Kanada nije naročito relevantna zemlja kada su u pitanju događaji od globalne važnosti, no prošlotjedni parlamentarni izbori koji su se tamo dogodili trebali bi predstavljati ne samo zaokret u unutrašnjoj politici te zemlje, već bi se mogli odraziti i na neke svjetski važne teme, poput borbe protiv terorizma i klimatskih promjena.
Na tim su izborima nakon gotovo desetogodišnje vladavine svrgnuti konzervativci bivšeg premijera Stephena Harpera, političara kojega je prije izbora magazin ‘Foreign Policy’ opisao kao ‘jedinog preostalog jastreba iz Bushove ere koji još uvijek krstari zapadnim nebom’. Na vlast su došli liberali, stranka koja je Kanadom vladala dobar dio njezine suvremene povijesti i velikim je dijelom oblikovala u društvo kakvim Kanađani sebe vole vidjeti: tolerantno i multikulturalno prema unutra, a prema ostatku svijeta otvoreno i mirotvorno. Upravo na tom tragu bila je i izjava koju je novi premijer Justin Trudeau dao netom nakon proglašenja izborne pobjede: ‘Obraćam se prijateljima ove zemlje diljem svijeta. Mnogi od vas pitali su se kako to da je Kanada izgubila svoj suosjećajan i konstruktivan glas u posljednjih deset godina. E pa imam za vas jednostavnu poruku u ime 35 milijuna Kanađana – vratili smo se.’
Trudeau ovdje nije propustio naglasiti da će njegova vlada biti drugačija od prethodne konzervativne, a upravo to imala je na umu i većina kanadskih birača, s obzirom na to da je na ovim izborima zabilježena najveća izlaznost u posljednje 22 godine i da su, u cilju svrgavanja Harpera, birači prevazišli tradicionalnu opozicijsku razjedinjenost i masovno podržali one za koje su bili uvjereni da će dobiti većinu.
Trudeau, koji se deklarira kao feminist, obećao je da će raditi na poboljšanju uvjeta u kojima žive starosjedilački narodi i provesti istragu neobične serije zločina koji se događaju od 1980. godine, a odnose se na nestanke i ubojstva pripadnica tih naroda
Liberalna stranka dobila je 184 od ukupno 338 mjesta u donjem domu parlamenta, Konzervativna stranka 99, Nova demokratska stranka (NDP) 44 mjesta, regionalna stranka Bloc Québécois deset, a Stranka zelenih jedno mjesto. Praktički sve do izbora liberali nisu bili favoriti, dapače, bili su tek treći u anketama, dok je lijevi NDP bio u usponu. Ankete su također pokazivale i da 70 posto građana želi promjenu vlasti. Ipak, sve tri velike stranke završile su s dramatično drugačijim rezultatima od onih u anketama i na prethodnim izborima 2011. godine. Liberali su dobili 54 posto glasova, a 2011. samo 11 posto, čime su bili zabilježili najgori rezultat u svojoj povijesti. Sada su osvojili sve pokrajine uz Atlantski ocean, većinu urbanih središta, pa čak i Québéc, područje u kojemu je ranije dominirao NDP. Ta je pak stranka pala sa 33 posto glasova 2011. na tek 13 posto ove godine, dok su konzervativci tada dobili 52, a ove godine 29 posto glasova.
Trudeaua, sina čuvenog kanadskog premijera Pierrea, uglavnom se zbog njegove 43 godine života smatralo mladim i neiskusnim. Upravo na tome bazirala se predizborna kampanja – sa 78 dana najduža u kanadskoj povijesti – bivšeg premijera Harpera, koji ga je nemilice nipodaštavao zbog godina, porijekla, pa čak i frizure. No Trudeau je sve to okrenuo u svoju korist prikazavši se kao vješt retoričar, svestran čovjek koji nije tek razmaženi izdanak političke dinastije Trudeau, iako je za mnoge birače glamurozan i karizmatičan. Sam Trudeau u intervjuima je prije izbora govorio da su kampanje u kanadskom političkom životu jako važne zbog ‘volatilnosti’ birača koji traže alternativu. Ta se procjena pokazala točnom jer je NDP, kojemu su ankete davale prednost, gadno izgubio u svojoj utvrdi Québécu, gdje je čak 38 zastupničkih mjesta otišlo upravo liberalima.
U analizama taj se obrat pripisuje činjenici da su birači, prije svega, bili zainteresirani za svrgavanje konzervativaca, do te mjere da su se diljem zemlje organizirale ad hoc kampanje građana koji su zagovarali strateško glasanje kako se glasovi opozicije ne bi rasipali između liberala i NDP-a. Harper je sredinom rujna u kampanju uveo temu zabrane nošenja nikaba prilikom ceremonije dodjele državljanstva muslimankama, pri čemu mu je cilj, tvrde analitičari, bio postići nacionalističku mobilizaciju građana i produbiti razdor među opozicijskim biračima. Iako su i liberali i vođa NDP-a Thomas Mulcair branili pravo muslimanki da nose odjeću koja pokriva lice, preokret u korist liberala dogodio se kada je NDP zbog takvog stava počeo gubiti podršku u Québécu, pokrajini u kojoj većina građana podržava zabranu nošenja nikaba na građanskim ceremonijama. Gubitak podrške u Québécu, tvrde analitičari, biračima je bio signal da NDP neće imati dovoljno glasova za pobjedu, pa su hrpimice glasali za liberale, unatoč njihovom protivljenju zabrani nošenja nikaba, jer im je to pitanje bilo manje važno od želje da konzervativci izgube.
Osim prezira prema konzervativcima, pobjedu liberala osigurala je i njihova izborna platforma, naročito ekonomska. Plan je vlade da se protiv niskog ili nikakvog rasta BDP-a, kakav Kanada bilježi već desetak godina, bori ulaganjem u infrastrukturu putem deficita državnog proračuna u iznosu od 30 milijardi kanadskih dolara u iduće tri godine. Građanima koji zarađuju više od 200.000 dolara godišnje povećat će se porezi na 33 posto, a proizvodnja, prodaja i rekreativna upotreba marihuane u potpunosti će se legalizirati.
Osim što će ‘najmanje polovicu’ novog vladinog kabineta činiti žene, Trudeau, koji se deklarira kao feminist, obećao je i da će njegova vlada raditi na poboljšanju uvjeta u kojima žive starosjedilački narodi, te provesti istragu neobične serije zločina koji se događaju od 1980. godine, a odnose se na nestanke i ubojstva pripadnica tih naroda. U posljednjih 35 godina u Kanadi je zabilježeno čak 1200 takvih nestanaka, pri čemu su u tom periodu pronađeni posmrtni ostaci samo nekoliko desetaka žena. Lokalne nevladine organizacije pokrenule su kampanju u kojoj traže istrage svih nestanaka, a zločine promatraju u širem kontekstu društvene marginalizacije starosjedilačkih naroda. Harperova vlada smatrala je, međutim, da na taj problem ‘ne treba gledati kao na sociološki fenomen’, iako službeni podaci pokazuju da su pripadnice tih etničkih skupina, koje čine samo četiri posto stanovništva, žrtve 11 posto nestanaka i 16 posto svih ubojstava u zemlji.
Za razliku od lijevog NDP-a, Trudeau se ne protivi Transpacifičkom trgovinskom partnerstvu 12 država Pacifičkog ruba, kojemu je pristupila bivša vlada. Unatoč retorici o zaštiti okoliša, ne protivi se ni kontroverznom projektu naftovoda Keystone XL koji bi se trebao protezati od američkog grada Houstona do kanadske pokrajine Alberte. Trudeauova vlada ne namjerava suspendirati ni također kontroverzni Zakon o nadzoru C-51, koji je konzervativna vlada osmislila po uzoru na američki Patriotski zakon, već će samo ‘reformirati’ neke njegove najrestriktivnije, odnosno najinvazivnije dijelove u odnosu na građanske slobode.
U svojoj predizbornoj kampanji Justin Trudeau obećao je, međutim, da će se Kanada povući iz borbenih operacija protiv Islamske države u Iraku i Siriji, o čemu je već dan nakon pobjede obavijestio američkog predsjednika Baracka Obamu. U toj je intervenciji dosad sudjelovalo šest kanadskih borbenih aviona, a Trudeau je odustao i od kupnje američkih aviona F-35, koju je Harper ugovorio za šest milijardi dolara. U Iraku i Siriji ostat će tek neznatan broj kanadskih vojnika izvan borbenog sektora, a Trudeau je najavio i da će njegova zemlja primiti 25.000 sirijskih izbjeglica.
Novi premijer se ne protivi Transpacifičkom trgovinskom partnerstvu, kojemu je pristupila bivša vlada, a ni kontroverznom projektu naftovoda Keystone, unatoč retorici o zaštiti okoliša
Ipak, najveća očekivanja od nove vlade vezana su uz njezin odnos prema klimatskim promjenama, gdje bi Kanada, prema optimističnim prognozama, mogla odigrati malu, ali važnu ulogu. Borba protiv klimatskih promjena bila je jedna od važnijih tema predizborne kampanje liberala, a Trudeau je Harpera optuživao da je svojom tvrdoglavim odbijanjem mjera za smanjenje emisija štetnih plinova Kanadu pretvorio u svojevrsnog odmetnika.
Među industrijaliziranim zemljama upravo Kanada i Australija već se godinama smatraju ‘zločestim dečkima’ borbe protiv globalnog zatopljenja, a Trudeau je obećao da će to promijeniti već u prosincu ove godine, kada će zajedno s premijerima svih deset kanadskih pokrajina otići na međunarodni samit o klimi u Parizu i dati obećanja o mjerama koje se tamo budu predlagale.
Iako na Kanadu i Australiju otpada samo tri posto ukupnih emisija štetnih plinova, analitičari tvrde da je njihova važnost u činjenici da su obje razvijene zemlje i proizvođačice fosilnih goriva, pa su kao takve godinama služile kao argument zemljama u razvoju, naročito velikim zagađivačima kao što su Kina i Indija, da ni one ne smanjuju svoje emisije štetnih plinova i ne ulažu u obnovljive energije. Trudeau je, međutim, obećao da će poštovati cilj o 20-postotnom smanjenju emisija do 2020. godine, unatoč činjenici da čak deset posto kanadskog BDP-a čini industrija fosilnih goriva, čime bi trebao poslati poruku zemljama u razvoju. Aktivisti za zaštitu okoliša tvrde, međutim, da su takva nastojanja nespojiva s projektom kao što je naftovod Keystone XL, ukoliko se ne pokaže da ga je Trudeau podržao samo zato da bi dobio glasove u resursima bogatoj Alberti.
‘Disfunkcionalna obitelj’
Justin Trudeau studirao je književnost, inženjerstvo i okolišnu geografiju, a prije nego što je 2008. ušao u politiku kao parlamentarni zastupnik Papineaua bavio se podučavanjem, aktivizmom, boksom i glumom. Njegov otac Pierre bio je iznimno popularan premijer od 1968. do 1979., a zatim ponovno od 1980. do 1984. godine. Bio je simbol cool političara, za kojega je John Lennon rekao da bi ‘svjetski mir bio moguć kada bi svi političari bili kao on’. Supruga Margaret napustila ga je kada je Justin imao sedam godina, usred premijerskog mandata. Pierre je dobio skrbništvo nad djecom, a odlazak majke danas se u kanadskim medijima tumači kao uzrok Justinove inkluzivne i pomirljive prirode. Margaret je u to vrijeme haračila s Rolling Stonesima i po kultnom njujorškom klubu Studio 54, a kasnije je pisala knjige o svojim depresijama i bipolarnom poremećaju i obnovila odnose s djecom. Unatoč hipijevskom ozračju i klasičnom liberalnom svjetonazoru, Pierre Trudeau često se sukobljavao s novinarima i prosvjednicima, a najupečatljiviji događaj njegove političke karijere bilo je aktiviranje Zakona o ratnim ovlastima 1970., nakon što su kvebečki separatisti ubili jednog tamošnjeg ministra i oteli britanskog diplomata. Trudeau je tada na ulice izveo vojsku, no žestoke kritike koje je zbog toga dobivao nisu ga spriječile da na vlasti provede još 13 godina. Iako se tadašnji rizik da bi se Kanada mogla raspasti nikada nije ponovio, neki analitičari smatraju da je nepredvidivost birača u Québécu pokazatelj njihovih podvojenih osjećaja prema unitarnosti zemlje.
