Drevno svetište na brdu Mihalj, točnije svojevrsna sveta stijena u sjeveroistočnom dijelu potkalničkog mjesta Vojakovački Osijek, koju narod zove ‘crkvom’, napokon je izazvala pozornost znanosti. Zahvaljujući zagrebačkoj arheologinji Tatjani Tkalčec, te Nedeljki Vučić i Jovi Šuki, mještanima Vojakovačkog Osijeka i Male Rijeke, nedavno je organiziran arheološki pohod na ovaj lokalitet.
Kako se pretpostavlja, svetište na Mihalju nastalo je u 15. stoljeću za vrijeme Vojne krajine, kada se pojavilo i prvo krajiško naselje iz kojega je kasnije nastalo današnje selo Vojakovački Osijek. Iako se izgledom ne radi o klasičnoj crkvi već je riječ o kamenoj stijeni koja je vjerojatno korištena kao improvizirani sakralni objekt, mještani vjeruju da je tu bila najstarija pravoslavna bogomolja. Ističu da je svetište postojalo još u doba ratova s Turcima i kasnije.
- Ja sam udajom u Vojakovački Osijek došla 1963. godine i već tada su postojale priče o toj ‘crkvi’. Obično su o njoj govorili stariji ljudi ili njihovi potomci. Kako nam se govorilo, ona se nalazila u kamenoj stijeni iza koje se nalaze brojne pukotine i jedna špilja. Do stijene vodi velika strmina ispod koje je put. Uvijek nam se govorilo da je crkva iznad toga puta i tog kamenja. Mi smo se kao mladi često tim putem služili za prijevoz drva iz šume. Postojalo je u podnožju i naselje u kojemu su živjele neke porodice, vjerojatno doseljene u vrijeme dolaska Srba na Kalnik. Te familije kasnije su se preselile u druge dijelove sela kao što su zaseoci Grujice, Mijoki i Gajni – kaže Nedjeljka Vučić, jedna od starijih mještanki Vojakovačkog Osijeka. Jovo Šuka, veliki zaljubljenik u prirodu, arheološki pohod smatra događajem od izuzetnog značaja.
- Naše selo ima bogatu i dugu povijest, nažalost nedovoljno istraženu. Nadam se da su ovo počeci istraživanja koje bi moglo da se iskoristi za razvoj seoskog turizma - rekao je Šuka. Nešto više o povijesti lokaliteta, kazala nam je Tatjana Tkalčec, arheologinja s Instituta za arheologiju iz Zagreba.
- U 13. stoljeću je na arheološkom nalazištu koje je registrirano pod nazivom Osijek Vojakovački - Mihalj podignuta je crkva, vjerojatno posvećena svetom Mihovilu, pa kasnije odatle nastaje toponim za čitavo brdo Mihalj ili u narodu zvano - Mialj. Uz crkvu je bila kamena utvrđena kuća, vjerojatno nekog plemića koji se ne spominje u poznatim povijesnim izvorima, kao uostalom niti sama crkva. Utvrđena kuća funkcionirala je i početkom 14. stoljeća. Negdje u 14. stoljeću je napuštena, a u blizini gradi se velika zemljano-drvena utvrda na kojoj je život potvrđen do početka 15. stoljeća. Crkva je vjerojatno čitavo to vrijeme funkcionirala. To je sve arheološki potvrđeno. Negdje u razdoblju kad su sve te građevine porušene i više im nije bilo nadzemnih tragova - a narod je građevinski materijal s vremenom odvezao za gradnju kuća i gospodarskih objekata - dolazi do predaja o tome kako je tu negdje bila crkva. Pretpostavljam da zbog izmjene stanovništva na tome području u sjećanju nije ostala točna pozicija crkve te su ljudi, vidjevši zanimljive prirodno oblikovane stijene počeli tu poziciju poistovjećivati s mjestom crkve. A udaljenost ‘crkve-stijene’ od stvarne pozicije srednjovjekovne crkve je ustvari 200-300 m. Moguće je da je ta predaja uvjetovala da se na neki način počelo i štovati to mjesto - no to ne znamo. Ali ne bi to bilo čudno jer, uzmite kao primjer lokalitet Kalnik - Igrišče gdje se nedaleko ruševine srednjovjekovne crkve svetog Martina isto tako nalazi stijena, tj. veliki zavjetni kamen gdje se do danas pronalaze jasni vidovi narodnih vjerovanja - objasnila je arheologinja Tkalčec te dodala da bi ‘crkva -stijena’ bila svakako zanimljiva etnolozima.
No u Vojakovačkom Osijeku otkriven je još jedan arheološki lokalitet. On se nalazi u zaseoku Gajini i sadrži ostatke stare keramike i kamenog alata. Prema stručnoj procjeni arheoloških stručnjaka iz Koprivnice, Križevaca i Zagreba, riječ je o iznimno vrijednim predmetima koji imaju veze s kasnim srednjim vijekom ali možda i razdobljem prapovijesti. Arheolozi vjeruju kako bi daljna istraživanja samog nalazišta mogla dovesti do više spoznaja o prošlosti života na prostoru toga dijela Prigorja.
O novom arheološkom otkriću razgovarali smo s Ivanom Valentom, arheologom iz Muzeja grada Koprivnice koji je pregledao sve pronađene artefakte i o njima dao svoje mišljenje.
- Položaj ‘Gajini’ nalazi se na sjeveroistočnom dijelu mjesta Vojakovački Osijek, između zaseoka Dretvari i Grujice. Radi se o arheološkom lokalitetu na kojem je prikupljeno više vrsta površinskih nalaza - ulomci keramičkih posuda, komadi kamenja i kućnog lijepa, komad glačanog utega. Pronađeni komadi keramičkih posuda datiraju u razdoblje kasnog srednjeg vijeka, dok se datacija kamenog utega ne može sa sigurnošću odrediti. Budući da se radi o predmetu koji se rijetko nalazi na kasno srednjovjekovnim lokalitetima njegov pronalazak upućuje na činjenicu da je položaj možda bio okupiran i u prapovijesnom vremenu. Nadamo se da će dodatni terenski pregledi rasvijetliti trenutnu nepoznanicu, no, u svakom slučaju, radi se o značajnom arheološkom nalazištu koje daje nove podatke i uvid u naseljenosti potkalničkog Prigorja, koje je nažalost, još uvijek nedovoljno poznato stručnoj i općoj javnosti. Nadamo se da će pronalazak ovog arheološkog lokaliteta biti dodatni poticaj za istraživanje ovog izuzetno zanimljivog kraja čiju povijest tek treba istražiti - rekao je Valent.
Novi arheološki lokalitet kao i već spomenuti Mihalj, sasvim sigurno imaju značaj za znanost te određeni turistički i kulturni potencijal za Vojakovački Osijek i ostatak Prigorja.
