Novosti

Politika

Чeтa ‘мaриoнeтa’

Aнa Брнaбић и њeзинa влaдa Вучићeв су мeдиj уз чиjу пoмoћ лaкшe лoми унутaрстрaнaчкe oтпoрe прoeурoпским прoмjeнaмa, прeскaчe СНС-oвa кaдрoвскa oгрaничeњa тe у крeирaњe структурних рeфoрми свe вишe увлaчи цивилни сeктoр и нeстрaнaчкe стручњaкe

H5j0fvcf7i9i5bmyd6gs92xwr30

(foto Srđan Ilić/PIXSELL)

I proslavljeni srpski košarkaški trener Dušan Duda Ivković ovih je dana postao Vučićeva marioneta. Vučić je prihvatio da kao predsjednik države bude pokrovitelj proslave stogodišnjice osnivanja beogradskog Radničkog, omiljenog Ivkovićeva sportskog kluba, pa se Ivković zajedno s nekolicinom klupskih funkcionera slikao s Vučićem koji im je osobno zahvalio na časti koju su mu ukazali, a to je bilo dovoljno da mu Vučićevi kritičari dodijele marionetski status. Ivkovićev grijeh tim je veći jer je lani bio jedan od viđenijih i gorljivijih agitatora glavnog Vučićevog predsjedničkog protukandidata Saše Jankovića. I Ivkoviću i Vučiću očito je važnija stogodišnjica Radničkog od njihovog međusobnog odnosa i političkog sukobljavanja, ali takav društveno razuman pristup, makar se temeljio i na obostranim interesnim računicama, ne prolazi u onom dijelu srpske crno-bijele javnosti koja vodi međusobni rat do istrebljenja.

Nije Ivković ni prvi ni posljednji uglednik kojemu je priređen ‘topli zec’ zato što se našao u Vučićevoj političkoj orbiti. No za razliku od onih koji su ušli i prošli kroz špalir protuvučićevskog ‘toplog zeca’, premijerka Ana Brnabić ostala je stalna mušterija koju se bespoštedno šiba otkako je Vučićevom odlukom prije godinu dana kao nestranačka ličnost izabrana na tu funkciju. I kad se ovih dana zbrajaju rezultati prve godine mandata njezine vlade, uglavnom se naglašava njezin status kao Vučićeve lutke na koncu, pa se i svi vladini uspjesi i neuspjesi sumiraju kao rezultat njegove osobne diktatorske vlasti. Epitet diktatora Vučiću su njegovi protivnici i kritičari počeli lijepiti nakon što je izabran za predsjednika države, iako je kao premijer i formalno imao veće ustavne ovlasti, a i tada i sada njegova se moć zapravo temeljila na njegovoj funkciji predsjednika Srpske napredne stranke. Sve dok je Vučić predsjednik SNS-a i sve dok će ta stranka na osnovu izbornih rezultata kreirati i kontrolirati parlamentarnu većinu, svi premijeri i ministri bit će ‘Vučićeve marionete’ jer su autori srpskog Ustava dopustili mogućnost da kao predsjednik države ostane stranački lider.

Za razliku od Tomislava Karamarka koji je onomad kao predsjednik HDZ-a bio prinuđen predložiti Tihomira Oreškovića za nestranačkog premijera jer su mu to uvjetovali Božo Petrov i Most bez kojih nije mogao formirati parlamentarnu većinu, Vučić je svojevoljno, kao lider stranke koja kontrolira parlamentarnu većinu, odlučio predložiti Anu Brnabić za premijerku, a ona pak nema ni najmanju šansu da poput Oreškovića zaigra na kartu manjeg koalicijskog partnera koji je bio uvjeren da drži zlatnu dionicu parlamentarne većine. Orešković je odletio s premijerske dužnosti kao da ga nikad na njoj nije bilo, iako je Most čvrsto uz njega stao, jer Karamarkov HDZ nije imao kud nego braniti svoju poziciju relativno većinske parlamentarne stranke i po cijenu gubitka vlasti. Stoga je iluzorno čuditi se tome što Ana Brnabić mrtva hladna potvrđuje da njezin premijerski legitimitet izvire iz Vučićeve političke volje i što ne glumi da provodi neku svoju politiku već onu koju joj je zacrtao Vučićev SNS, a ona se s njom složila kad je pristala biti premijerka.

Važnije pitanje je zapravo zašto se Vučić odlučio upravo nestranačku Anu Brnabić gurnuti na premijersku funkciju. Odgovor je makar djelomično moguće potražiti i u rezultatima vlade nakon prve godine njezina mandata. Ti rezultati govore da je njezina vlada nastavila tamo gdje je stala prethodna Vučićeva vlada. Prije svega, uspješno je završila realizaciju aranžmana s MMF-om u čijem je središtu bila konsolidacija srpskih javnih financija i svođenje njezina vanjskog duga u granice koje može podnijeti srpski BDP. Najskuplju cijenu su platili zaposleni u javnom i državnom sektoru te umirovljenici s bitno iznadprosječnim mirovinama, a zauzvrat je osnaženo povjerenje stranih investitora u srpsku ekonomiju, što je rezultiralo lanjskim rekordnim stranim ulaganjima vrijednim 2,6 milijardi eura. Djelomično je i zbog toga u prvih pet ovogodišnjih mjeseci srpski BDP porastao za 4,6 posto, značajno iznad planiranih 3 do 3,5 posto.

Fiskalni savjet Srbije ovih je dana objavio svoju studiju u kojoj je temeljito analizirao politiku plaća i upravljanja zaposlenošću u srpskom državnom i javnom sektoru. Ističu da su u protekle četiri godine vladine mjere fiskalne konsolidacije uspješno spustile rashode za plaće zaposlenih u državnom i javnom sektoru na udio od oko devet posto BDP-a, a i udio zaposlenih u tim sektorima u ukupnoj zaposlenosti ne prelazi 25 posto, što je oboje ponešto ispod prosjeka u usporedivim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim državama. Istovremeno, Fiskalni savjet argumentirano dokazuje da ni sustav plaća, ali ni struktura zaposlenih u državnom i javnom sektoru nisu dobri i da ih je nužno početi odmah mijenjati. Vlada Ane Brnabić upravo to i najavljuje kao nešto što će već ovoga ljeta početi rješavati: osim što će zbog stabilne državne blagajne još jednom povećati plaće i mirovine do kraja godine, istovremeno će sa sindikatima pokušati dogovoriti novi sustav plaća i sistematizaciju radnih mjesta u državnom i javnom sektoru. Vučiću je vjerojatno s nestranačkom premijerkom puno lakše dogovoriti provođenje takvih i sličnih politika nego što bi to mogao učiniti s pojedinim jakim stranačkim ljudima koji itekako moraju voditi računa o interesima stranačkih ljudi koji egzistencijalno ovise o državnoj sisi. Uostalom, prvom fazom tog posla upravljao je također nestranački ministar financija Dušan Vujović, uz podršku MMF-a i drugih međunarodnih institucija, ali i srpskog Fiskalnog savjeta i ostalih domaćih institucija i stručnjaka.

Slična se priča isplela i oko pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom, u čijem su središtu poglavlja o vladavini prava i ljudskim pravima i slobodama te normalizaciji odnosa s Kosovom. Vučić je i tu kreiranje nužnih promjena preselio iz unutarstranačkih prostorija za stol vlade Ane Brnabić, a evidentno je da su premijerka i njezini suradnici omogućili raznorodnim civilnim i stručnim organizacijama i pojedincima lakši pristup tom stolu i sudjelovanje u kreiranju novog ustavnog i zakonodavnog okvira koji bi trebao biti usklađeniji s europskim stečevinama i pravilima igre u vezi vladavine prava i pravne države. Već u prvoj godini mandata vlada Ane Brnabić je, iako sporije nego što je Srbiji to potrebno, krenula u ustavne promjene koje bi trebale omogućiti donošenje novih zakona kojima se osigurava neovisnost pravosuđa. Kako sada stvari stoje, slomit će i posljednje domaće otpore: najavila je naime da će provesti sve preporuke koje je dobila od Venecijanske komisije na prijedlog ustavnih promjena koje je nakon dulje javne rasprave sama bila pripremila.

‘Marioneta’ Ana Brnabić i njezina vlada nesumnjivo su Vučićev medij uz čiju pomoć puno lakše lomi unutarstranačke otpore proeuropskim promjenama, ali i preskače SNS-ove stranačke granice i kadrovska ograničenja, pritom sve više uvlačeći u kreiranje i provođenje strukturnih reformi civilni sektor i nestranačke stručnjake koji su se potvrdili u svojim profesijama, pa i one koji su se poput Dude Ivkovića deklarirali kao njegovi ljuti politički protivnici. Usto, i Vučić i vlada Ane Brnabić traže i dobivaju međunarodnu verifikaciju i podršku za politike i reforme koje provode. Diktatori obično to ne rade, nego sami i sve usamljeniji odlučuju o životu i smrti svih svojih građana.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više