Srpsko narodno vijeće i Čedomir Višnjić, istraživač iz Arhiva Srba, osmislili su edukativnu kartu Srba u Hrvatskoj na kojoj su izabrana važna mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj: ličnosti, institucije, pokreti i događaji. Interaktivna karta će uskoro biti dostupna javnosti, a trenutno se čeka na odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja kako bi bila uvrštena kao školski materijal za učenike i učenice koji pohađaju jedan od manjinskih modela u obrazovanju.
Čedomir Višnjić, autor ovog vodiča koji je zadnjih 30 godina rada posvetio istraživanju prečanskih Srba, objasnio je kako je odabrano više od 120 odrednica koje ipak nisu konačne. Naveo je da nisu jednako istraženi svi vremenski periodi, regije i struke, pa tako znamo dovoljno o piscima i slikarima srpskog porijekla, ali ne i o liječnicima, inžinjerima ili arhitektima.
- Ne znamo ni imena stotine oficira iz Austrougarske monarhije. Trebalo je na nivou današnjeg znanja, s današnjim vrijednosnim sistemom, izvaditi ona najbolje. Na karti su upisana simbolična mjesta koja idu u gornji identitetski sloj i znače svima, kao što su stradanja u Jasenovcu i Gudovcu. Međutim, svatko će prema struci i regiji reći da nešto fali - objašnjava Višnjić.
U predgovoru karte stoji da ona obuhvaća samo najkrupnije činjenice na dosegnutom nivou istraženosti pojedinih područja, koji je izrazito neujednačen. "Dva najrazvedenija kompleksa - objekti Srpske pravoslavne crkve (manastiri, crkve i kapele), njih oko 500, i izabrani spomenici antifašističke borbe - zahtijevaju poseban prikaz na detaljnijim kartama, po pojedinim regijama i episkopijama. U taj red idu i sve tradicije i ličnosti lokalnog i regionalnog značaja."
Na pitanje o pristupu i metodi upisivanja određenih imena i mjesta, Višnjić kaže da se više polazilo od pojmova nego od lokaliteta. Primjerice, na karti je upisan Slavonski Brod kao rodno mjesto pjesnika Branka Radičevića, iako je to biografska slučajnost. Isto tako, prozaist Veljko Milićević smješten je u rodno selo Čaglić, s time što je većinu svog književnog rada proveo u Beogradu.
- Kada su najveći gradovi u pitanju razmišljalo se šire. Gledali smo što je Zagreb dao. Tu je Hrvatski sabor zbog nekih važnih odluka, HAZU je tu zbog najvećih ćiriličnih zbirki. Uspjeli smo da karta bude puna, da pokažemo da smo od Baranje do Dubrovnika postojali na istom vrhunskom nivou kulturnog rada. Srba je bilo svuda, a ta zajednica, nikad razgraničena, ni sa jednim vlastitim gradskim središtem, uspjela je stvoriti nešto veliko - govori Višnjić.
Od vremenskih perioda koji su obuhvaćeni na karti, polazilo se od velikih seoba pa do današnjih dana. Manjkavost ove karte leži u činjenici da nisu zastupljene značajne žene koje su zadužile srpsku kulturu ili određenu struku. Žene generalno nisu zabilježene kao pokretačice promjene zbog vjekovnog patrijarhalnog narativa. Višnjić to objašnjava historijskom činjenicom da je krajiško društvo doslovno živjelo na radu žena jer su one pokrivale sve zamislive i nezamislive poslove. U uputi za čitanje karte, Višnjić navodi da taj patrijahalni i slabi građanski sloj "nije svojim kćerima stvorio mnogo prilika za stvaralaštvo."
