Današnja Glina svoj urbani razvoj duguje nekadašnjoj glinskoj vojnoj utvrdi, koju je od 1735. do 1736. godine gradio Felix du Portal de Manteau, francuski arhitekt u službi austrijskog cara. Dana 4. rujna 1737. godine, u novoizgrađenoj utvrdi održana je sjednica Sabora, koju je sazvao tadašnji hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban Josip Esterházy. Tom prilikom raspravljana su aktualna vojno-politička pitanja i doneseni brojni zaključci vezani uz Vojnu krajinu i novi austrijsko-turski rat, koji je bio u punom jeku.
Potaknut ovim povijesnim događajem, Grad Glina organizirao je 29. studenog 2017. godine svečano obilježavanje 280. godišnjice zasjedanja Sabora u Glini. Pokrovitelj svečanog obilježavanja bio je Hrvatski Sabor, a svečanost je održana u tzv. Hrvatskom domu u Glini. Svečani program odvijao se u tri dijela. Prvo je otvorena izložba ‘Povijest Gline’, koju je pripremio Interpretacijski centar baštine Banovine, zatim je o značaju i povijesnom kontekstu sjednice Sabora u Glini 1737. godine predavanje održala dr. Kristina Milković s Hrvatskih studija u Zagrebu, nakon čega je program zaključen koncertom Hrvatskog pjevačkog društva Slavulj iz Petrinje. Radilo se o plemićko-staleškom saboru koji ima malo veze s današnjom parlamentarnom demokracijom.
Za svoje tvrdnje organizatori izložbe nisu pružili nikakve dokaze. Akademska literatura uvjerljivo demantira njihove navode
Premda je riječ o manifestaciji u koju je uložen značajan organizacijski i profesionalni trud, najspornijom se pokazala izložba o povijesti Gline, posebno onaj dio koji problematizira građevinu u kojoj je održana sjednica Sabora. Tako se na jednom od panoa našao suvremeni crtež uz popratni tekst, koji posjetiteljima nudi podatak da je upravo ta zidana građevina od kamena ‘Glinska sabornica’ iz 1737. godine. Za ove svoje tvrdnje organizatori izložbe nisu pružili nikakve dokaze. Štoviše, akademska literatura uvjerljivo demantira njihove navode.
Kao prvo, dosadašnjim istraživanjima nije dokazano u kojem je objektu održana sjednica Sabora, niti kako je objekt izgledao. I drugo, čini se da organizatori nisu čitali monografiju povjesničara Milana Kruheka ‘Stari glinski gradovi i utvrde’ (Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb 1987), u kojoj je autor istraživao banske spise i citirao poseban popis građevnog materijala iz 1736. godine. Iz tog popisa ‘vidljivo je da je najveći dio građe od koje su građeni glinska utvrda i novi vojni objekti u njoj činilo drvo’. Kruhek piše i ovo: ‘Najviše je posla bilo za tesare, najvjerojatnije zato što se grade stambeni i drugi vojsci potrebni objekti, a oni su tada svi odreda bili građeni od drveta’. Vrijedi još dodati da je prvi čvrsto građeni i suhi objekt unutar utvrde izgrađen 1742. godine, čime je riješen problem čuvanja baruta i municije glinske kapetanije, koja će nakon 1745. godine prerasti u Prvu bansku pukovniju sa sjedištem u Glini.
Međutim, organizatori izložbe u nečem su ipak u pravu. Njihov suvremeni crtež zaista prikazuje zidani objekt, koji je prema karti Ratnog arhiva u Beču podignut 1750. godine. Prema karti iz 1821. godine, riječ je o staji (Stallung), koja je nakon 1863. pretvorena u magazin za uniforme (Monturs-magazin). Poslije razvojačenja Vojne krajine 1881. godine, ova zidana građevina preuređena je u zatvor Kotarskog suda u Glini. Za vrijeme zločinačke NDH, u toj zgradi bili su 11. i 12. svibnja 1941. godine zatvoreni i mučeni glinski Srbi, koji su ubijeni u masovnoj ustaškoj likvidaciji u noći 13. svibnja 1941. u selu Prekopa nedaleko Gline, njih oko 400. Premda je zgrada zatvora srušena 1965. godine, ona je i dalje prisutna u kolektivnoj memoriji glinskih Srba. Konačno, tvrdnja organizatora da ‘fotografija zgrade ne postoji’ također ne stoji - slikovni prilozi uz ovaj tekst uvjerljivo demantiraju i tu tvrdnju.
