U samom srcu Gacke doline, na brdu između Glavaca i Dabra, okružena grabovom šumom sa svih strana, nalazi se crkva Svete Petke. Ovaj simbol pravoslavlja na ovim prostorima opstaje već stoljećima usprkos mnogim prijetnjama.
Do ove svetinje dolazi se cestom od Glavaca prema Dabru i Ličkoj kapeli. Na samom vrhu brda nalazi se uski prosječeni travnati put, sa svih strana okružen tablama koje upozoravaju da se krećemo odmah pored minskog polja. Nakon nekoliko stotina metara hodanja, nailazimo na mali proplanak na kojem se nalazi ova crkva koja se vidi iz cijele Gacke doline i dominira ovim krajem.
Prva je to zidana srpska pravoslavna crkva u Lici. Prema narodnom predanju, prije ove zidane crkve, u samom selu Glavace postojala je crkva brvnara. Pravoslavni vjernici, dugo nakon doseljenja u Vojnu Krajinu nisu smjeli da grade zidane, već samo drvene crkve. Tako su sagradili i brvnaru Svete Petke u Glavacama. U toj crkvi nalazila se stara čudotvorna ikona Svete Petke, koju su donijeli u seobi. Glavace su tada bile jedno od naselja na samoj turskoj granici, a u sastavu Vojne Krajine.
Narodno predanje iz koga proizlazi da je crkva zidana u drugoj polovini sedamnaestoga vijeka potvrđuju činjenice. Posljednji od loze Frankopana, koji je mogao da dade dozvolu za gradnju ove crkve bio je Krsto Frankopan, koji je pogubljen u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Serdar Stojan Janković, koji je crkvi darovao zvono, živio je u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Prilikom radova na novom patosu u crkvi pred 50 godina, vršen je iskop zemlje i nađeno je mnogo ljudskih kostiju u grobnici ispod crkve, ali ni danas nema pouzdanih podataka čije su kosti u pitanju. Prilikom skidanja starog maltera tokom radova na fasadi crkve, postalo je vidljivo da je zvonik rađen kasnije od ostalih dijelova crkve. Konačno, prije nekoliko godina, stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Karlovca izvršili su ispitivanja na licu mjesta i utvrdili da se bez sumnje radi o objektu građenom prije 1700. godine i da su drugi podaci sa kojima se raspolagalo, bili netočni.
Stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Karlovca izvršili su ispitivanja na licu mjesta i utvrdili da se bez sumnje radi o objektu građenom prije 1700. godine
Godine 1917. pod kraj Prvog svjetskog rata, austrougarske vlasti dale su nalog za skidanje zvona sa svih crkava radi taljenja za vojne potrebe. Glavačani su tada noću skinuli staro zvono sa svoje crkve, zakopali ga u jednu dragu u obližnjoj šumi te ga tako spasili. Nakon rata, 1918. zvono je vraćeno na svoje mjesto. U Drugom svjetskom ratu crkva nije srušena, ali kraj rata je dočekala s velikim oštećenjima, bez vrata i prozora.
Takvo stanje zatekao je protojer Petar Mileusnić, kad se vratio iz izbjeglištva krajem 1946. godine. U proljeće 1947. napravljeni su vrata i prozori, popravljen malter, te je Crkva okrečena spolja i iznutra. Protojer Petar služio je Svetu Liturgiju na Lazarovu subotu 1947.g., te se od tada u crkvi služilo i češće. Budući je prota Petar bio jedini sveštenik u cijelom kraju, služio je svake nedjelje u drugoj crkvi. Na praznike se pravio raspored, a na hramovne slave u crkvi koja je slavila. Prota Petar umro je 31. oktobra 1949. g. i Gacka dolina ostala je bez sveštenika. Na dan Sv. Petke 1950. g. u Glavacima je služio Svetu Liturgiju jeromonah Nektarije Dazgić iz Manastira Gomirje.
Nakon višegodišnje obnove, 1960. godine izvršeno je osvećenje crkve, a obnova vjerskog i duhovnog života na području Gacke doline počinje 1970. godine dolaskom protojereja Miloša Spasojevića. Godine 1985. crkva je generalno uređena: stavljen je novi krov od aluminijskog lima, spolja je obijen stari malter i napravljena nova fasada od specijalnog uvoznog bijelog maltera. Unutrašnji zidovi crkve iznova su malterisani i obojani, cijeli patos je iznova uređen postavljanjem keramičkih pločica, te su postavljene već postojeće ikone sa okvirima na lijevi i desni zid crkve te ogradu crkvenog hora.
Osamdesetih godina počeo je da se budi crkveni život i sve više vjernika dolazilo je u crkvu. Svetim Liturgijama u nedjelju po Vidovdanu, nekoliko puta su prisustvovali vjernici iz Rijeke i Zagreba, koji su tu dolazili autobusima. Sve je prekinuo rat. Ova svetinja pogođena je granatom. Nakon toga protojerej Miloš Spasojević sklonio je ikone i manje pokretne stvari iz ove crkve u Crkvu Svetog Nikole u Škarama. Poslije rata, 1995.g. ukraden je aluminijski lim sa krova crkve, pa je ostala gola drvena konstrukcija.
Dana 24/25. avgusta 2000. g. veliki požar zahvatio je Glavace, proširio se na šumu oko crkve, zahvatio crkvu i ona je izgorjela, a zvono je palo u otvor zvonika. Bolno je ovo odjeknulo među Glavačanima raseljenim širom svijeta i drugim poštivaocima ove istorijske svetinje. Kameni zidovi hrama, nakon toga, izloženi kiši, snijegu i smrzavici, počeli su da propadaju. Na inicijativu Boška Mikića iz Glavaca, uz još nekoliko mještana osnovan je inicijativni odbor za obnovu i nakon višegodišnjih akcija crkva je ponovno obnovljena i stavljena u funkciju.
U zadnjih nekoliko godina je nekoliko puta bila na meti vandala i lopova, te je bila nekoliko puta oštećena i opljačkana. Zbog sve manjeg broja ljudi i vjernika na području Gacke doline i ponovnog zamiranja vjerskog života na ovom području, danas se služba u obnovljenoj crkvi vrši samo na dan Svete Petke uz prisustvo malog broja vjernika sa područja Gacke Doline i Vrhovina.
Dok ne dođu neka volja vremena i dok ponovo ne oživi vjerski život na ovom području, ova svetinja i najstarija crkva u Lici ostaje simbol pravoslavlja u Gackoj dolini.
