Novosti

Politika

Merčepu pet i pol godina zatvora

Nakon četverogodišnjeg suđenja, autor rečenice ‘Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti’ je danas nepravomoćno proglašen krivim za ratni zločin počinjen nad srpskim civilima na pakračkom i kutinskom području

T1cdyujmxm1baccxfn9s93v1yy2

Tomislav Merčep - nepravomoćni ratni zločinac (foto Dalibor Urukalović/PIXSELL)

Tomislav Merčep, nekadašnji zapovjednik jedinice pričuvnog sastava MUP-a, nepravomoćno je danas osuđen na pet i pol godina zatvora. U obrazloženju presude sudac zagrebačkog Županijskog suda Zdravko Majerović naveo je da je Merčep, koji će biti odveden u istražni zatvor, znao kako njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju. ‘Nije poduzeo nikakve mjere da ih u tome spriječi, čime im je dao prešutno odobrenje da to čine’, kazao je Majerović.

Podsjetimo, Merčep je uhićen u prosincu 2010. godine zbog sumnje da kao savjetnik ministra unutarnjih posla i zapovjednik jedinice pričuvnog sastava MUP-a od početka listopada do sredine prosinca 1991. nije spriječio sebi podređene da vrše nezakonita uhićenja, zlostavljana i ubijanja civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane. Njegovi podređeni tako su na području Kutine, Pakraca i Zagreba nezakonito lišili slobode 57 osoba, od kojih su 43 ubijene, a četiri se vode kao nestale. Kako podsjećaju iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, tokom četverogodišnjeg suđenja ukupno je saslušan 151 svjedok, od čega njih 75 u prvoj godini suđenja. Iz pojedinih svjedočenja je bilo razvidno da i danas postoji strah od iskazivanja, osobito u lokalnim sredinama gdje svjedoci žive i gdje je zločin počinjen.

Jedna od svjedokinja bila je Ana Arland, koja je tek 2011. od suda saznala da joj je nevjenčani suprug Ostoja Subanović ujesen 1991. godine otet, mučen i ubijen od strane Merčepovih postrojbi. ‘Nakon što smo 16. listopada 1991. ujutro zajedno popili kavu, moj suprug je otišao kod doktora na pregled s kojeg se nije vratio kući. Cijeli dan sam ga čekala sama s dvogodišnjim djetetom. Navečer sam sjela na bicikl i prvo se odvezla do glavnog štaba u Poljani, a potom i do ambulante, gdje su mi doktori potvrdili da je pregledan i pušten kući. Savjetovali su mi da odem u drugi štab koji se nalazio kraj mjesne škole. Tamo sam vidjela gomilu vojnika, a zamjenik zapovjednika poručio mi je da se vratim sutra ujutro. Tu noć sam s djetetom otišla do prvog susjeda i u suzama mu rekla: ‘Ostoja ti više nikad neće biti susjed. Neće se vratiti.’ Moje sumnje potvrđene su sljedećeg dana kada sam se s prijateljem vratila u štab. ‘Nema ti Ana ništa od toga, nema ga’, rekao mi je prijatelj nakon razgovora s vojnikom. U potrazi za hranom, danima sam s djetetom u rukama hodala ulicama Poljane. Jednog dana su me vojnici presreli i rekli: ‘Kad ti supruga nije bilo do sada, neće ga niti biti. Pametnije ti je da se vratiš kući na sigurno i vodiš brigu o djetetu i sebi.’ Dvadeset godina sinu nisam znala reći gdje mu je otac’, posvjedočila je Arland u ožujku 2012. godine.

Zbog narušenog zdravlja, Merčep je u međuvremenu pušten da se brani sa slobode. No, bolest ga nije spriječila da pohodi veteranska okupljanja i da prisustvuje predsjedničkoj inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović. Postao je i redovan sudionik kolone sjećanja koja se svake godine održava na godišnjicu pada Vukovara. Riječ je o gradu u kojem se započeo njegov ratni put 1990., kada je kao novopečeni član HDZ-a postavljen za sekretara narodne obrane. Vukovarski Napoleon, kako su ga nazivali, sudjelovao je u nabavci oružja, a tokom njegove obrane grada ubijeno je nekoliko desetaka uglednih srpskih civila. Jedan od njih je tada pedesetjednogodišnji Jovan Jakovljević do čije kuće je 29. lipnja 1991. oko 23 sata došla grupa naoružanih muškaraca. Predstavljajući se kao policajci, Jakovljevića su pozvali da izađe iz kuće. Kada je on to odbio, uz zamolbu da dođu sutra tokom dana, zaprijetili su mu dizanjem kuće u zrak. Jakovljević je tada izašao, a nepoznati muškarci su ga pucnjevima iz vatrenog oružja ubili na pragu.

‘Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti’, hvalio se nakon svega Merčep. Povjerenik hrvatske vlade za tadašnju općinu Vukovar Marin Vidić Bili uputio je 18. kolovoza 1991. pismo predsjedniku Franji Tuđmanu i premijeru Franji Greguriću u kojemu ih je upozorio da se Merčep okružio ljudima sumnjiva morala i bivšim kriminalcima koji su preuzeli vlast u Vukovaru. Nakon toga je ‘kažnjen’ premještajem u Zagreb, gdje utvrđuje svoj tabor u Paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma, poznatijim i kao sabirni centar u kojeg su prije Pakračke Poljane dovođeni ljudi uglavnom iz vojnog pritvora Kerestinec. Za zločine u počinjene u ljeto 1991. u Vukovaru nikada nije odgovarao.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više