Novosti

Preporuke: muzika

Doviđenja konvencijama

Kristin Hayter, Alexis Marshall i Angus Andrew autori su na koje vam skrećemo pažnju ovoga tjedna. Teme kojima se na svojim novim albumima bave različite su i uključuju nasilje nad ženama, osjećaj izoliranosti i sloma u suvremenom svijetu, no zvuk im je i više nego zanimljiv

Large preporuke1

Lingua Ignota: Sinner Get Ready

Lingua Ignota: Sinner Get Ready (Sargent House, 2021.)

Prethodni album Kristin Hayter "Caligula" zadobio je pozornost glazbenih medija jer je teme mizoginije i nasilja nad ženama spojio s biblijskom imaginacijom, neoklasičnim glazbenim pristupom i metalskim zvučnim tretmanom. Brutalnost tematike ogledala se u brutalnosti zvučne slike i plijenila pažnju opipljivošću nelagodne atmosfere. Na "Sinner Get Ready" Hayter koristi tišu i daleko manje distorziranu zvukovnicu, no intenzitet je dodatno pojačan upotrebom tradicionalnih apalačkih instrumenata koje je prikupila dok je živjela u ruralnoj Pennsylvaniji na početku pandemije. Uz minimalni postprodukcijski tretman stalnog suradnika Setha Manchestera, Hayter je kreirala sonički svijet u kojem folk instrumentarij glumi kulisu kakvog horor filma. Svaki zvuk bendža sviranog gudalom, dulcimera, svaki udarac po klaviru i produženi ton orgulja ulijeva nevjerojatnu jezu, a Hayter se čak ni u najtišim, uvjetno rečeno baladnim trenucima ne štedi ni vokalno ni tekstualno, podebljavajući biblijske reference do granice koja bi valjda i Nicku Caveu bila previše i testirajući krajnju dinamiku vokalnog raspona. "Sinner Get Ready" vas toliko zatuče osjećajem krivnje kroz sat vremena da pomislite da ste na kakvoj teleevangeličkoj propovijedi. Upotreba brojnih semplova televizijskih propovjednika tu namjeru zapravo čini sasvim očitom, ali unatoč tome album nikad ne prelazi u darkersku parodiju kršćanstva u kojoj je lako mogao zaglaviti. Iako su i tematika i jezik albuma univerzalniji nego dosad, "Sinner Get Ready" je i dalje duboko osoban album kristalno čiste autorske vizije.

Alexis Marshall: House of Lull. House of When (Sargent House, 2021.)

Samostalni debi Alexisa Marshalla iz eksperimentalnog rock benda Daughters funkcionira na sličnim postavkama konfrontacijske, a opet ispovjedne glazbe. Za razliku od abrazivnog, ali primarno gitarskog noise rocka recentnog zvuka matičnog benda, Marshall ovdje koristi naglašenu perkusivnu zvučnu sliku preko koje kombinira pjevanje i spoken word. Nesmiljeni ritmički pokret u savršenoj je simbiozi s intenzivnom vokalnom i tekstualnom izvedbom. "It Just Doesn't Feel Good Anymore" svojim parolama poput Don't get up/ Don't look at anything/ Don't touch anyone/ You are expected to meet your obligations/ Stay where you are u isto vrijeme uspijeva izraziti nelagodu pandemijskog stanja i društvenu paralizu pojedinca u kasnom kapitalizmu. "House of Lull. House of When" nije eksplicitno političan album, ali njegov postindustrijski zvuk i neprekidni naglasak na osjećaju izolacije ukazuje na mentalni i fizički slom pojedinca u suvremenom društvu. Marshall ne pokušava stvoriti osjećaj jadikovke niti poziva na pobunu, nego stvara glazbu koja na najsiroviji i najizravniji način reflektira intenzitet tih osjećaja. Pritom u potpunosti uspijeva, možda baš zato što je koncept konvencionalne muzikalnosti ostavio pred vratima.

Liars: The Apple Drop (Mute, 2021.)

Vjerojatno samo u kontekstu prethodnih dvaju albuma novi album Liars, dugogodišnjeg art-rock projekta Angusa Andrewa, može djelovati kao pop-ostvarenje. Snimljen u ruralnoj Australiji, album s prethodno opisanim ostvarenjima dijeli osjećaj izoliranosti i nemoći, samo što ga izlaže daleko raskošnijim stilskim sredstvima. Nakon što su Liars dobar dio dvijetisućitih proveli kao jedan od najzanimljivijih rock trija desetljeća, sredinom desetih su postali solo projekt i objavili dva slabija albuma, "TFCF" iz 2017. i "Titles with the Word Fountain" iz 2018. No "The Apple Drop", snimljen uz pomoć jazz bubnjara Laurencea Pikea i multiinstrumentalista Camerona Deyella, pokazuje da Andrewa nikad ne treba otpisati. Ovog puta svoj sugestivni bariton okružuje detaljnom produkcijom koja zvuči kao odjek alt-rock fascinacije elektronikom s kraja devedesetih. Krajnji rezultat je album naglašene sineastične kvalitete i sporogoruće himničnosti kakav se ne čuje baš svaki dan, što njegovi vrhunci poput iznimne "Big Appetite" itekako potvrđuju. Unatoč tome što je tijekom karijere eksperimentirao sa svačim, od dance punka i eksperimentalne elektronike do baroknog popa, Andrewu takav tip relativno očekivanog, ali iznimno promišljenog i detaljnog alter rocka vjerojatno najbolje leži.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više