Dušan Kokotović rođen je 15. oktobra 1888. u Lipovom Polju kod Gornjeg Kosinja, u blizini Perušića, od oca Samojla (1857.- 1941.) i majke Pauline (1863.-1941.). Kako mu je otac bio namještenik na željeznici, porodica se 1895. seli u Zagreb, gdje je Dušan završio osnovnu školu (1895.-1900.) i pet razreda gimnazije. Polazeći realku strastveno je volio risanje, pa je zaveden ovim svojim nagonom iz realke istupio čim se otvorila škola za umjetnost i umjetni obrt (današnja umjetnička akademija) na kojoj je diplomirao 1911. godine, u klasi prof. M. C. Crnčića, prvog školovanog hrvatskog grafičara, a samim time i utemeljitelja moderne hrvatske grafike. Premda je Kokotović Umjetničku školu završio sa izvrsnim uspjehom, pa mu je omogućeno da na njoj polazi i petu godinu, što je predstavljalo neku vrstu specijalke, nije uspio dobiti državnu potporu za stručno usavršavanje u inozemstvu.
Od jeseni 1911. do proljeća 1912. godine o svom je trošku boravio u Firenci i studirao slikarstvo na tamošnjoj Akademiji lijepih umjetnosti. Ondje je, prema pismenom svjedočenju svestranog Koste Strajnića, radi vrlo loših materijalnih sredstava, nemajući novca ni za platno ni za boje, samo crtao. I pored toga, ilustrirana milanska revija Il Secolo XX. objavila je tri reprodukcije njegovih bakropisa, a pojedini firentinski bakropisi, od kojih su neki karakterizirani specifičnim štimungom mističnog i simboličkog predznaka spadaju u kvalitativne vrhove njegove grafičke produkcije.
U period grafičkog usavršavanja spada i školovanje u privatnoj školi za crtanje, slikanje i umjetnički obrt Tomislava Krizmana 1912. godine pri čemu je, prema mišljenju Koste Strajnića, za kratko vrijeme postigao svu onu eleganciju i široko shvaćanje kakvo se može naučiti samo u najboljega učitelja. Krajem 1912. izlagao je s Krizmanovom školom u zagrebačkom Ullrichovom salonu, a 1913., odmah po završetku Balkanskih ratova, putovao s Krizmanom po Južnoj Srbiji i Makedoniji. Zaokupljen egzotikom i romantičarskim nomadizmom, gravirao je, nerijetko i impresionističkom ugođajnošću, srpske srednjovjekovne gradove, dokumentirajući njihovu orijentalnu arhitekturu, kulturne spomenike i specifičnu atmosferu (Vrata Visokih Dečana, Prizren, Gračanica, Iz Skoplja, Džamija u noći, Kosovska Mitrovica).
Zahvaljujući sesvetskom načelniku i veleposjedniku Marku Mileusniću, poznatom po nabavci petrolejskog parobroda za maksimirsko jezero 1892. godine, od jeseni 1912. Kokotović je boravio u München gdje je studirao na tamošnjoj Akademiji kod čuvenog profesora grafike Petera Halma. Želja za daljnjim stručnim usavršavanjem odvela ga je u Beč, gdje je krajem 1913. i početkom 1914. godine studirao na Specijalnoj školi za grafičku umjetnost profesora Ferdinanda Schmutzera, osnovanoj pri Akademiji lijepih umjetnosti. Plaćajući upis, školarinu i otiskivanje bakropisa (jedući sa smetlarima i težacima, kako sam navodi u pismu upućenom zagrebačkom galeristi Antunu Ullrichu, koji mu je u granicama svojih mogućnosti novčano pomagao, jedva je preživljavao.
Nastupom Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Varaždin, a 1916. godine dobiva premještaj u 26. domobransku pješačku pukovniju u Karlovac gdje boravi sve do 1919. godine, s napomenom da školsku godinu 1917./18. provodi u pedagoškoj službi, djelujući kao pomoćni učitelj risanja na karlovačkoj gimnaziji. Na prvom katu, historicističkim slogom oblikovane zgrade karlovačkog ‘Zorin doma’, uredio je atelijer u kojem je 1917. i 1919. godine priredio dvije samostalne izložbe, na kojima su izlagane i grafike, među kojima posebno mjesto zauzimaju one s karlovačkim motivima koje predstavljaju prve moderne grafike starog Karlovca.
Nakon Karlovca, Kokotović se nastanio u Zagrebu gdje mu je u Voćarskoj ulici dodijeljen atelijer u kojem su nastajali ili dovršavani radovi koje je izlagao na samostalnim izložbama održanim u Zagrebu 1924., 1930., 1931. i 1934. godine. Svoju umjetničku edukaciju dopunio je 1929. godine dvomjesečnim studijskim boravkom u Parizu. Nakon 1945. radio je kao nastavnik na XV. sedmogodišnjoj školi u Zagrebu, a 1949. kao cijenjen umjetnik i ugledan grafičar bio je pozvan u Skoplje gdje je osnovao Grafički odsjek pri tamošnjoj Školi za primijenjenu umjetnost. Tu je 1950. godine izdao grafičku mapu sastavljenu od 12 bakropisa s motivima iz NOB-e nazvanu: ‘Tragom IV. i V. ofenzive’.
Nakon dvije godine vratio se je u Zagreb, gdje je od 1952. djelovao kao honorarni nastavnik grafike na Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost i novoformiranoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, zalažući se ujedno za osnivanje katedre za grafičku umjetnost. Školske praznike 1953. godine provodio je u Istri i okolici Labina, pripremajući crtački materijal za novu grafičku mapu. No bolest koja se naglo razvijala i zbog koje je neuspješno operiran, onemogućila ga je u tom naumu. Umro je u Zagrebu 19. septembra 1953. godine. Podatke o Kokotovićevoj biografiji dao je Boris Vrga, a u njegovom su vlasništvu i svi radovi koji će biti izloženi.
