Ovo je djelo pisano energijom kakvu je danas teško naći, rečeno je na predstavljanju knjige Đorđa Matića ‘Historija i savremenici’ u Središnjoj biblioteci SKD-a Prosvjeta u Zagrebu. To Prosvjetino izdanje donosi mnogobrojne eseje i oglede o ličnostima važnima za srpsku kulturu: od onih o Dositeju Obradoviću, Petru Petroviću Njegošu, Vuku Karadžiću, Đuri Daničiću i Branku Radičeviću pa do onih o Bogdanu Bogdanoviću, Matiji Bećkoviću, Stevanu Mokranjcu i Vladislavu Petkoviću Disu. Obrađeni su i ključni povijesni događaji, poput npr. Sarajevskog atentata.
- Marić je neobičan čovjek koji surađuje s vremenom i s Prosvjetom i iz čijih tekstova izvire neodoljiva energija - rekao je Čedomir Višnjić, istaknuvši da su oni ponajprije pisani za one s boljim predznanjem, iako će svojom strastvenošću i polemičnošću privući širi krug čitatelja koji se žele bolje uputiti u obrađene teme. Posebno je pohvalio eseje o Vuku Karadžiću i guslaru Filipu Višnjiću kao tvorcima najdražih srpskih mitova.
Ovo je artefakt i literarni događaj, nadovezao se na Višnjića Tomislav Brlek sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta: Dojam je da se na svim tekstovima mnogo radilo i da svi imaju informativnu vrijednost - rekao je. Sam je autor svoju knjigu okarakterizirao kao esejističku, ali s osobnim pristupom.
- Knjiga je metafora proteklih 25 godina, a mene stari pa i zaboravljeni autori uzbuđuju više od suvremenih, jer su širega vidokruga i mudriji – kazao je Matić. Iako ga nervira što nacionalisti Njegoša svojataju kao amblem ne ulazeći u sadržaj njegovih djela, kaže da je revidirao svoj odnos prema crnogorskom književniku i vladici, ali i dalje ‘Gorski vijenac’ smatra čuvenom poetskom knjigom.
U raspravi koja je uslijedila govorilo se o teroru provedenom nad jezicima naroda bivše Jugoslavije, pa podsjetilo da se u Srbiji nije događalo toliko ‘čišćenje jezika’ kao u Hrvatskoj. Upozorilo se i na kritičan Matićev odnos prema Titu, promatranom kroz prizmu Milovana Đilasa. Zaključno, sudionici rasprave, koju je moderirao Saša Kosanović, složili su se da je današnja srpska kultura mahom u znaku folklora i turbofolka, što bi svakako valjalo promijeniti.
