Novosti

Kronika

Дa ниje нeкo злo?

Aкo je икaд нeки пoљoприврeдни стрoj дoшao у прaвe рукe, тo je зaсигурнo мoтoкултивaтoр кojи je oбитeљи Дрeкић из Грaдцa пoклoниo и нeдaвнo уручиo митрoплит зaгрeбaчкo-љубљaнски Пoрфириje

5temhrnsfce5htxzxq2vxf077t7

Evica i sin Nikola s novim motokultivatorom

Ako je ikad neki poljoprivredni stroj došao u prave ruke, to je zasigurno motokultivator koji je obitelji Drekić iz Gradca poklonio i nedavno uručio mitroplit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. Dar je ovoj siromašnoj obitelji uručen u sklopu humanitarne akcije koju je organizirala i provela Mitropolija zagrebačko-ljubljanska, a pored toga, brojnim povratničkim obiteljima na Baniji podijeljeni su paketi s hranom.

Evica i Rade Drekić vratili su se na svoje ognjište u Malom Gradcu 1999. godine, ali do danas nisu ostvarili nikakva primanja i sa sinom Nikolom žive već 17 godina s prosjekom od nula kuna mjesečno. Snalaze se kako znaju i umiju. Jedini izvor prihoda je crkavica koju Nikola zaradi radeći za druge u šumama, a to je dovoljno tek toliko da se jedva nekako preživi. Dar mitropolita Porfirija za njih je bio neočekivan i doslovno ih je oborio s nogu.

- Uplašili smo se kad smo kroz prozor vidjeli da u dvorište ulaze neki nepoznati ljudi, predvođeni s nekoliko svećenika. Prvo što sam pomislila bilo je da se nije dogodilo neko zlo. Kad sam se malo pribrala. Objasnili su mi da je Mitropolija odlučila da nam pokloni motokultivator. Kao da su nas pitali što nam treba. Naime, od kad smo se vratili, muž i ja počeli smo obrađivati poveliki vrt, kako bi si osigurali hranu za zimu. No, kako su godine prolazile, a mi bivali sve stariji i bolesniji, naša bašća postajala je sve manja i manja. Ne možemo više kopati, pa sadimo samo najnužnije. E, sad je to druga stvar. Bašću ćemo opet vratiti na stare mjere, možda i proširiti. Bit će to pravo blagostanje - zadovoljna je Evica Drekić.

Odmah nakon povratka, Evica i Rade kucali su na činovnička vrata u Glini ne bi li što ostvarili da mogu nekako živjeti. Kuća im je pokrivena, dobili su nekoliko paketića hrane i to je sve. Nastavili su s obijanjem pragova lokalne samouprave, a nakon par godina odustali su od svega. Nitko ne pita kako im je, što jedu, od čega žive, kako plaćaju struju. Kao da ih je cijeli svijet zaboravio. Sve do neki dan.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više