Tomislav Debeljak, živopisni vlasnik škvera Brodosplit, po svemu je sudeći odlučio svoj odnos s državom prebaciti u višu fazu. Nakon početne, nazovimo je ljubavnom, a koja je rezultirala kupoprodajom dotad državnog brodogradilišta, te nakon prvih ozbiljnijih trvenja kojima smo se mogli i nadati – znajući dobro obje strane u klinču – ovaj privatnik najavio je tužbu protiv Centra za restrukturiranje i prodaju. Tijelo koje je u ime države prodalo Brodosplit navodno je odgovorno što je Debeljaku zatajilo neke vanjske ugovorne obaveze prilikom dubinskog snimanja škverskog poslovanja uoči privatizacije. Pribraniji svjedoci primijetili su međutim da je najava tužbe uslijedila netom po dvama indikativnim momentima novijeg datuma. Prvo, objavljeno je da je državna revizija otkrila nenamjensko trošenje državnih subvencija u Brodosplitu. Drugo, splitski Županijski sud potvrdio je presudu Općinskog suda kojim je odbačena tužba Brodosplita protiv tri škverska sindikata. On ih je naime teretio da su organizirali štrajk ujesen 2013. godine, no ispostavit će se da je bila riječ o spontanom radničkom protestu zbog neisplate dohodaka.

Onoliko koliko smo ga upoznali kao javnu osobu, Debeljak očito ne voli podređenost – njegovi su nastupi ofenzivni i autoritarni. I bit će da smatra kako je prava reakcija u ovom slučaju prelazak u kontranapad te demonstracija snage pod pritiskom. No pustimo njegovo individualno profiliranje i vratimo se na pitanje države, kao i europskounijskog diktata za nužnu privatizaciju brodogradilišta. Preciznije, radilo se o zabrani daljnjeg subvencioniranja te industrije, dok je privremeni nastavak takvih potpora bio uvjetovan privatizacijom. Zauzvrat smo dobili agresivnoga gazdu koji ne preza od istog onog što se zamjeralo državnim upravama – zloupotrebe javnog novca u privatne svrhe, osim što više nije riječ o kooperantima nego o samom vlasniku. I dobili smo radnike u težem položaju, a da sami navozi pritom ne funkcioniraju bolje negoli prije privatizacije.