Novosti

Društvo

"Dvadeset Prajdova zajedno u drugarstvu i otporu"

Povodom 20. Povorke ponosa, koja će se održati u subotu u Zagrebu, Organizacijski odbor objavio je proglas podsjećajući na prvi Prajd kada su, kako kažu, izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi

Large zagrebpride fb event fin  2

Povodom 20. Povorke ponosa LGBTIQ zajednice, osoba i duginih obitelji, koja će se održati u subotu u 14 sati ispred muzeja Mimara, Organizacijski odbor objavio je proglas nazvan "Dvadeset Prajdova zajedno u drugarstvu i otporu" u kojem ističu da se već dva desetljeća bore za društvo ravnopravnosti, prihvaćanja, jednakosti svih seksualnih i rodnih identiteta te oblika obitelji i zajedništva te da će nastaviti marširati - zauvijek.

Proglas donosimo u cijelosti:

"Mi – transrodne, interspolne, nebinarne, rodno varijantne, aseksualne, panseksualne, biseksualne i kvir osobe, gejevi i lezbijke – 29. lipnja 2002. godine iskorakom kontra predrasuda, uzdignute glave koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava. Toga smo dana, prvim hrvatskim prajdom, izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi. Od tada više nismo vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje!

Od te 2002. godine odlučno, zajedno u drugarstvu i solidarnosti, pružamo otpor heteroseksizmu, patrijarhatu, političkom i uličnom fašizmu, nasilju, mržnji i diskriminaciji. Borimo se već dva desetljeća za društvo ravnopravnosti, društvo prihvaćanja, društvo jednakosti svih seksualnih i rodnih identiteta, svih oblika obitelji i zajedništva.

Naših dvadeset prajdova proširilo je prostore slobode za LGBTIQ zajednicu. Ali i mnogo više od toga. Naših dvadeset prajdova učinili su naš grad i našu Republiku boljim, demokratičnijim, radosnijim mjestom za život svih građanki i građana. Šireći prostore naše slobode, učinile smo slobodnijim čitavo društvo.

I dok je LGBTIQ zajednica postala snažan, odgovoran i samosvjestan dio naše zemlje, naše borbe nisu završene, naš Ustav i zakoni još uvijek nas ne uključuju potpuno i pravedno, naše ulice i trgovi još uvijek nisu slobodni od mržnje. I danas nas vrebaju nasilnici i hulje što svoju izgubljenu moć pokušavaju vratiti preko naših leđa. Čoporativno gmižu po marginama parlamenta, društvenim mrežama i u sjenama gradskih parkova. Ali ovo više nije svijet prepušten njima na milost i nemilost i više nikada to neće biti.

Danas se čak i u nekim našim krugovima javljaju petokolonaške transfobne demagoginje i redikuli. Ali ovo nije njihovih dvadeset godina i nitko od njih neće doživjeti dan kad će se naša zajednica odreći svojih nebinarnih i trans sestara i braće.

Ovo je dvadeset godina LGBTIQ zajednice koja se udružena snagom drugarstva i solidarnosti izborila za slobode i prava koja danas uživamo. Za vidljivost u javnosti i na sudjelovanje u političkom, kulturnom i društvenom životu, za pravo na slobodu okupljanja lišenu prijetnji i nasilja, za zabranu diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja, za kažnjavanje zločina iz mržnje, za promjenu oznake spola i pravo na život u svom rodnom identitetu, za životno partnerstvo, za obiteljski život, za partnersku skrb, za pravo na udomljavanje. Ovo je naših dvadeset prajdova!

Ponosni smo na sve naše saveznice i saveznike: na zdravstvene radnice i radnike, odvjetnice i odvjetnike, zagovarateljice, političarke i političare, sveučilištarce, na sve one koji su nam u proteklih dvadeset godina pomagali da se osjećamo dobrodošlo u prostorima kojih smo se bojali jer su nekoć služili našem progonu i kažnjavanju, na sve one koje su stale uz nas kada su nas vrijeđali i tukli, na sve one koje su vodile pravne bitke pred arogantnim institucijama, na sve one koji su nam pomagali da imamo prilagođenu zdravstvenu skrb bez praznovjernog moraliziranja i na sve one koje su se u školama i fakultetima borile protiv svakog fundamentalističkog šarlatanstva.

Ponosne smo na naše kolegice i kolege koji su nam čuvali leđa kad nam je prijetila homofobija i transfobija na radnom mjestu. Ponosni smo na one članice i članove naših obitelji koji su u teškim trenucima zanemarili pritisak okoline i pokazali da je jedina istinska obiteljska vrijednost bezuvjetno prihvaćanje.

A najviše od svega ponosne smo na nas, cijelu našu zajednicu, sve kvir osobe ove zemlje. Ne samo jer smo unatoč brojnim preprekama osigurali kontinuitet povorke, već jer živimo uzdignutih glava, hrabro, solidarno, potpuno. Ponosne smo na svu našu omladinu koja iskreno i otvoreno živi svoje kvir živote; na sve naše filmašice i filmaše, književnike i književnice, sve naše dizajnerice i dizajnere, plesačice i plesače, sve naše kreativke i kreativce koji stvaraju subverzivnu i angažiranu kvir umjetnost; na sve naše novinarke i novinare koji kvir temama pristupaju empatično i obaviješteno; na sve naše LGBTIQ radnike i radnice koji osiguravaju zdravlje i hranu, znanje i napredak, pomoć svake vrste i brigu bez koje bi ovo društvo, da nas nema, bilo manje hrabro, manje lijepo i manje etično.

I zato, kada nas pitaju dokle ćemo više marširati, mi odgovaramo: marširat ćemo zauvijek.

Prajd zauvijek!"

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više