se obavezala srpskoj privredi i stanovništvu isporučivati 2,2 milijarde kubnih metara plina po povlaštenoj cijeni koja će se formirati na temelju 100-postotne naftne formule, kojom se jamči puno niža cijena od aktualne na plinskom tržištu, ali i izbjegavaju njezine skokovite promjene i cjenovni udari preko noći. Dodatnih 800 tisuća kubika plina koji su joj potrebni, Srbija će iz Rusije dobiti po komercijalnijoj cijeni koju će dogovoriti u pregovorima s Gazpromom.
Povike na Srbiju koje su od dijela članica Europske unije stigle nakon što su u prošlu nedjelju Vučić i Putin objavili da su postigli načelni dogovor o sklapanju novog srpsko-ruskog plinskog ugovora, kao i proglašavanje Srbije ruskim trojanskim konjem u dvorištu Europe, puko je treniranje strogoće jer ruženje i prokazivanje Srbije traje istovremeno dok nemali broj članica Unije uredno konzumira ruski plin na temelju ugovora koje su sklopile s ruskim Gazpromom, pa i po cijenama i uvjetima povoljnijim od onih koje je dobila Srbija. Lani je, primjerice, Srbija na temelju ugovora koji je upravo istekao tisuću kubnih metara plina plaćala 270 dolara, Njemačka 230 dolara, a Turska 210 dolara. Mađarska je koncem prošle godine s Rusijom zaključila povoljniji petnaestogodišnji plinski ugovor i nitko je ne tjera da ga poništi i prekine uvoziti ruski plin, iako ga troši u puno većim količinama nego Srbija. Čak i Hrvatska i dalje iz Rusije uvozi 600 tisuća kubnih metara plina godišnje i nikome ne pada na pamet da Prvom plinarskom društvu kao uvozniku zabrani njegov uvoz, iako odnedavno u Hrvatsku on stiže i preko Srbije, protiv koje se pak iz Zagreba vodi medijska hajka zbog nastavka energetske suradnje s Rusijom.
Šesti europski paket sankcija Rusiji i zabrana uvoza ruske nafte preko europskih luka dodatno pokazuje da će Srbija htjela-ne htjela sankcionirati Rusiju biti prinuđena supstituirati rusku naftu u ritmu u kojem će to činiti članice Unije, prije svega u ritmu Mađarske i Hrvatske jer ih sada može dobavljati uglavnom preko njihovih teritorija. Kad ruska nafta prestane teći Janafom i srpske rafinerije ostat će bez nje, osim ako i do Janafa ne stigne prošvercana pod tuđim imenom. Isto će se dogoditi i s ruskim plinom kad i ako EU zabrani njegov uvoz preko teritorija svojih članica jer bi u tom slučaju on prestao stizati u Srbiju preko Mađarske i Bugarske. Zato Vučić i drugi srpski čelnici ne mogu staviti ruku u vatru kad tvrde da neće uvoditi sankcije Rusiji jer će to morati učiniti zato što bez pomoći Europske unije neće moći dobavljati zamjenske energente ako voljom drugih ostanu bez ruskih. U tom bi slučaju morali guknuti da prihvaćaju briselske uvjete o sankcioniranju Rusije jer će se Srbija umjesto ovisnika o ruskim energentima pretvoriti u ovisnika o nafti i plinu koji kolaju teritorijem Europske unije.
Objavljujući da je s Putinom dogovorio ključne gabarite novog srpsko-ruskog plinskog ugovora, Vučić je otkrio da bi Srbija po njemu u ovom trenutku tisuću kubika plina plaćala između 310 i 408 dolara, ali ta se cijena odmah nakon usvajanja šestog paketa europskih sankcija vjerojatno promijenila jer je i burzovna cijena nafte odmah poskočila. To će se i u budućnosti događati ako rat u Ukrajini potraje, a Europska unija nastavi sankcijama lomiti Rusiju i tjerati je da digne ruke od Ukrajine. U tom slučaju i ruski će plin u jednom trenutku postati preskup Srbiji bez obzira na povlaštenu cijenu koju je ugovorila s Rusijom. Europska unija dosad nije uspjela političkim pritiscima uvjeriti Srbiju da se odrekne suradnje s Rusijom, ali ekonomskim pritiscima posredno je već sada gura prema odvikavanju od ruskih energenata. O Bruxellesu, a ne o Beogradu, ovisi kada će Srbija ostati bez ruskih energenata, bez obzira na to hoće li se ili neće uskladiti s europskom politikom sankcija. Ekonomski pritisci Europske unije tjeraju Srbiju da što prije konstituira novi parlament i formira vladu jer više nije pitanje hoće li uvoditi sankcije Rusiji, nego kako će spašavati vlastitu energetsku kožu.
