Novosti

Politika

Farsa od suđenja

Beogradsko suđenje za zločine u Srebrenici, koji u optužnici nisu bili ni kvalifikovani kao genocid, raspada se zbog stalnog odlaganja, neaktivnosti tužilaštva i odustajanja zaštićenih svjedoka uslijed prijetnji koje dobivaju

Vtlv2471rqgi510v335dzlwp2tl

Optuženi su za smrt 1313 Bošnjaka (foto Armin Durgul/PIXSELL)

Prije godinu i pol dana, u tekstu pod naslovom ‘Ratni zločin umesto genocida’, najavili smo u Novostima početak najznačajnijeg suđenja za ratne zločine pred Višim sudom u Beogradu, najznačajnijeg jer se radi o Srebrenici. Osmorica pripadnika Specijalne brigade Vojske Republike Srpske optužena su za smrt 1313 Bošnjaka koji su pronađeni na nekoliko lokacija na području Bosne i Hercegovine (Glogova, Ravnice, Hangar Kravica, Zeleni Jadar, Zalazje, Pusmulići, Blječeva i Budak). Sama optužnica nije kvalifikovala ovaj zločin kao genocid, ali to nakon godinu i pol dana ničega gotovo da više nije ni važno.

Prvo je suđenje odlagano jer se odbrana žalila što joj nije dostavljen spisak zaštićenih svjedoka. Zatim je sve opet odloženo jer Tužilaštvo za ratne zločine nije imalo svog prvog čovjeka, a kad je to sve riješeno i kad je na čelo Tužilaštva došla Snežana Stanojković, morala je pisati novu optužnicu. Na kraju, pribjeglo se i konačnom rešenju – na svakom od prethodnih pet ročišta (a ako računamo da su zakazivana po dva dana zaredom, moglo bi se reći i da ih je bilo deset) po jedan od optuženih nije se pojavljivao. Dovoljno, čak i bez medicinske dokumentacije, da sutkinja koja vodi proces odloži saslušanja jer se nisu stvorile pretpostavke. A onda se desio i maj prošle godine, kad je jedan od osmorice optuženih, Dragomir Parović, priznao krivicu, a usput je i ostale prozvao za zločine. Od tog trenutka do danas Parović se više nije pojavljivao. Zakazivana su ročišta, u posljednja dva mjeseca čak tri, a kako je njegov advokat objasnio, Parović je pokušao samoubistvo tako što je prerezao sebi vene i od tada se nalazi u psihijatrijskoj ustanovi.

- Ovo je farsa od suđenja - rekao nam je nakon posljednjeg propalog saslušanja Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH, te naglasio da su se od Parovićevog priznanja i Sud i Tužilaštvo uključili u odbranu optuženih ‘sa ciljem da se ovaj postupak oduži i da izgubi smisao’.

- Ovo je već treće ročište kako Parović nedostaje. Tužilaštvo nije pokrenulo niti jednu inicijativu, iako smo mi još prošli put tražili da razdvoje postupak jer njega nema, niti će dolaziti. Očito je da će biti proglašen neuračunljivim. Tužilaštvo očito ne želi pokrenuti bilo kakvo pitanje. Razvlači se, i mi više ne vidimo smisla da dolazimo i da ovaj postupak traje ovako kako traje - dodaje Tahirović.

Na tom posljednjem neodržanom saslušanju sutkinja je po treći put pitala da li Tužilaštvo ima neki prijedlog, nakon što je konstatovano opet izuzeće Parovića, a Miroljub Vitorović, koji uz Bruna Vekarića čini tandem Tužilaštva za ratne zločine, samo je mirno rekao da nemaju nikakav prijedlog. I tako treći put zaredom.

Novost u ovom slučaju je odustajanje jednog od zaštićenih svjedoka. Svjedok koji je predstavljen kao broj 301 naveo je da je zbog bolesti koja je nastala uslijed prijetnji zbog odluke da svjedoči, a među onima koji su mu prijetili navode se i pojedini advokati, morao da se povuče.

- Mi već duže vrijeme imamo informaciju da se vrši užasan pritisak na trojicu zaštićenih svjedoka pod pseudonimima. Znali smo da će ovaj odustati. Čuli smo da postoji informacija da neki od advokata vrše pritisak. Pretpostavljamo da su to advokati odbrane - skeptičan je Tahirović.

Uvjeren je da se, kad dođe vrijeme, niko od zaštićenih svjedoka neće pojaviti na suđenju zbog pritiska koji se na njih vrši. I sjetimo se opet našeg teksta koji spominjemo na početku ove priče. Tada smo čak pozvali Tužilaštvo da ubrza proces kako do sličnog scenarija ne bi došlo, prisjećajući se kako je to radio Ramuš Haradinaj, ali i kako je svjedok zločina srpskih snaga na Kosovu izbačen iz programa zaštite svjedoka nakon tvrdnje da zaštićene svjedoke štite isti oni koji su te zločine činili.

- Mislim da se ovo namjerno radi - započinje nam svoju ispovijest Kada Hotić iz udruženja Majke enklave Srebrenica i Žepa.

- Ako znaju da nemaju sve elemente koji su im potrebni za proces, što ga zakazuju? Zašto su izašli danas na sud? Znali su da nema tog čovjeka. Ne mogu da vjerujem da tužioci sa sudijama nemaju kontakta. Nisu oni odvojeni - razočarano kaže Kada Hotić, pa pita ključnu stvar.

- Zašto se sudi ovim ljudima u Srbiji kad su oni iz Bosne? Oni su tamo počinili zločin. Zašto njih Srbija štiti? Što Srbija uopšte ima da se miješa u Bosnu kad kobajagi, na procesu po tužbi BiH protiv Srbije, Srbija nije učestvovala ni u kakvom zločinu. Šta se Srbija uopšte miješa u proces suđenja u BiH? Zašto grli one koji su osumnjičeni za zločin? Zašto ih štiti, zašto ih ne isporuči? Koliko god smatramo da su sudovi nezavisni, mi se varamo. Sud je u vladavini politike - zaključuje Kada Hotić.

Osvrnula se i na rad tužilaca za koje misli da ne žele da rade svoj posao kako treba.

- Da li otežu, da vrijeme prođe i da se svi umorimo, da se to pusti kraju? Pa ovi ljudi nisu za malo optuženi. Identifikovano je u Kravici 1313 osoba. DNA analizom, a možda ima i onih koji se nisu mogli identifikovati. Među njima i moj brat, kome je glava odsječena i smrskane mu karlične kosti. Ni na jednoj kosti nema traga od metka. Očekivala sam neku pravdu, da će i ta Srbija, ako već nije učestvovala u ratu, makar procesuirati ono što je pobjeglo, ako već neće da ih vrati. Očekivala sam da će im suditi. A neće, bogami. Ovaj sud je sramota. Prije svega bi trebao biti sramota Srbije. Nije mi jasno da ova država plaća te ljude, taj sud. Kakva je to pravda? - pita se Kada Hotić na kraju, dodajući ipak da će i dalje dolaziti na suđenje.

- Mene nije sramota dolaziti, a oni neka se stide - zaključuje.

Naredno saslušanje zakazano je za 20. jula. Već je izvjesno da će i ovoga puta biti bez Dragomira Parovića, a veliko je pitanje i šta će biti sa preostalim zaštićenim svjedocima. Advokati njihova imena znaju. Tražili su ih na početku ove priče. To znači da ih znaju i ostali koje to zanima, a to opet znači da ih niko od prijetnji i pritisaka ne štiti. Pa ne bi bilo čudno ako bi odustali od svjedočenja. A kad svjedoka više ne bude, onda nema ni slučaja.

Sjetimo se na kraju opet odgovora tužioca Bruna Vekarića na naše pitanje zašto ovaj slučaj nije okarakterisan kao genocid: ‘Genocid je teško dokaziv i on se dokazuje na znatno višem komandnom nivou nego što je ovaj. Procena Tužilaštva je da ovaj slučaj kvalifikujemo kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva. I u Sarajevu je malo presuda za genocid. Srebrenica nije nešto na čemu bismo eksperimentisali. Ovo je izvesno i s obzirom na nivo odgovornosti ovo je adekvatno.’

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više