Riječki pododbor Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ otvorio je novo poglavlje u svom radu s ciklusom tribina nazvanim ‘Prosvjetina kultura mira’. Na prvoj takvoj diskusiji ‘Mladi Srbi između etno mimikrije i javnog djelovanja’, koja je u srijedu okupila stare i nove članove pododbora, ‘zaoralo’ se po pitanjima manjinskog, srpskog identiteta i svim strukturnim problemima koji se najčešće prelamaju na najranjivijima iz zajednice, a to su upravo djeca i mladi.
Gosti i gošće odabrani da govore na tu temu bili su Damir Radović, potpredsjednik riječkog pododbora, Lela Vujanić, voditeljica programskog pravca ‘Kuhinja’ EPK Rijeka 2020, Hajrudin Hromadžić, profesor na zagrebačkom i riječkom sveučilištu, i Aneta Vladimirov, voditeljica Odjela kulture u SNV-u i predsjednica zagrebačkog pododbora ‘Prosvjete’. U ulozi moderatora našao se aktivist Goran Božičević iz Miramida centra.
U uvodnom izlaganju Damir Radović obrazložio je zašto su korisne ovakve tribine, a govorio je i o svom angažmanu u srpskoj zajednici, prisjetivši se lanjskih Dana srpske kulture.
- Kada smo organizirali Dane srpske kulture u Rijeci ostao sam zamišljen nad jednim Facebook komentarom koji je glasio: ‘Kako to mislite srpska kultura, to je oksimoron.’ Zapitao sam se što ljudi u Hrvatskoj vežu uz pridjev ‘srpski’, a to su uglavnom ‘srpska agresija’, ‘srpski nacionalizam’… Shvatio sam da sam ulaskom u ‘Prosvjetu’ ušao u politiku, a ne samo u organizaciju kulturnih događaja, čime se bavim cijeli život - kazao je Radović, dodajući da taj kontekst opterećuje ljude koji bi se htjeli priključiti radu organizacija s nacionalnim predznakom.
Nešto drugačije prepreke Radović vidi u okviru same srpske zajednice.
- U procesu izvlačenja ‘Prosvjete’ iz duboke krize u kojoj se našla, novi ljudi poput mene morali su za početak dobiti povjerenje starijih članova. Bavljenje ‘Prosvjetom’ mora biti sveobuhvatnije od organiziranja kulturnih događaja; izložbe i koncerti su jako lijepi, ali za Društvo je podjednako bitno da se bavi i ovakvim tribinama jer je ključno da ljudi počnu razgovarati o problemima koji ih muče. Moramo popraviti komunikaciju - istaknuo je Radović.
Hajrudin Hromadžić nazvao je prostor Balkana ‘turbulentno identitetskim’ te u prilog raspravi ponudio nekoliko ishodišnih točaka. Po njemu je, za početak, sam pojam političke korektnosti problematičan jer ne rješava suštinska pitanja i sistemske probleme.
- Politička korektnost tretira manjiskog Drugog kao jednu figuru zaštićenog, prema kojem se odnosi humano i toleleratno, ali taj Drugi često ostaje isključen iz političkog života, a tu mislim na najširi društveni angažman - kazao je Hromadžić i ukazao na alternativni manjinski identitet u različitim formama kao i na afirmaciju margine.
- U nekoj domeni ta izmještenost je istovremeno prostor slobode i širine, mjesto s kojeg se ponekad bolje vidi nego sa središta. U tom smislu je možda najbolji primjer afirmacije manjine tjednik Novosti. Ima neke kozmičke pravednosti u tome da Hrvatska financira neku ekstenziju Ferala, to je prelijepo - zaključio je sveučilišni profesor, koji i sam pridonosi Novostima kroz rubriku ‘Leksikon tranzicije’.
Posebnu dimenziju raspravi dala je Lela Vujanić kao predstavnica najvećeg kulturnog projekta u Hrvatskoj, Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Kako je sam moderator Božičević primjetio, ta činjenica se nije mogla ignorirati samim tim što Rijeka kroz taj projekt slavi ‘luku različitosti’, što je najviše sadržano u programskom pravcu ‘Kuhinja’ koji Vujanić vodi.
- Naziv ‘Kuhinja’ je metafora, kao zajednički stol i dijeljeno iskustvo, mada mi zaista i kuhamo na Porto etno festivalu u kojem učestvuje i srpska nacionalna manjina. Bavimo se manjinskim i migransktim pitanjima, ali se marginalizirani ne pojavljuju samo kroz veselu sliku; ta kuhinja sadrži i elemente sukoba i borbe Drugog za svoja prava i prepoznavanje - objasnila je voditeljica Vujanić.
Unutarnja kontradikcija svakog EPK projekta je ta što je kultura stavljena u nezavidan položaj da se sama bavi oslabljenim pravima manjina i marginaliziranih, kazala je Lela Vujanić, dok Europska unija ne koristi raspoložive institucionalne mehanizme da ista prava ojača.
O stanju srpske zajednice na terenu govorila je Aneta Vladimirov, koja se iz pozicije roditelja osvrnula na generalni kontekst odrastanja u Hrvatskoj.
- Mislim da se mladi moraju emancipirati, a to znači neki treći put u odnosu na ono što je ponuđeno u naslovu ove tribine: etno mimikrija i javno djelovanje. S druge strane, pitanje je da li se oni u svom odrastanju susreću sa solidarnošću, ne samo unutar vlastite skupine. Da li im prijatelji druge nacionalnosti prilaze i pomažu kada proživljavaju nešto teško, da li u sustavu obrazovanja postoji neka odrasla osoba koja se solidarizira. Kada ste roditelj, vi s jedne strane morate čuvati djetetovu vjeru u čovjeka i mogućnost pravednog društva i reći im: ‘Ne, ti nisi kriv što si druge nacionalnosti.’ Nacionalna pripadnost, u ovom slučaju hrvatska, poogotvo se u školi tretira se kao životno postignuće - rekla je Vladimirov.
Budući da je tribina zamišljena kao poziv na razgovor sa onima koji sjede u publici, svoj stav iznio je Nikola Kožul, student Pravnog fakulteta. On se nadovezao na tvrdnju o sve većoj konzervatinosti mladih.
- U isto vrijeme se na drugoj strani dešava puno dobrih stvari. Mi se ovdje družimo s ljudima koji su Hrvati, iako mi je jako čudno uopće izgovarati tko su oni. Te naše identitetske razlike iskoristili smo da se s njima šalimo, cijelu tu negativnu energiju koja se nakupila kanaliziramo kroz crni humor bez cenzure i tabua - kazao je Nikola Kožul, dodajući da su njihova poznanstva u startu neizbježno politiziraju.
A koliko je identitetska priča na ‘klimavim nogama’, govori i to da je dovoljno doživjeti samo jedno iskustvo.
- Da sam ja neki nacionalist koji se zaljubio u Hrvaticu, taj cijeli naučeni spektar bi se urušio jer od tog trenutka ne bi imao smisla. Biti mladi Srbin u Hrvatskoj ima nekog punka u sebi, malo se osjećaš kao neki rebel, prst u oko desničarima - zaključio je Kožul prvu tribinu riječe ‘Prosvjete’ i izazvao aplauz.
