Ovotjednom presudom Ustavnog suda, ako je za to ikome bila potrebna dodatna argumentacija, potvrđeno je u kojoj je mjeri Ustavom garantirana sekularnost zapravo mrtvo slovo na papiru. Osam godina od podizanja zahtjeva za procjenom ustavnosti, Ustavni sud odlučio je da dio prisege koju mora položiti novoizabrani predsjednik ili predsjednica države, a kojim se zaziva božja pomoć ne ugrožava sekularni karakter RH. Sporni članak 49. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, odnosno njegov treći stavak glasi ovako: ‘Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti za poštivanje ustavnopravnog poretka, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati jedinstvenost, opstojnost i nezavisnost države Hrvatske. Tako mi Bog pomogao’.

Za predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića i suce Maria Jelušića, Rajka Mlinarića, Matu Arlovića, Snježanu Bagić, Branka Brkića i Miroslava Šumanovića navedeni članak u skladu je s Ustavom RH, dok se s tim ne slažu sutkinja Lovorka Kušan i sudac Andrej Abramović. Oboje su presudi priložili izdvojena mišljenja.

Procjenu ustavnosti zazivanja božje pomoći prilikom preuzimanje predsjedničke dužnosti prvi je podnio Damir Jelušić 2009. godine, a potom su 2013., odnosno 2014. uslijedila još dva zahtjeva. Novosti su razgovarale s Aleksandrom Hatzivelkosom, jednim od trojice podnositelja zahtjeva.

- Odluka Ustavnog suda je smiješna. Tvrditi, bez ikakvog dodatnog obrazloženja, da izjava ‘tako mi Bog pomogao’ nema vjerski sadržaj i da ne nameće izabranom predsjedniku iskazivanje vjerskog sadržaja u rangu je izjave da novac nije imovina. To je izjava Ustavnog suca Smiljka Sokola koji je time pokušao braniti novce obitelji Tuđman koje nisu transparentno prijavili. Izgleda da su ustavni suci posebno talentirani za takve vrste izjava - rekao je Novostima Hatzivelkos, inače zaposlenik Velučilišta u Velikoj Gorici gdje predaje matematiku te dugogodišnji član SDP-a.

Htio sam Ustavni sud prisiliti na donošenje odluke i da se jasno izrazi o sekularnosti države. Prema mom mišljenju, Ustavni sud je na tom pitanju pao – govori Aleksandar Hatzivelkos

- Ono što mi je s jedne strane drago je što postoje dva izdvojena mišljenja sudaca koji su dobro argumentirali zašto za tu rečenicu nema mjesta. S druge strane, žalosno je što jasnoća i dobra argumentacija izdvojenih mišljenja pokazuje koliko je loša argumentacija presude koja je donesena. Presudom je rečeno da se radi o ceremonijalnom činu, pri čemu se uopće nije obrazložilo da li time i ostali dijelovi te prisege predstavljaju samo puku formu ili je za njih ceremonijalni čin samo ta rečenica ‘Tako mi Bog pomogao’. Mislim da bi bilo zaista apsurdno da imamo predsjednika koji priseže na čuvanje ustavnopravnog poretka, a da on to ne misli ozbiljno. Prisega se ili misli ozbiljno ili ne. Ne mogu se neki dijelovi potpuno arbitrarno proglašavati neozbiljnima, samo ceremonijalnima i bez stvarnog sadržaja, dok se drugi dijelovi prisege smatraju potpuno utemeljenima. Čitava inicijativa je za mene je počela sa željom da se stvari istjeraju na čistac. Htio sam Ustavni sud prisiliti na donošenje odluke i da se jasno izrazi o sekularnosti države. Prema mom mišljenju, Ustavni sud je na tom pitanju pao – govori nam Hatzivelkos i dodaje kako, također, iščekuje trenutak kada će Ustavni sud promijeniti mišljenje i zaključiti da jest nadležan za pitanje Vatikanskih ugovora.

Hatzivelkos je najviše iznenađen ‘brzinom’ kojom je ova odluka donesena.

- Iskreno, očekivao sam da će ovaj slučaj biti u ladici desetljećima kao vruća tema u koju se ne žele miješati jer Ustavni sud ima takvu praksu s pitanjima koja su im, recimo to tako, škakljiva. Ako ništa drugo, barem su stvari jasnije. Sada se barem jasno vidi što jerezultat trulih kompromisa oko izbora ustavnih sudaca. Nitko nije napravio više na degradaciji ugleda i pozicije koju Ustavni sud ima u ovom društvu od njega samoga – kaže Hatzivelkos i dodaje da je njegov zahtjev za procjenom ustavnosti Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora u ladicama Ustavnog suda već dugi niz godina.

Za Sanju Barić, stručnjakinju za ustavno pravo i predstojnicu Katedre za ustavno pravo na riječkom Pravnom fakultetu, ova presuda Ustavnog suda zanimljiva je iz nekoliko različitih aspekata.

- Najprije vrijedi primijetiti da se čak četvero sudaca moralo izuzeti od donošenja odluke jer su sudjelovali u procesu donošenja zakona. To je jedna direktna posljedica i pokazatelj zbog čega je loše da saborski zastupnici direktno iz saborskih klupa budu izabrani na Ustavni sud. Iznimno rijetko se događa da minimalni broj sudaca donosi odluku. To, naravno, ne dovodi u pitanje valjanost odluke, no na to treba ukazati – govori Novostima Sanja Barić, primjećujući i da je odluka zapravo donesena dva mjeseca prije no što je objavljena, što je, kaže, loša praksa.

- Odluka je datirana 23. svibnja, a objavljena je 25. srpnja. Dva mjeseca se čekalo s objavom, ne znam zbog čega točno, moguće je da je bilo potrebno vrijeme za pisanje izdvojenih mišljena ili slično, no to je također nešto o čemu bi trebalo razmišljati i to nije dobra praksa – napominje Barić.

Posebno je iznenađena i razočarana nekvalitetom argumentacije same odluke.

- Što se tiče sadržaja odluke – činjenica je da svaka država može odlučiti što za nju znači pojam odvojenosti vjerskih zajednica od države, ono što mi nazivamo sekularnost. No, obrazloženje većine da je riječ o svečanoj prisezi je dosta manjkavo i pravno površno. Ne kažem da bi odluka trebala biti drugačija, ali u obrazloženju nedostaje analiza, nedostaje znanje o materiji. Zaključak je donesen, rekla bih, zdravorazumskom logikom koja nije osnova ustavnosudskog tumačenja, nedostaje cijela ustavnosudska argumentacija, bez obzira na vrstu zaključka. Pokazuju da mnogo toga nisu uzeli u obzir, da nisu proučili niti argumentirali, pa ispada da je glavni argument na koji se pozivaju da je prisega samo ceremonijalna i da zbog svoje ceremonijalne naravi ne utječe na vjerske slobode osobe koja daje prisegu niti na odvojenost crkve i države. To je poprilično oskudno, kao da se vodi razgovor na cesti, a ne među ustavnosudskim stručnjacima. Očekivala bih tu vrstu argumenata od svojih studenata prije nego što počnu slušati o vjerskim slobodama, a ne od Ustavnog suda. Mogli su donijeti jednaku odluku, ali su to trebali puno kvalitetnije obrazložiti – razočarano nam komentira obrazloženje odluke Sanja Barić.

Očekivala bih ovu vrstu argumenata od svojih studenata prije nego što počnu slušati o vjerskim slobodama, a ne od Ustavnog suda. Mogli su donijeti jednaku odluku, ali su to trebali puno kvalitetnije obrazložiti – kaže Sanja Barić

Za Barić je u ovom pitanju ključno pitanje odnose države i vjerskih zajednica, ali i zakonodavna povijest koja govori o tome kako je taj poklič uopće postao dio prisege.

- Prvi put kad je predsjednik Tuđman polagao prisegu, samostalno je dodao taj poklič. Zakonodavac je kasnije reagirao i promijenio tekst prisege temeljem onoga što je zapravo već bilo učinjeno. Svakako bih voljela naglasiti da samo davanje prisege nije toliko krucijalno pitanje za sekularnost naše države, ali ako već ulazite u to, mora se tome puno ozbiljnije pristupiti – kaže za Novosti Sanja Barić.

- Kada govorimo odnosu vjere i države to uvijek ima dva aspekta. Jedan je osobni, odnosno pitanje slobode pojedinca za koji oni ispravno tvrde da nije ugrožena samo zbog činjenice da izgovara tu jednu rečenicu, ali to se mora jako detaljno obrazložiti. Drugi je aspekt odnos vjerskih zajednica općenito i države – jesu li one odvojene ili spojene i što to uopće znači. Poanta ove priče je u drugom aspektu. Možete reći da je ta sporna rečenica samo način da se nešto kaže, ali svesti to na argumentaciju da je to ceremonijalno i da to ništa ne znači, dok je veliki dio prisege ozbiljan, je zapravo smiješna. Osobno bih voljela da su drugačije odlučili naprosto zato što smatram da se prisega treba shvaćati ozbiljno u cijelosti, ali s jednom argumentacijom da je to neka obična rečenica uz konkretno obrazloženje na što ona ne smije utjecati, mogla bi imati smisla – zaključuje Barić.

Alan Sorić, odvjetnik i član upravnog odbora Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta, slaže se s Aleksandrom Hatzivelkosom da je presuda Ustavnog suda problematična.

- Smatram posve očitim kako se ovakvim tekstom predsjedničke prisege krši načelo jednakosti pred zakonom, kao i načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dužnost predsjednika je isključivo svjetovna dužnost, za koju se mogu kandidirati i koju mogu obnašati svi građani bez obzira jesu li vjernici ili nisu. Istovremeno, osoba koja je izabrana za obnašanje te dužnosti daje prisegu svim građanima, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti ili nepostojanju takve pripadnosti. Posebno problematičnim smatram što odluka Ustavnog suda ne sadrži jasno određenje prema činjenici kako pravo na izražavanje vjerskih uvjerenja sadrži i negativni aspekt, posebno pravo pojedinca da se od njega ne zahtijeva otkrivanje vjerskih uvjerenja ili okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da li je religiozan ili ne – kaže Novostima Sorić.

Zbog toga se, napominje, slaže s izdvojenim mišljenjem ustavnih sudaca Lovorke Kušan i Andreja Abramovića koji za njega ispravno ukazuju kako sporni dio teksta predsjedničke prisege ima vjerski sadržaj i koji ukazuju upravo na činjenicu da se radi o protuustavnom ograničenju slobode vjeroispovijedi i javnog očitovanja vjerskih uvjerenja.

- Sporni zakonski tekst nije samo simboličan i protokolaran, već je obvezujući i svaki ga predsjednik mora izgovoriti, neovisno o tome je li vjernik i pouzdaje li se doista u božju pomoć u obavljanju dužnosti ili ne. Ovakva odluka Ustavnog suda nije iznenađujuća, budući da je samo nastavak do sada uobičajene prakse u kojoj Ustavni sud izbjegava temeljito raspraviti i zauzeti stav o kršenjima ustavnih odredbi o sekularnosti društva. Pozitivno je to što po prvi puta imamo izdvojena mišljenja, što može služiti kao osnova za buduću javnu raspravu o ovom i drugim sličnim pitanjima. Svođenjem ovog pitanja na ceremonijalno pitanje, što je u osnovi odluke Suda, još se više otvaraju vrata daljnjim kršenjima sekularnosti. Čini mi se samorazumljivim da u javnim stvarima i u pitanjima koja se odnose jednako na sve građane Republike Hrvatske ne može biti mjesta bilo kakvim vjerskim sadržajima, budući da uvođenje takvih sadržaja i korištenje vjerskih termina, a to rečenica ‘Tako mi Bog pomogao’ svakako jest, ne može ni na koji način doprinijeti međusobnom razumijevanju ili ‘zajedništvu’ – govori nam Sorić.

Ipak, kaže, nastavit će se upuštati u pravne bitke za zaštitu sekularnosti.

- Nekada je važno boriti se, čak i kada su izgledi za pobjedu mali. Predati se bez borbe znači izgubiti. Boriti se znači pobijediti – zaključuje Sorić.