Parazit / Gisaengchung, R: Joon-Ho Bong
Različite vrste obiteljskog zajedništva i ljubavi u bitnoj interakciji s različitim klasnim pozicijama velika je tema filma, predstavljena uzbudljivim stilom koji povezuje visoku vizualnu sofisticiranost s naracijom progresivnog usložnjavanja, a u završnici emocionalni intenzitet dosiže istodobno tužan i utješan vrhunac. Film godine i jedan od filmova desetljeća.
1917, R: Sam Mendes
Na tragu Hitchcocka ("Konopac") i Iñárritua ("Birdman"), ali izvedbeno još zahtjevnije, Mendes je snimio film o užasima Prvog svjetskog rata sugestijom jednog kadra, a naturalističku građu spojio je s mekom fotografijom i tako ratnim strahotama dao preljev bajkovitosti. Nepredvidiva priča o prijateljstvu, putovanju i požrtvovnosti, oduševljava i oblikovnošću i emocionalnošću.
Velika slova / Tipografic majuscul, R: Radu Jude
Spoj filma, kazališta i televizije u još jednom historiografski obilježenom eksperimentu važnog autora. Tema je slučaj maloljetnika koji je pisao parole protiv Ceauşescua i postao plijenom tajne službe, a Jude je izlaže kao svojevrsni sudski proces u kojem sve uključene strane dobivaju pravo glasa, no istina pritom ne postaje rašomonski relativna.
Prva krava / First Cow, R: Kelly Reichardt
Naturalistički protovestern prvakinje američke indie scene zbori o prijateljstvu dvojice nježnih manjinaca u grubom svijetu prirode gdje tek treba stvoriti vrt. Slučajni, ali vjerni prijatelji pokušavaju poduzetnički pothvat čijim zahtjevima njihove blage prirode nisu dorasle, pa završavaju tragično. Divan primjerak poetskog naturalizma.
Žena koja je bježala / Domangchin yeoja, R: Sang-soo Hong
Naslovni lik spoznaje bitne stvari o sebi i ljudskim odnosima kroz niz susreta prikazanih dugim, jednostavno komponiranim kadrovima s tzv. unutarnjom montažom uglavnom ostvarenom zumiranjem. Hong je vjerojatno najistaknutiji "gramatičar" današnjice, onaj koji i dalje nastoji oko samog "jezika" filma (kao nekad Griffith, Godard ili Jancsó), a ovo je možda njegovo najbolje ostvarenje.
Sloboda / Liberté, R: Albert Serra
Jedan od najradikalnijih suvremenih filmaša odlučio je kročiti na tlo srodno onom kojim je nekad hodao Pasolini sa "Salòm ili 120 dana Sodome". Iako su vremena različita i šok ne može biti isti, Serra je svojim kaotično-hipnotičkim djelom ultrasporog ritma i izrazite artificijelnosti u prirodnom okruženju interesantno prikazao dekadentni svijet libertinaca krajem XVIII. stoljeća.
Oaza, R: Ivan Ikić
Triptih o ljubavnom trokutu u domu za osobe s intelektualnim poteškoćama, pri čemu likove utjelovljuju stvarni štićenici doma, jedan je od najhrabrijih filmova s prostora bivše Jugoslavije zadnjih podosta godina. Decentan a sugestivan, nadasve atmosferičan, ovaj osebujan rad je poput svjetionika u mediokritetskom okružju ex-yu kinematografija.
Mater, R: Jure Pavlović
Debitant Pavlović pokazao je kako se postupku snimanja kamerom "zalijepljenom" za protagonistovo tjeme i leđa može dati nova svježina, čak i kad nema grozničave drame holokausta kao u "Saulovom sinu". Studija odnosa majke i kćeri jedan je od najboljih debija u (novijoj) povijesti hrvatske kinematografije.
Genus pan / Lahi, hayop, R: Lav Diaz
Sporim ritmom stvorenim dugim statičnim kadrovima film politički angažirano pripovijeda o stradanju mekih od strane tvrdih, sebičnih, zlih, s tim da ni meki nisu nužno sasvim nevini. Zrna "Rašomona", ponešto etnografije, natruhe fantastike, prozračna crno-bijela fotografija i dubinske kompozicije kadra vrline su još jednog Diazova ekstraordinarnog ostvarenja.
Quo vadis, Aida?, R: Jasmila Žbanić
Konzervativno režiran, ali izuzetno potresan, prvi film o srebreničkoj tragediji dostojan je svoje velike i delikatne teme. Uvjerljivo najbolje ostvarenje u opusu vodeće redateljice tzv. regije.
