Na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji danas je u Spomen području Jasenovac kod spomenika "Cvijet“ održana međureligijska molitva u organizaciji Požeške biskupije.
Ovo je drugi put da su se na tom mjestu našli predstavnici Katoličke Crkve (apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua i požeški biskup Antun Škvorčević), Srpske pravoslavne Crkve (episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk), Koordinacije Židovskih općina u RH (Luciano Moše Prelević) te Islamske zajednice (zamjenik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH Mevludi ef. Arslani..
Okupljenima se prvo obratio požeški biskup Antun Škvorčević.
- Kao pripadnici različitih religija, okupili smo se u Jasenovcu da bismo se podsjetili na vrijeme 20. stoljeća kad je ljudska misao ogrezla u ponorima zla, a sustavi ga odjelotvorili u nasilje protiv drugoga - rekao je Škvorčević, dodajući kako je danas dan kada se nastoji čistiti povijesno pamćenje spominjući se teški stradanja nevinih ljudi.
- Uvjereni smo da nemamo pravo prepustiti zaboravu, ali da jednako tako nismo pozvani suditi njihovim ubojicama nego ih u molitvi povjeriti Bogu, jedinom pravednom sucu - rekao je Škvorčević, dodajući kako ovime promiču pomirenje i bratstvo među ljudima.
Apostolski nuncij Giorgio Lingua rekao je kako su ovdje s velikim strahopoštovanjem na kojem se svake godine zajedno vraćaju pobjednici i pobijeđeni, krivci i nedužni.
- Ne želimo nikoga isključiti. Ovdje smo kako se ne bi ponovile pogreške iz prošlosti - rekao je Lingua.
Pravoslavni svećenik Blagoja Đukić i protođakon Milan Tomašević otpjevali su himan jasenovačkim mučenicima i uputili molitvu za sve žrtve jasenovačkog logora. Potom je svoju riječ sudionicima međureligijske molitve uputio pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk.
Episkop je kazao: "Na mjestu gdje je bilo raspeće Kristovo, na Golgoti, tri stotine godina nije bilo ništa, ali se od usta do usta, od uha do uha, od čovjeka do čovjeka, od djeteta do djeteta, od djeda do unuka govorilo i prenosilo gdje je raspet, gdje je sahranjen, gdje je uskrsnuo, gdje je uzašao na nebesa. I kada je došla carica Jelena, majka cara Konstantina, u Jeruzalem, odjednom su se sva ta sveta mjesta, mjesta stradanja, mjesta uskrsnuća, mjesta koja cijelo čovječanstvo obuhvaćaju svojom ljubavlju, i ovim riječima: ‘Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!’, odjednom su sva ta mjesta zablistala, a na njima se podigli hramovi, čije je jedino geslo upravo ovo: ‘Oprosti im Oče jer ne znaju što čine!’. Tako i ovdje, ovo mjesto stradanja prvo je porodilo ovaj betonski cvijet, pa je onda na jedvite muke i uz mnoge zabrane porodilo hram ovdje u odsjaju Jeruzalema, u Jasenovcu, pa je porodilo manastir i tko zna što će Bog silni spustiti ovdje na zemlju među nas, da označi ovu žrtvu ovdje u Jasenovcu, koja je sve-čovječanska, sve-ujedinjujuća – kao što vidimo evo ovdje među nama – žrtva koja je ovdje znak Božjeg praštanja. Kao što Gospodin kada dođe suditi svijetu, kada dođe Mesija – za neke prvi, za neke drugi put – zajedno govorimo da će ući na vrata Jeruzalema koja se zove ‘Ša’ar Rahamim’, što će reći ‘vrata milosrđa’ i milosrđem će suditi svijetu. Sigurno je da će pred tim vratima stati i ovo mjesto, i da će s trona s kojeg će Mesija suditi svijetu, sigurno prepoznati i jasenovačke vode i kule, a iznad svega jasenovačko milosrđe. U njemu (Mesiji) će se prepoznati jasenovačko milosrđe kojim će Bog suditi svima."
