Novosti

Kronika

Zoran Dašić: Punimo dvorane celog sveta

Kad je počela najezda turbo folka, želeo sam da napravimo alternativu - muziku sa elementima starogradske, izvorne narodne, ali i pop muzike, dakle moderno sa svim obeležjima tradicije i folklora

Wes08nhyqsr03tn3xovyhf7tfzv

Između Zvonka Bogdana i Đorđa Balaševića – Legende (Dašić, treći s desna)

Beogradska grupa Legende koja postoji već 30-ak godina, 7. maja nastupa u zagrebačkoj koncertnoj dvorani ‘Vatroslav Lisinski’. Taj nastup, prvi u Hrvatskoj, povod je za razgovor s osnivačem i vođom ove grupe, Zoranom Dašićem Dašom koji piše tekstove, komponuje, svira gitaru i tamburu.

Osim njega, osnivač grupe je Lazar Marin, gitarista i prateći vokal, a u njoj su basista Pero Krznanić, bubnjar-perkusionista Želimir Vasić i Predrag Stojković, klavijaturista i aranžer. Svi oni imaju zavidne karijere u eminentnim muzičkim institucijama u Beogradu. Grupa je osnovana još prije rata. Do sada je održala skoro 2.000 koncerata u nizu evropskih država, Americi i Australiji.

Kako to da tek sada dolazite u Hrvatsku, odnosno u Zagreb i kako je došlo do gostovanja?

Više sam puta naglašavao, mi smo kulturni gosti i dolazimo samo tamo gde nas pozovu. Nikad nismo išli po sistemu ‘evo, mi došli’, pa da nam kažu ‘a šta ćete ovde’ jer smatramo da kad neko želi da te vidi, čuje, onda te pozove. A što se tiče ovog gostovanja, dva sjajna lika, koncertni promotori Ranko Boban i Gane Pecikoza, jednostavno su zaključili da je krajnje vreme da se predstavimo zagrebačkoj publici jer duboko veruju da bi naša muzika jako dobro prošla u Hrvatskoj, samo da je čuju. Nažalost, kako za našu muziku, a ali i za nas, mnogo njih nije čulo, vreme je da se predstavimo i nakon toga vidimo da li će biti poziva na još neko mesto. Dakle, mi se u Zagrebu predstavljamo, pa kako bude. Kako se o našem zagrebačkom nastupu po Beogradu ne priča previše, neki novinari koji su nešto o tome načuli, pitali su me što očekujem. Rekao sam da ne očekujem ništa i da se nadam da će biti dobro, pogotovo uz kontradiktorne informacije jer nas naši posetioci na jutjubu i fejsbuku hvale, a neki kažu da niko živ nije čuo za nas. Krajnje je vreme da to proverimo u praksi. U poslu sam jako dugo i znam da jer puno velikih imena počelo s malim brojem prodanih karata, a na kraju su završili s prepunim salama. Svaki početak je težak i ja stojim jako čvrsto na zemlji, ne mislim da sam faca i mogu samo da se nadam. Uvek nastojim da publici pružimo prijatno veče, pa nema razloga da se to ovde ne dogodi.

Bivši TV-urednik

Kako je došlo do osnivanja Legendi i određenja vašeg muzičkog repertoara?

Cijela moja karijera je spontana. Godinama sam svirao rok muziku, a 1983. sam završio svoju rok karijeru i zaposlio na televiziji gde sam mnogo godina radio kao urednik. Kako sam se zasitio televizije, odustao sam od urednikovanja. Time sam se rasteretio jer mi mnogo putujemo, a između dva putovanja moramo da mnogo toga organizujemo i odradimo. Kad sam osnivao grupu imao sam ideje šta bi mogli da sviramo. Nekako tada je počela najezda turbo folka, pa sam želeo da napravimo alternativu - muziku sa elementima starogradske, izvorne narodne, ali i pop muzike, dakle moderno sa svim obeležjima tradicije i folklora. Tekstovi su obavezno morali da budu dobri kao što je u rok muzici gde su najjači hitovi oni s ‘jakim’ tekstovima. U tom trenutku bili smo potpuna alternativa u odnosu na sve šta se dešavalo na ovim prostorima. Nažalost, i danas smo alternativa jer nema nikoga ko radi sličnu muziku; po tom smo pitanju potpuno autentični i originalni. Ne kažem da smo najbolji, ali smo autentični.

Odakle crpite inspiraciju za pesme koje komponujete?

Ja u pesmama pričam svoj život. Jednom davno kad sam počeo da radim, pitao sam se šta bih mogao da pišem kad je sve već napisano, a da ne bude bljutavo i patetično. U razgovorima s prijateljima došao sam do zaključka da svi mi imamo vrlo slične životne priče: ljubavne rastanke, sastanke, prolaznost života … Izbegavao sam politiku jer je ne volim; apolitičan sam i nikad nisam bio na demonstracijama. Uostalom, politička tema je aktualna tri, četiri dana, a moj cilj je u samom startu bio, pomalo neskromno, da nas nikad ne bude sramota toga što radimo i da probamo da napravimo bar jednu pesmu koja će nadživeti grupu i mene kao autora, čak i biološki. Tokom decenija želje su nam ispunjene. Naša karijera je prošla bez ikakvih skandala i svega onog što je popularno u žutoj štampi. Za nas se možda malo zna u Hrvatskoj jer nismo u tabloidima, a takve se stvari najviše prate. Kao član Udruženja književnika Srbije i Akademije scensko - muzičkih umetnosti, sebe ne vidim u tabloidnom društvu kao ni ostali u grupi koji su napravili uspešne karijere. I tu je paradoks koji nikom nije jasan; gde god sviramo, sale su prepune; od februara smo bili u preko 30 gradova i sve je prepuno. Tokom ovih godina smo imali 55 prepunih sala Sava centra, a to zaista malo ko može, pogotovo kad je nakon više od 20 godina sala bila prepuna. Pre mesec dana imali smo reprizu i prepunu Halu sportova sa 5.000 ljudi. Osim toga, mi nastupamo stalno, bez pauze. Drugi naprave turneju, pa tri-četiri godine ćute, a mi smo kao točak koji ne staje. Taman završimo jedan ciklus, pa pravimo drugi. Prošli smo ceo svet: nismo bili samo u Africi i delu Azije. U Kanadi, SAD i Australiji bili smo više puta, a sad je red da konačno budemo i u Hrvatskoj. To sam i pitao Ranka Bobana - da li je logično da mi napunimo koncert u Sidniju, Torontu ili Čikagu, a samo 300 i nešto kilometara od Beograda za niko ne zna.

Od 15 do 105 godina

Uspevate li svojom muzikom zadržati publiku i pored najezde turbofolka i drugih muzičkih žanrova, pogotovo kod mladih?

Naša je publika starosti od 15 do 105 i sve je mlađa. Klinci koji slušaju treš-muziku do ponoći, u jedan ili dva puste našu muziku i kuliraju. Kako idalje posećujem rok festivale, bio sam i na onom post-pank grupe nastupu Kalt na Tašmajdanu. Bila je tamo gomila klinaca u kožnim jaknama i s perčinima koji su držali čaše s pivom. Prišli su mi, ja taman pomislio da će biti frke, a oni me prepoznali i kažu ‘vi ste k’o carevi’. Poznajem dobru muziku i znam da je u našem poslu najteže biti svoj, pogotovo ako se njime duže bavite. Klonova imate previše. Ipak i nakon niza godina još uvek je mnogo veći broj onih koji nas vole nego onih koji nas ne vole.

Izvodi li netko muziku sličnu vašoj?

Mi paralelno izvodimo tri muzičke podvrste: jedna su pesme koje pokazuju naše želje kako bi trebala da izgleda narodna muzika, drugo su pop balade, a treći segment su obrade starih zaboravljenih pesama. Mnogi kažu da naša muzika ima sličnosti s pesmama Zvonka Bogdana. Kad smo krenuli, osnova nam je bila starogradska muzika i narodni melos koji izvodimo na moderan način s modernim pristupom. Kako sam rekao da je za nas bitan i tekst, mogu reći da smo između Bogdana i Đorđa Balaševića, s tim da je on više okrenut ka severu i Mađarskoj, a mi ka jugu.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više